Besmrtnost – kako izbjeći krug rađanja i umiranja

Čovjekovo sljedeće rođenje ovisi o načinu na koji je umro. Ne radi se o tomu da se treba nadati dobrom rođenju, već treba težiti za dobrom smrću.

Jogini koji provode niškamakarmu odlaze u svjetlosti – tejas, dok vlada danje svjetlo, tijekom svijetle polovice mjeseca, u šes­tomjesečnom razdoblju uttarayana, kad Sunce putuje prema sjeve­ru. Na svom prvom stupnju oni susreću vatru – agni. Zato je njihov put poznat kao put koji vodi k Bogu – devayana – to je vrijeme šest mjeseci nakon ljetnog ekvinocija, početkom hinduističkog mjese­ca makara, to jest siječnja. Taj se put zove i arciradimarga (put koji počinje svjetlošću, kojim hoda krepostan, duhovan čovjek) jer je u Vedama vatra poznata pod imenom arci, žrtvovanje. Takvi jogini izranjaju iz bljeska – prakaša, putuju kroz blijesak i stapaju se sa samim bljeskom. Oni stižu do Boga i više se ne rađaju.

Jogini koji su podložni sakamakarmi napuštaju tijelo noću dok je mrak i magla – dhuma u vrijeme tamne polovice mjese­ca, u vrijeme šest mjeseci koji se zovu dakšinayana, tamni put neznanja, put kojim putuje Sunce prema jugu. Oni prolaze putom dhumadimarga, stižu na nebo te ondje uživaju zadovoljstva ko­jima su težili, i za koja su radili. Kad se potroši vrijeme njihovih zasluga, ponovno se rađaju.

Obje se skupine ljudi zovu jogini. Oni će postojati tako dugo dok na svijetu postoje aspiranti i aktivni, napredni pojedinci.

Ovdje se može s punim pravom pojaviti sumnja: kako to da je svijetla polovica mjeseca pogodno vrijeme, a tamna nije? Što će se dogoditi onima koji umru kad nije ni svjetlo ni tama, ni dan ni noć? To je opravdano pitanje i svatko ima pravo znati odgovor.

Prije svega, morate znati što je svijetla polovica mjeseca ili šuklapakša. To je prva polovica kalendarskog mjeseca u kojoj se svjetlost Mjeseca svakim danom povećava. Ali u kakvom je odno­su svjetlost Mjeseca prema čovjeku i umiranju? Mjesec je simbol čovjekova uma. Candrama manaso jatah – iz Mjeseca je rođen um. Svijetla polovica mjeseca dakle znači duhovni napredak uma, napredak u božanskoj disciplini.

Pun Mjesec označuje potpunost toga dostignuća. Svijetla polovica je stoga razdoblje kad se postiže duhovni napredak. Za tijelo je to vidljivi Mjesec, za um – simbo­lično božanstvo Mjeseca koje predsjeda umom. Sve jači sjaj uma koji nastaje zbog povećanja ostvarenja čovjekove božanskosti, to je značenje riječi – svijetla polovica Mjeseca.

A što je uttarayana? Oslobodi se sumnje i o tom pogledu. Štovanje Boga, kad se poznaje značenje svakog obreda, sadhana koja se vježba poznavajući dublji smisao svakoga koraka, sve to još djelotvornije pročišćava srce i uklanja okove sumnje.

Uttarayana je razdoblje kad ni tračak oblaka niti pramen mag­le ne potamnjuju golemu kupolu neba i Sunce sjaji u svoj svojoj veličanstvenosti. To je grubo značenje te riječi. Ali postoji i sup­tilno značenje. Srce predstavlja unutarnje nebo. Ondje sjaji sunce inteligencije – buddhi, intelekt. Kad oblaci neznanja, magla egoiz­ma i dim vezanosti zastru to unutarnje nebo, sunce inteligencije je skriveno pa stvari izgledaju mračno i čine nam se pogrešnima.

Uttarayana srca nastaje kad je unutarnje nebo jasno, kad Sunce sjaji punim sjajem. Sigurno si čuo za izreku “Sunce mudrosti -jnanabhaskara.” Sunce se uvijek povezuje s mudrošću i inteli­gencijom. Kad čovjek ode praćen blistavim Suncem mudrosti u svom čistom srcu, on zacijelo može izbjeći ponovno rođenje. On odlazi putem vatre, putem arciradi kao što sam ti već rekao, i sta­pa se s Bogom.

Oni koji odlaze u drugoj polovici godine – dakšinayana, ima­ju suprotnu sudbinu. Tada je srce zavijeno dimom, maglom i ob­lakom. Sunce je skriveno i njegovo blistavilo nema pravog sjaja. A u tamnoj polovici mjeseca, Mjesec se smanjuje, što simbolizira nestajanje božanskih misli. Noć novog Mjeseca obavijena je pot­punom tamom, ni jedan duhovni poticaj nije uspio. Teška, gusta zavjesa neznanja leži na umu. To je značenje izraza tamna polovi­ca – kršnapakša. Oni koji umru u tako nepovoljno vrijeme žanju nepovoljne rezultate.

Budući daje put uttarayana osvijetljen svetim sjajem znanja, ljudi ga hvale kao bijeli put – šuklamarga. Dakšinayanamarga je tamni put, ispunjen inercijom i neznanjem. Zato se zove tamni put ili kršnamarga.

Oni koji napuštaju tijelo i kreću se bijelim putom ulaze u stanje oslobođenja – mokša u kojem nema zablude, u ko­jem postoji sjedište i izvor božanskoga blaženstva – brahmananda, s kojeg nema povratka u ovaj svijet imena i oblika, u ovu arenu utjelovljenih bića. Oni koji napuštaju tijelo u vrijeme razdoblja dakšinayana i kreću se tamnim putom, morat će ponovno podnosi­ti ovaj fizički zatvor zvan tijelo – deha, podložan rođenju i smrti.

Uttarayana se ne odnosi toliko na vremensko razdoblje, već na stanje uma.

Oni koji napuštaju tijelo slaveći sebespoznaju, kre­ću putom uttarayanamarga, dok oni koji umiru u neznanju o svojoj stvarnosti atmana, polaze putem dakšinayanamarga, ili tamnim putom.

 

Sai Baba – O Bhagavadgiti (poglavlje 17-18)

Komentiraj

3 × three =