1. Cijeli univerzum je projekcija uma; dakle to je oblik uma. Istinska priroda uma je blaženstvo, i kada je um smiren, apsolutno blaženstvo je otkriveno.

2. Svjesnost apsolutna, jeste nespo-znatljiva umom, kako govor to može objasniti?

3. Sebstvo je slobodno od dana i noći, i zbog toga predodžba o njegovom hodočašću u vremenu i prostoru nije istinita.

4. Sunce ne obasjava Atmana; vatra i mjesec tu ne mogu sjajiti. To nije smirenost ili čak bezželjnost; kako onda u tome može postojati akcija?

5. Niti se može reći da To može biti spoznato odsustvom akcije. To nije ni unutra niti vani. To nije ništa osim apsolutno blaženstvo.

6. Kako može biti rečeno da je To prvo ili da je To zadnje, jer To nije element ili sastav, niti praznina niti ispunjenost? Vječan uvijek isti, suština svega je Šiva.

7. Izjava da je Atman opisiv ili neopisiv ne može opstati. Niti je To znalac niti spoznato. To ne može biti zamišljeno ili opisano. Kako možemo reći da To ima um ili bilo koje od osjetila?

8. Prostor, vrijeme, voda, vatra, zemlja, sačinjavaju svijet, to su samo prividi. U istini Jedan, neprolazan, uvijek blažen, sam postoji. U Tome nema ni oblaka ni vode.

9. Kako u Tome nema mogućnosti rođenja i smrti, tako nema zamisli o dužnosti niti napuštanju dužnosti, to se na To ne može primijeniti. Taj, nediferencirani, vječan, sve-prožimajući Šiva je sam.

10. Modifikacije praizvorne materije i individualizirane svjesnosti su u području uzroka i posljedice. Kada postoji samo vječan sve-prožimajući Šiva, kako onda može postojati materija ili duh?

11. U Tome nema patnje, i nema mogućnosti za patnju, jer je To slobodno od svih svojstava.

12. U Tome nema dvojnosti. Kako tu može biti starosti ili mladosti, ili djetinjstva u tom Jednom vječnom principu?

13. Atman nije ovisan o ničemu i bezgraničan je. Zakon uzroka i posljedice Ga ne dotiće. Kako može buddhi, (intelekt- sposobnost pomoću koje predmeti mogu biti razlikovani i klasificirani ) koji djeluje samo u dvojnosti, i koje nestaje, To može shvatiti?

14.  To ne zahvaća, niti To može biti zahvaćeno (shvaćeno). To nije rođeno niti To može biti stvoreno. Mi možemo samo reći da u Tome nema uništenja.

15. U Atmanu nema ni muškog niti ženskog, jer takvi koncepti ne mogu postojati u vječnosti.

16. U Tome nema zadvoljstva, i nema organa za uživanje u zadovoljstvu, tako je To slobodno od takvih iskrivljenosti kao što je to prianjanje. Podjednako slobodno od sumnje i patnje, jedan i vječan je Šiva; tako zamisao “ja” i “moje” se na To ne može primijeniti.

17. Niti je u Brahman u Tome, niti odsustvo Brahmana. Kako To samo postoji i vječno je, to onda znači da je To slobodno od bola, i isto tako od slobode od bola.

18. Nema dobitka i nema gubitka. Zaslijepljenost i svjetovna mudrost tu nemaju mjesta. Kada vječna svjesnost sama postoji, kako može razlikovanje ili mudrost, ili bilo što takvo biti u Tome sadržani?

19. U Tome nema “tebe” i nema “ja”, dakle porodica i kasta ne po-stoje. To nije istinito niti neistinito. Niti je to od ovoga svijeta niti sljedećeg. Kako se onda netko može Tome moliti?

20. Iluzorno je veza između onoga koji uči i učitelja. Učenje i kontemplacija, kada se tako promatra, nisu prihvatljivi. “Uistinu ja sam Šiva” Samo je ovo cijela Istina. Kako se onda ja mogu Tome moliti?

