Prihvaćanje samog sebe je sposobnost koju prvo treba razumjeti, a zatim i razvijati. Ono je rezultat rada vise svijesti, no može se dogoditi i obrnuto: da nas samo odvede do vise svijesti, jednom kad se razvije. Možda ce vam se na prvi pogled učiniti nejasnim, zbog čega biste, zaboga, uopće i željeli takvu nekakvu “visu” svijest? Ono što čovjeka čini božanskim je probuđenje intuicije. Koja vam govori, da je viša svijest moguća, te da vam može pružiti odgovor na probleme s kojima se danas suočavate.

Viša svijest vas može dovesti do jednog oblika sreće koji ne možete niti zamisliti prije no što do njega ne doprete, ali koji postoji u stvarnosti, i postojana je, ne mjenja se. Upravo to je ono, što nam mudraci i sveci oduvijek pokušavaju poručiti. Pretpostavljamo da voljeti nekoga znaci, da nam se ta osoba jako sviđa. Takva naklonost obično u sebi uključuje i to, da nam se ona ne bi sviđala, kad ne bi bili ispunjeni određeni uvjeti. I pitajte se Kome se netko sviđa?? U sentimentalnim vezama imamo čitave spiskove uvjeta koje bi ona trebala ispunjavati, ili vise nećemo u nju biti “zaljubljeni”. Ovo se naziva “ovisnost” bilo ljubav, potreba ili poistovjećivanje, ukoliko smo izgubili sebe i jer ovisi o mnogim uvjetima, ali i zato, jer njome postajemo psihološki ovisni o drugoj osobi.
Ovisna potreba, ljubav, pripadanje usko je vezana uz niža središta svijesti, i izrazito je usmjerena na samu sebe. Doživljava se dualistički, i upravo zbog toga nikad ne traje dugo, ili prelazi u stanje odigravanja ili zamisli tog nekog ideala.. U stvari, vjerojatno niti u našim najbliskijim odnosima s drugima nikad ne uspijevamo nadrasti određenu mjeru ovisne ljubavi, ali tijekom rada na vlastitom rastu ova ovisnost može postati sve manja, a time i nasa dualistička iskustva. Postajemo svjesni sami sebe, i načina na koji pristupamo sebi, vezi, odnosima..

Bezuvjetno voljeti samog sebe znaci, opet, da smo u svako vrijeme spremni prihvatiti svoje osjećaje, bili oni ugodni ili neugodni, i to preobraziti iza tih podjela.. Prihvaćanje vlastitih osjećaja takvima kakvi nailaze odvodi nas u ljubav prema sebi, što se posve prirodnim putem siri i prerasta u prihvaćanje i ljubav prema drugima, a sve to zajedno je stanje budnosti u kojem nema uvjeta.. Većina bi se nas složila s time, da je bezuvjetno postojanje (ljubav) uistinu ono najpoželjnije, no često se obično završi u samokritici, smatrajući da nismo sposobni živjeti u skladu s takvim idealom. Ali, nije problem u tome što mi to ne bismo mogli, već u tome, da je nas pojam ideala pogrešan. Moramo proširiti svoje shvaćanje onoga, sto se podrazumijeva pod biti svjestan sebe, prihvačajući da su svi ideali privid, a ne mi..

Središte Srca je prvo od onih viših središta. Srce je mjesto na kojem se počinje razvijati nasa sposobnost za stvarno, iskreno sagledavanje stvari kakve jesu. Postajemo svjesni svoje povezanosti s drugima, i svime. Srce je srediste bezuvjetne ljubavi. Kad se pojavi osjećaj da se osjećamo osamljeni, iako tada to još ne razumijemo, to su vrta ka buđenju. Moramo shvatiti da je samoća samo dualistički dodatak osjećaju ugode, koji crpimo iz ovisne ljubavi. Uspijete li integrirati osamljenost, natkrilit ćete ovu dualnost (ovisnu ljubav / samoću), i time postati spremni za doživljaj stvarne ljubavi, koja se naziva i biti svjestan, inače sve ostaje na ponavljaju riječi ljubav, ljubav, ljubav bez stvarnog iskustva sebe, već nekog odnosa.. Nećete li, pak, moći integrirati osamljenost, ostajete vezani uz ovisnički ciklus i uz ovisnu ljubav. Osjećaji koji se odnose na Srce, a koji se u postupku obraduju, su: osamljenost, izolacija, tuga, stid, slomljeno srce, ljubomora; duboka žalost zbog gubitka drugih; osjećaj napuštenosti, zanemarenosti, ne uzvraćanja ljubavi koju zaslužujemo, odbačenosti i neprihvaćanja od strane drugih; osjećaja da nas mrze ili naše mržnje prema drugima; zelja za ljubavlju, prihvaćanjem, pripadanjem; osjećaji vezani uz majku i nedostatak majčinske ljubavi kad nam je bila potrebna.

