Bezlični Ja

Mnogim tragaocima  je intelektualno, puno toga jasno, čak prihvaćaju da su mudra učenja istina ili se pak slažu kad se o tim višim vrijednostima razgovara, raspravlja ili u prolaznom  bljesku na tren shvaćaju suštinu bića. No ono bitno u svemu je koliko vi stvarno znate Tko vi jeste?

Druga stvar je što većina živi zamišljenu sliku o sebi, klimaju glavom da se slažu da  “sve je  jedno” ali uopće to ne  razumiju u kojem smislu, niti konkretno žive taj smisao . Bolje bi bilo reći da im nije jasno, i da razlog zašto to ne osjećaju niti su iskusili nije spoznat,što je to „sve je jedno“??, ili smisao Ja sebstva.

Stanje Jednog se osjeća kao svijesnost. Ni za to se ne treba vezivati, jer svi oblici vezanosti ograničavaju, sve od znanja do iskustva treba  sagorjeti u vatri Svjesnosti, tada nam je življenje potpuna Svjesnost koja Jesmo. Stvar je u tome da ostavite svoj um na miru, ne idite zajedno sa njim. Konačno, ne postoji takvo mjesto, stvar, kao um odvojen od misli, koje dolaze i odlaze sljedeći svoje osobne zakone – ne vaše. One gospodare vama samo zato, jer ste vi zainteresirani za njih. To je upravo kao što je Krist rekao: “Ne opirite se zlu”. Sa opiranjem zlu vi ga samo ojačavate. Problem je previše zanimanja i vezivanja, koje vodi do samo-identifikacija. Ono što je čisto, potpuno, nevezano, je realno. Ono što je uprljano, pokvareno, konfuzno, zavisno i prolazno je nerealno, neistinito. Nemojte biti obmanuti riječima – jedna riječ može prenijeti nekoliko i čak protivuriječnih značenja..

U bilo što da ste zadubljeni, apsorbirani, vi to smatrate realnim, istinitim.
Kad um koji je održavao identifikaciju s tijelom nestane, lažna osobnost će nestati ostavljajući za sobom samo Jedno: “Kad se doživi Jadnost, Um više ne postoji. U tom stanju Svijesti sve je Brahman
Kao prvo trebate reći što očekujete od života i sebe.? Što je za vas duhovno  uzdizanje, ili primjenjujete više principe konkretno u životu.?? I što bi željeli kod sebe sa sobom učiniti??
Zanima li vas, dobar miran život ili spoznaja sebe??
Umom se ne može osjetiti niti pojmiti dimenzije, razine koje su iza uma.To je sve zbog toga što su poistovjećeni sa umom (um je alat) ne stvarno vi ( ti). Nema nikakve koristi od čitanja Biblije, Kurana ili Bhagavatad Gite, ako se  ne stekne spoznaja o jedinstvu. Prepoznajte i iskusite osnovnu Istinu, da je
Svijest (Bog) sveprisutnost. Iako tijela izgledaju odvojena jedna od drugih i sasvim različita, u svima je jedan te isti princip.
Oblik i bezobličnost se prepliću. Nemanifestirano uplivava u tu dimenziju u vidu svjesnosti, unutarnjeg prostora, u kojem se odigravaju vrtlozi ljudskih izražaja.
Svako poistovjećivanje (identifikacija)  je bolest. Ustvari je potrebna samo jedna stvar: da se ne vezujemo sa onim što dolazi i odlazi. Sve je prolazno,dan-noć. Ti ostaješ: ne kao ti, jer je i to također misao ‘ već kao čista svjesnost; ne kao  ime, zato što je i ono misao; ne kao  oblik, jer je i on misao; ne kao   tijelo, jer ćeš jednog dana shvatiti da je i ono također misao. Samo kao čista svjesnost, bez imena, bez oblika; samo kao čistoća, samo kao bezobličnost, bezimenost, samo kao istinski fenomen svjesnog bića ‘ jedino ćeš kao to preostati. Ako se poistovjećuješ, postaješ um. Ako se identificiraš, postat ćeš tijelo, postat ćeš ime i oblik   tada je domaćin izgubljen. Tada zaboravljaš na vječno, i trenutačnost ti postaje bitna. Trenutačnost je svijet; vječnost je Božanstvo. To je druga važna stvar koju treba postići, biti domaćin, a  misli posjetioci, jer su oni    stranci, vanjski nametljivci, koji uvijek dolaze izvana, ti si im samo prolaz.

Dobar je primjer analogija trokuta ili piramide jedna je od najstarijih i najmističnijih čovjeku znanih. Trokut ima dvije točke na dnu i jednu na vrhu. Čovjek ima dvije noge ali jedan um, ako želi biti ujedinjen mora vladati nad koordinacijom obje. U učenjima Yoge uvijek postoji naznaka spram toga kako se čovjek u svom nižem ja, podijeljen od strane pozitivnih i negativnih utjecaja koje vidi u svijetu oko sebe, bori sa samim sobom. Prvo je jedno, onda je drugo.

