Da li razumijemo što je uvjetovanost?
Uzmimo da netko nešto kaže, vi se uzbudite, bilo da se osjetite sretnim ili nesretnim – to je uvjetovanost . Prijatelj vam nešto pruži, vi se radujete – to je uvjetovanost. Netko na ulici vam nešto dobaci, vi se uznemirite – to je uvjetovanost. Ako je vrijeme prekrasno, vi ste vedri, aktivni – to je uvjetovanost. Kad ste gladni – to je uvjetovanost itd. Pogledajte sve što se događa oko vas, da li je sve uvjetovano?

Ono što nas čini ‘ljudima’, nasuprot Beskrajnoj Svijesti, je naša uvjetovanost, neznanje, spavnje, nesvjesnost ili program.
U svom izvornom i jedinom smislu, ljubav je Jednota. Emocije nisu ljubav ili empatija; to je serija programiranih reakcija, i njima se konstantno manipulira. Ako pronađete ono mirno mjesto u sebi i poslušate svoje misli i emocije, umjesto da se identificirate s njima, shvatit ćete da one nisu vi.
Kaže se da mi nismo naše misli, mi smo tišina između njih, i to je razina svijesti s koje se možemo odvojiti od uvjetovanosti ili tkz. programa. Za iskustvo je važno da ne odgovarate ili reagirate na stvari koje čujete i osjetite dok prolaze kraj vas. Samo ih promatrajte, nedirnuti onim što blebeću, i nikako ih nemojte prosuđivati, ili će vas povući. Na kraju je to kao da slušate radio.

Kada promatrate svoje misli i emocije, brbljavost u vašoj glavi koja kao da nikada ne prestaje klepetati, možete se uvjeriti u istinitost toga. Tišina je vaša svijest; klepetanje je vaš program Donesene vasane (podsvijesni utisci) ili programi.

Svijest je tiha jer nema ništa za reći. Ona ne misli, ona zna, a znanje ne mora neprestano trtljati pokušavajući razumjeti stvari. Kada prestanemo reagirati na program, sve što ostane je svijest, a svijest može djelovati na “Čip-kodu” da na drugi način čita ‘fizičku’ stvarnost.

Bit umne uvjetovanosti ili softvera je reagiranje; Jednom kada shvatite da vaše programirane reakcije nisu vi, u vašem će životu biti daleko više harmonije i mira. Obično se kaže Volio bih to učiniti, ali…Trebao sam odmah odlučiti, ali… Nema alija – jednostavno to učini. Ali što će misliti ljudi? Učiiiniii to. Ili još bolje, buuudiii to. Koliko puta ste u nekom trenutku poželjeli nešto učiniti, a onda su vašu spontanost razbile misli i emocije, nabrajajući sve razloge zašto to ne biste trebali učiniti? Dok ste sve to obradili, vašu je spontanost već zalila programirana voda emocija, siječanja pod bubnjanjem u umu ‘ne možeš’, ‘ne smiješ’, ‘krivnja’ strah, ‘ali, što ako’?? Spontanost ne djeluje unutar takvih pravila ili ne može biti ono što tvrdi da je. Još uvijek će biti trenutaka kada će vas program navući da reagirate, ali što više budete izražavali svijest to će se ovo rjeđe događati i brže ćete stiskati kočnicu kada se dogodi. Dok se budete svijesno prebacivali iz uvjetovanog čipa u svijest, razvijat ćete spontanost kakvu nikada dotad niste imali.


Za uvjetovani UM-Trezor to je najgora noćna mora, jer se radi o manifestiranju Beskrajne Mogućnosti u ovoj stvarnosti. Neki od svjedočanstva samih iskušenika kažu da su nekonformisti (spontani ljudi) najveća prijetnja raspadu Trezora. Spontanost ne prepušta svoju slobodu drugima te pravilima i propisima programiranog društva. Dok održavanje vibre neodlučnosti i prevrtljivosti hrani nesvjesnost i održava program. To je ono što Trezor-UM-program želi da radimo. Kada reagiramo, identificiramo se s programom, pa svijest počinje trčati za bijelom mačkom. Dok to čini, njeno stanje postojanja odražava misli i osjećaje za koje vjeruje da su njeni, i stvara energiju koja hrani Uvjetovani UM. Niti se uvijek brine zbog ‘budućnosti’ ili žali za ‘prošlošću’ – što je najveći izvor mentalnog i emocionalnog raspravljanja. U oštrom kontrastu prema umu i emocijama, svijest je stvarno ledeno mirna.
Može biti zabavno promatrati kako naše misli i emocije reagiraju na svakodnevni život. One mogu biti zapanjujuće glupe i pod utjecajem straha. S gledišta svijesti, njihove reakcije postaju tako predvidljive i njihova programirana priroda tako očigledna. Tako imamo ljude u vezama koji igraju emocionalni fliper u kojem prvo reagira jedno, a zatim drugo. To može uzrokovati strašan sukob, a krug je moguće prekinuti samo ako par prestane reagirati prema ČIP programu. Dok se to ne dogodi, auto će voziti vozača. Unutar ravnoteže Jednote nema emocija na način na koji ih doživljavamo u iluziji. Postoje samo radost, blaženstvo i ljubav koji dolaze s jedinstvom.

Emocije su dio, ne cjelina. Empatija potječe od Jednote, jer se samo kroz to možemo u potpunosti povezati s nekim drugim izrazom Jednog.

Čovjek prianja uz život premda nema ničega što se može nazvati životom. Netko drugi prianja uz smrt, premda nema ničega što se može nazvati smrt. U stvarnosti nema ničega što se rađa pa zato nema ničega što nestaje.” Sve su to naše ideje, naša uvjetna vjerovanja: život, smrt, ljubav, mržnja, dobro, zlo, ispravno, krivo, moralno, nemoralno, vrlina, grijeh. Sve su to naše ideje. Mi pokušavamo nametnuti naše ideje stvarnosti drugima i sebi samima. Doista probuđen čovjek nema ideja.

Uvjetovani um nikada ne može otkriti što je istina. Ne ovisiti ni o kome znači da je čovjek sam, a biti potpun, cjelovit – to znači razboritost; iz razboritosti se potom rađaju razumnost, jasnoća i cjelovitost.

Koliko god se raspoloženja mijenjaju, samo jedno ostaje nedirnuto, a to je svjedočenje, ono je neuvjetovano.

Komentiraj