Tijekom integriranja Srca, doživljavate bezuvjetno prihvaćanje samog sebe, a time i širenje ka biću, onome što stvarno Jeste.. Više ne ovisite o drugima, o odnosima, o pojmovima, idejama i njihovom utjecaju na način da gubite Sebe, već ste cjeloviti u svojoj nutrini. I kako u vama raste svjesnost bez nekog vanjskog uzroka, ljubav pročišćena od ovisnosti, tako sve vise u sebi osjećate buđenje koje se manifestira i kao samodjelovanje da pomažete drugima,na način koji je sve-pripadanje jedinstvu.. Dajete bez očekivanja; niste emocionalno ovisni o ishodima tog davanja.

Buđenjem, razvijate sposobnost šire vizije. Oni oko vas će osjetiti, da ne dajete imajući na umu bilo kakve uvjete. Doživljavate iskustvo Sebe, koje se širi na sve prisutnost.

Join the discussion 5 komentara

  • al kaže:

    strah od smrti i kako se osloboditi jer koči životnu radost meni i velikom broju ljudi.Što možeš reči u vezi stim.
    Hvala.

  • girija kaže:

    Strah nije nekakva stvar; on je jedna aktivnost. U korijenu svih strahova je strah od smrti. Strah je ograničavanje i sabijanje energije srca. Mi smo ti koji stvaramo neki strah, mada strah u nekim vidovima ima funkciju alata i može bit koristan (strah od greške, neispravnosti, Boga i sl). Na ljudskoj razini, većina se boji kraja koji će jednom stići. To je sasvim sigurno; ništa nije toliko sigurno kao što je sigurna smrt.
    Osloboditi se tog osjećaja, misli postiže se dublje saznanje o životu i smrti.
    Ono što ima početak mora imati i kraj. Ako u svojem biću možete pronaći nešto što nikada ne počinje, koje jednostavno jest, koje nema kraja, tada strah od smrti nestaje. I tek kada strah od smrti nestane kroz vas teče ljubav, ne prije. Zato se savjetuje da živite u „sada“ stanju sebe, u prihvaćanju života, kakav je, razumijevajući smisao svog postojanja . Ljubav nije moguća tamo gdje postoji strah. Strah je otrov. Strah kao i nada rađa se iz zamišljanja . Gledaj na zamišljeno kao na zamišljeno i oslobodi se straha. Ono na što smo navikli poznato nam je, kraj toga se osjećamo sigurnima. Ono što je nepoznato nesigurno je i stoga opasno. Ali poznavati stvarnost znači biti usklađen s njome. A kad postoji usklađenost, nema mjesta strahu.

    Odgovor na vaše pitanje sa više točke gledišta možemo reći i ovako. Shvati da je svaki način percepcije subjektivan, da ono što vidimo ili čujemo, dodirnemo ili pomirišemo, osjetimo ili pomislimo, sve očekivano ili zamišljeno postoji samo u umu, ali da nije stvarno, i iskusit ćeš mir i slobodu od straha. Prava se radost događa tamo gdje strah ne postoji – gdje je smrt nestala, kada znate da nikada ne počinjete i nikada nećete završiti. Ne razmišljate o tome. Vi o tome možete razmišljati, zbog straha. Vi možete misliti, “Da, ja znam da će mi doći kraj, nema smrti, duša je besmrtna.” – možete tako razmišljati zbog straha – to neće pomoći. Zato je najvažnije spoznati sebe; Tko vi jeste, ? tko umire i tko se rađa? Obično se pojedinci igraju različitim pristupima zato što se opiru ulasku u sebe, što je uzrokovano strahom da ćeš morati odbaciti iluziju stvorenom i zamišljenom slikom sebe. Nemoj se pretvarati da jesi ono što nisi, ali nemoj ni odbijati da budeš to što jesi. Tvoja ljubav prema bližnjima posljedica je znanja o sebstvu, a ne njezin uzrok.
    Najkraći odgovor je; razumijevanjem što je strah oslobađate se straha.