Jedino kroz učenje i svjesnost može razviti viši dio sebe, vrh trokuta koji gleda u druga dva identiteta koja je stvorio kroz kozmičku točku gledišta. Yoga tu vrhovnu točku trokuta naziva bezličnim Ja. Jedino kroz razvitak tog neosobnog Ja u njegovoj jednoći uma, čovjek je sposoban konačno znati sebe. I, iz tog znanja na koncu dolazi punoća koja je proizvod stvarnog “sretanja samog sebe”, te, što je još važnije, sposoban je prihvatiti samog sebe! Ta točka na vrhu trokuta ne može postojati sama. Ona je proizvod godina borbe između dvije nasuprotne točke na dnu trokuta.
Vidimo tri različite strane Karmičkog trokuta. Prvu, u riječima Gautame Buddhe “Vi ste to što mislite, postajući to što ste mislili”. Drugu, iz matematičkog zakona Sir Isaaca Newtona “Svaku akciju (u vašem životu) slijediti će (vrijeme kada ćete iskusiti) jednaku i nasuprotnu reakciju.” I treću, proces kojim osoba sreće samu sebe. U sva tri slučaja Karma izgleda kao istančano djelovanje plus i minus sukoba.
Kao u središtu kotača; jedini dio osobe koji je sposoban vidjeti sve ostale  iskrivljene osobnosti koje vuku u različitim smjerovima u različito vrijeme.
Kako bi srela samu sebe,  osoba mora naučiti biti u središtu svoga kotača,  tako da umjesto gledanja na život kroz niz eksperimentalnih ogledala, biva sposobna isijavati čistu bit koja proizlazi iz najbolje jedinstvenosti koju može postići sa svojim jedinim, uzvišenim, sveznajućim bićem.
Iako je u nama snažna spoznaja važnosti koju za nas ima svjesnost o vlastitim unutarnjim i izvanjskim postupcima, a ipak tako lako zapadamo u nepozornost, ili nesvjesnost.
Sve se u kreaciji mijenja, poput oblaka prolazi; samo nebo ostaje nepromjenljivo – ono ustrajava. Isto je i unutar vas: obični oblaci mijenjaju se izvana, mentalni oblaci mijenjaju se iznutra – ali nebo sebstva, nebo  bića ostaje uvijek jedno te isto. To je taj biser: sebstvo koje je bezoblično – zbog toga se i ne mijenja. Ako postoji forma, promjena je neizbježna. Ali, ako forme nema, otkuda onda promjena? Što će se promijeniti? Unutrašnje nebo je nepromjenljivo. Sebstvo koje svjedoči je , bezoblično. Ako pođete u susret tom bezobličnom dijelu sebe, u početku će vam ono izgledati prazno, jer vi ne znate ono što je bezoblično – upoznati ste samo s prazninom. Uđite u to. Kada se naviknete, tada će ispraznost postati bezobličnost, a kada to ostvarite, imate biser. Tada ste kupili jedninu a prodali množinu.  Jednina je biser, množina je beskorisno kamenje.   Ustrajnost, niryata, vječnost, predstavlja kriterij za istinu- Što je istina? Ono što bitiše vječno. A što je san?
Dok god nam bezobličnost i zapanjujuća sloboda sebe svijesti budu zastrašujuće, nastavit ćemo sanjati za sebe  privid koji je udobno čvrst i jasno određen.
Međutim, moramo uvijek imati na umu   upozorenje da su konceptualne kategorije koje koristimo kako bi raščlanili svemir naša vlastita tvorba. One ne postoje «tamo vani», jer «tamo vani» je samo nedjeljiva potpunost. Brahman. Ono što počinje i što se završava je nestvarno. I zato, potražite onaj biser,bezobličnog Ja kojeg vam nitko ne može oduzeti – čak ni smrt. Smrt će uništiti tijelo i misli će iščeznuti – ali vi? Vi ćete nastaviti u vječnosti.
Vječito, stalno, je iznad svih dolaženja i odlaženja. Idite do korijena svakog iskustva, do osjećaja postojanja, biti. Iznad postojanja, biti, i ne-postojanja boravi ogromnost realnog, istinitog. Pokušavajte i pokušavajte neprestano.

Vaša ljubav prema svijetu je odraz vaše ljubavi prema samom sebi, jer vaš svijet je vaša osobna kreacija. Svjetlost i ljubav su bezlični, ali oni se reflektiraju u vašem umu kao poznavanje i dobrobit, voljenje, prema vama samima.
Svjesna osoba gleda na  bezlično)  isto tako i na personalno, koje su jedno za Nju. U životu se personalno stapa (integrira) sa impersonalnim (bezličnim). Oboje su aspekti (vidovi) jedne Realnosti (Istine). Nije ispravno govoriti o jednom, a ne uzimati u obzir drugo.

Sve ove ideje pripadaju budnom (mentalnom) stanju. Pronađite stalno u prolaznom, jedan stalni faktor (činilac) u svakom iskustvu.
Ne može biti Univerzuma bez svjedoka, ne može biti svjedoka bez Univerzuma.