21. Samo tijelo je zamišljeno u Atmanu, kao što je to i cijeli univerzum. Atman je slobodan od svih razlikovanja. Onda kako sam ja Šiva, ne može postojati ideja o molitvi i obožavanju.

22.. Apsolutna svjesnost nema tijela. Ne može biti rečeno da je To bez tijela ili obilježja. Sve što može biti rečeno jeste da je To apsolutno blaženstvo, i da sam ja to blaženstvo. Ovo je vrhunac obožavanja, i ovo je vrhunac svih molitvi.

23. Avadhut koji je ostvario ovu tajnu nad tajnama, i uzdigao se u stanje neprekidnog i savršenog blaženstva, kreće se u mnoštvu nezabrinut, zračeći blaženstvo i više znanje.

24. On je odjeven u naviku starog i istrošenog. On hoda putem koji je oslobođen od religioznih zasluga ili grijeha. On živi u hramu apsolutne praznine. Njegova duša je gola, i slobodna od svih zagađenosti i modifikacija (iluzija zvanih) maya.

25. Avadhut nema ideala, niti teži ostvarenju ideala. Izgubivši svoj identitet u Atmanu, slobodan od ograničenja maye, isto tako slobodan od savršenstva yoge, tako hoda Avadhut. On sa nikim ne raspravlja, on se ne brine ni za kakav predmet ili osobu.

26. Slobodan od zamki očekivanja i nada, on je odbacio iznošena odijela čistoće, ispravnosti i svih ideala. Njegov put je slobodan od bilo kakvih takvih razmatranja. O njemu može biti samo rečeno da je on čistoća apsolutna, i daleko je, vrlo daleko iznad oblaka maye i neznanja.

27. On nema takvih misli kao: “ja nisam u tijelu”, ili “ja nisam tijelo”. On nema odbojnosti, prianjanja ili zaslijepljenosti prema bilo kojem predmetu ili osobi. Čist kao prostor on hoda, uronjen u neokaljano blaženstvo svog prirodnog stanja.

28. Avadhut se može usporediti sa nemjerljivim prostorom. On je vječnost. U njemu nema ni čistoće ni nečistoće. U njemu nema različitosti niti jedinstva; nema okova niti odsustva okova.

29. Slobodan od odvojenosti i jedinstva, slobodan od užitka i odsustva užitka, on se kreće smiren i bez žurbe kroz svijet. Odrekavši se svih aktivnosti uma, on je u svom normalnom stanju neopisivog blaženstva.

30. Atman, sa kojim je Avadhut pronašao prirodno sjedinjenje, je bezgraničan i nepojmljiv. To je nespoznatljivo umom. To nije dio, niti je To podijeljeno. Ne može biti rečeno: “Toliko daleko se prostire njegovo područje i ne dalje”. Uistinu to je teško opisati i teško doseći.

31.  Avadhut se ne zanima za svjetovne stvari, jer prirodno stanje Samo-realizacije sve drugo čini beznačajnim. Rođenje i smrt nemaju značenja; on ne meditira, niti on obožava.

32. Cijeli ovaj svijet je magična predstava, kao fatamorgana u pustinji. Koncentrirano blaženstvo, samo i bez drugoga, jeste Šiva i to je Avadhut.

33. Mudar čovjek ne teži za ničim, čak ni za Dharmom (dobro ponašanje i ispravnost itd.) ili oslobođenjem. On je slobodan od svih akcija i pokreta, i isto tako od želja i odricanja.

34. Što oni o njemu panditi (učeni) znaju? Čak ni Vede ne mogu o njemu savršeno govoriti. To blaženstvo apsolutno, zauvijek neuništivo, Avadhut je izvor blaženstva za sve.

Poglavlje 6

Komentiraj

7 − two =