    • al kaže:

      Pozdrav Girija.Hvala na odgovoru koji mi je jasan jer sam se načitao puno toga,samo kako to upiti u sebe staviti u praksu.Hoču da ti objasnim kako je to počelo.Taj strah od smrti mi se uvukao prije 20god.kad su mi umrla oba roditelja i ja sam ostao sam bez ikoga u isto vrijeme upao sam besmislenost života.Poslije agonije od god. dana je prošlo i onda se počelo vračati periodično svakih 7-8 mj-god.i tu bi upao u tu besmislenost,dok prije 8god.počeo sam uzimati anti depresive koji ne pomažu jer ponovo se vrača. Imam sve moguče knjige o duh.majstorima, iscjeljenju, meditacijama itd.Što da radim, dali mi fali neka motivacija ili se ne držim pravila.Što imaš reči o tome.Hvala najljepša Albino.

  • girija kaže:

    Tvoje iskustvo je bilo teško i ta stanja koja si proživio i još imaš su podloga za sve što proživljavaš. Dobru si riječ rekao, besmislenost jer si vrlo mlad tako iznenadno bio suočen za ekstremnom stranom života-smrti. Ustvari smisao duhovnog puta i postignuća je baš „besmisao“ do kojeg se dolazi sazrijevanjem samosvijesti. Mudrac razumije koliko je besmislen uspjeh, želje, i sve promjenljivo u ovom svijetu.. Zato smisao za život kao recept se uopće ne može nikom dati. Svako pitanje ima samo jedan točan odgovor, svaki problem samo jedno valjano rješenje, i tako u svakoj situaciji samo jedan smisao, a to je onaj istinski okrenuti se sebi i na život gledati na način razumijevanja svega, zašto je tako kako je. Čini se da si predugo u tom stanju, i da je vrijeme da to prevaziđeš, jer sve postaje kao droga, i patnja i depresija, jer ti nisi ni depresija, ni tuga, ni agonija. Način kako trebaš dalje savjetujem korak po korak usvajanjem, primjenom naučenih univerzalnih vrijednosti što čovjeku daje mir uma, i samoanalizom svakog dana u svemu što radiš. Da vidiš koliko ćeš ojačati svoje unutarnje snage (volju, pozitivnost u svemu, stremljenje ka višim vrijednostima itd) koje neće više dopuštati utjecaj misli koje izazivaju nemir, apatiju. Uvijek je um u pitanju gospodari li on nama ili smo mi ti koji određujemo i izabiremo svaki dan biti radost, uravnoteženi u svemu. Mudraci kažu da do depresije dolazi kada ljudi zaborave tko su. Cijeli ovaj proces je neophodan kako bi se ostvarila transformacija svijesti. Svaki savjet je dobar ako ga do izvora iskusiš . Kreni od toga što je depresija?, tko doživljava ta stanja?, kuda vode? Zašto ne izlazim iz tog stanja? što želim od sebe života, druži se sa dobrim društvom, čitaj knjige mudrih,itd?. A razumijevanje svega što jesmo ili nismo samo po sebi prevazilazi sve. Dovoljna je spoznaja – kroz nju si prenesen u jednu sasvim novu dimenziju postojanja koja donosi mir stloženost i uravnoteženo bivanje sa sobom.

    • al kaže:

      Hvala Girija na odgovoru.Čitao sam dosta toga u vezi sa bolestima,neki kažu da ne dolaze samo zbog neravnoteže i nesklada nego da nas i probude guraju nas na duhovni rast ili natrag prema Bogu i biti zahvalan za sve.Što nije lako prihvatiti ljudima koji pate i boluju.Sada bih htio da mi objasniš malo o Mantri OM Namah Shivaya jučer sam pročitao o njoj i jako me privukla zar je moguče da je tako čudotvorna jer tako nešto meni i treba. Hvala na odgovoru.

Komentiraj

five × 5 =