Postoji jedna divna Isusova parabola:
Otac je imao dva sina. Mlađi sin je tražio svoje nasljeđe, uzeo ga, trošio ga na žene i vino idući od grada do grada, i na kraju postao prosjak. Stariji sin je ostao sa ocem, radio na imanju teške poslove i sakupio prilično bogatstvo. I jednog dana, sin’prosjak, sin koji je krenuo stranputicom, obavijestio je oca: ‘Vraćam se ‘ bio sam budala, protraćio sam tvoje bogatstvo. Oprosti mi. Sada nemam kuda otići , prihvati me, ja se vraćam.’ Otac je rekao starijem sinu, Proslavimo ovo: zakoljite najdeblju ovcu, pripremite raznovrsnu ukusnu hranu, podijelite slatkiše cijelom gradu, pronađite za njega najstarije vino. To će biti slavlje ‘ moj zabludjeli sin se vraća.’

Neki ljudi su došli na imanje i rekli starijem sinu, ‘Pogledaj samo kakva nepravda! Ti si ostao sa ocem, služio ga, nikada nisi išao stranputicom, ništa nisi uradio protiv očeve volje, ali gozba nikad nije priređena u tvoju čast, nijedno slavlje. A sada, za tu propalicu koja se vraća, za tog prosjaka koji je protraćio očev novac i koji je živo u grijehu. Pogledaj tu nepravdu ‘ a tvoj otac proslavlja. Dođi u grad! Dijele se slatkiši, priređuje se veliko slavlje.’
Naravno, stariji sin se jako razbjesnio. Bio je vrlo tužan kada se vratio iz grada, i rekao ocu, ‘Kakva je to pravda? Za mene nisi nikada zaklao nijednu ovcu, nikada mi nisi ništa poklonio. A sada se tvoj sin, koji je protraćio sve što si mu dao, i to na grijehe, vraća ‘ a ti to proslavljaš.’
Otac je odgovorio, ‘Da, jer si ti uvijek bio sa mnom, nije za to bilo potrebe. Ali njegov povratak treba da se proslavi: on je bio na stranputici, on je izgubljena ovca koja je ponovo nađena.’ Kršćani ovu priču nisu razumjeli u njenom punom značenju.

U stvari, ona govori to što tantra jeste; ovo je tantrička priča. Ona kaže da ako ostaneš na ispravnom putu, Egzistencija te neće slaviti. Bit ćeš budala, život te neće obogatiti. U tebi neće biti ni malo soli; možda ćeš biti hranljiv, ali u tebi neće biti začina. Bit ćeš vrlo jednostavan, dobar, ali tvoja dobrota neće u sebi imati potpunu harmoniju. Bit ćeš jedna nota, a ne milion nota koje se slijevaju u melodiju. Bit ćeš ravna linija, bez krivina i uglova. Upravo ti uglovi i krivine daju ljepotu, one čine život misterioznijim, one daju dubinu. Bit ćeš u svojoj svetosti plitak, bez ikakve dubine. Zato tantra kaže da je sve divno. Čak je i grijeh divan, jer grijeh tvojoj svetosti daje dubinu. Čak je i hodanje stranputicom divno, jer je povratak bogatiji. Ovaj svet ti je potreban da bi se dosljedno kretao kroz njega toliko duboko, da potpuno zaboraviš sebe ‘ i tada se vraćaš.
Ljudi pitaju, ‘Zašto ovaj svet postoji ako je Bog protiv njega; zašto nas je onda gurnuo u ovaj svet karme, grijeha, grešaka? Zašto nas je gurnuo? On nas jednostavno može iskupiti!’ To nije moguće. Tada bi bio plitak, površan. Ti trebaš biti gurnut u najudaljeniji kutak sveta, i trebaš se vratiti.
Taj povratak sadrži nešto u sebi ‘ to nešto je kristalizacija tvog bića. Tantra prihvaća sve, živi sve. Zato tantra nije ideologija koja je bila mnogo prihvaćana. Ona je uvijek ostala religija na ivici, samo negdje na granici, van društva, civilizacije, jer je civilizacija izabrala da bude plićak; dobra, ali plitka. Civilizacija nema dovoljno hrabrosti da prihvati sve, da prihvati sve ono što život daje.

Najveća hrabrost na svijetu je prihvatiti sve što život daje. I u tom smislu vam učitelj pomaže, da prihvatite sve što vam život dâ, da sa dubokom skromnošću prihvatite to kao poklon. I kad se to kaže misli se čak i na one stvari kojima vas je društvo uslovilo, i koje nazivaš lošim i pogrešnim.

Kroz iskustva se transcendira
. Hodajući kroz mračne prolaze života tvoje oči će se izvježbati, i one će početi vidjeti svjetlost čak i u mraku. Kakva je ljepota u tome što vidiš svjetlost usred dana! Ljepota je prisutna i u najtamnijoj noći, a tvoje oči su toliko izvježbane za mrak, da u njemu možeš vidjeti skriveni dan. Kada je noć mračna, ti možeš vidjeti jutro, tada je ljepota tu, tada si postigao. Kada čak i u paklu možeš da stvoriš raj, tada, tada si postao umjetnik življenja. A tantra želi da od tebe načini umjetnika življenja ‘ ne negatora, već velikog prihvatioca svega. Prihvati, i polako ćeš osjetiti da što više prihvaćaš, manje želja imaš. Ako prihvatiš, kako želja može da opstane?

Biti opušten i prirodan ? Ne bori se sa sobom ni u kojem smislu, budi opušten. Ne stvaraj strukturu karaktera i moralnosti oko sebe. Ne discipliniraj sebe previše, jer će se tvoja snažna disciplina pretvoriti u tvoje ropstvo. Ne stvaraj zatvor oko sebe. Ostani opušten, lepršav, kreći se sa situacijom, odgovaraj na situaciju. Ne kreći se sa karakter’jaknom na sebi, ne kreći se sa krutim stavovima. Ostani opušten kao voda, a ne krut kao led. Ne opiri se, ne trudi se da posjeduješ bilo što za sebe, za svoje biće. Iako ti cijelo društveno podučavanje nameće ovo ili ono: budi dobar, budi moralan, budi ovo ili ono.

A tantra je potpuno s one strane društva, kulture i civilizacije. Ona kaže da ćeš, ako si suviše kultiviran, uvjetovan izgubiti sve što je prirodno, i tada ćeš biti mehanička stvar koja ne cvjeta, ne teče. Zato ne stvaraj strukturu oko sebe ‘ živi iz trenutka u trenutak, živi sa pažljivošću. A za ovo je potrebno duboko razumijevanje. Zbog čega se ljudi trude da stvore strukturu oko sebe? Zato što im tada nije potrebna pažljivost ‘ jer ako oko sebe nemaš izgrađen određen karakter, morat ćeš biti vrlo, vrlo budan: morat ćeš prihvatiti svaki trenutak odluke. Ti trebaš odgovarati na svaku situaciju: nešto je tu, a ti si za to potpuno nespreman ‘ tako da ćeš morati biti vrlo, vrlo budan. Da bi izbjegli budnost, ljudi su izmislili određenu disciplinu, tako da će se, bez obzira da li si budan ili ne, ta disciplina brinuti o tebi. Stvori naviku da uvijek govoriš istinu, stvori od toga naviku, pa tako nećeš morati o tome brinuti. Život je jako, jako, složen fenomen, nije lako stvoriti krut obrazac jer se život kreće i mijenja, u svakom trenutku situacija je nova i moraš na nju da odgovoriš. Reagiraj ali sa punom sviješću. Za svjesnost je potrebna sloboda to je sve.

Kakva god da je situacija u ovom trenutku, prihvati; rasti bez postojanja ikakvog cilja, bez i najmanje želje da nekuda odeš ili budeš nešto drugo, ili postaneš neko drugi. Tantra kaže, ‘Budi to što jesi’ ‘ i to je jedino postojanje koje ikada možeš da postigneš. Sa prihvaćanjem, želje se ruše. Sa prihvaćanjem, bez-željnost sama od sebe ulazi u tvoje biće. Ti to ne prakticiraš, ne prisiljavaš sebe na to. Ne sasijecaš svoje želje ‘ prihvaćanjem one jednostavno nestaju. I kada se iznenada dogodi trenutak kada je tvoje prihvaćanje totalno i sve želje nestale, odjednom je tu prosvjetljenje.

Odjednom, bez ikakvog tvog udjela, to se dogodi. To je najveći poklon koji ti egzistencija može dati. Ovo je tantrički stav prema životu. Nema drugog života do ovog, nema drugog svijeta do ovog. Sama samsara je nirvana . Potrebno ti je samo malo više razumijevanja, više prihvaćanja, da si više nalik djetetu, potrebno je manje egoizma.

Tantra kaže da nesuglasnost ili suglasnost nije cilj, ono nema vrijednosti ‘ cilj je transformacija.

Komentiraj

3 + 12 =