Svačije znanje i svjesnost o svijetu dolaze posredstvom osjetila. Zato nitko nikako ne možete upoznati vlastito ja tim putem. Da li je moguće upoznati onoga koji zna, upoznati onoga koji je znanje, kao što se može upoznati drugu osobu ili objekt. Ljudi traže Boga kao da je on vanjski objekt, (većini nesvjesnih i jeste). Kako je to zabluda! Boga ne treba tražiti, on je sakriven u samom tražitelju.

Vidjelac, snaga da se vidi, ne može se pogledati kao običan objekt. Cijeli se problem javlja jer ta jednostavna činjenica nije bila jasna. Istina je u vama, u svakom u svemu. A ne da će biti u vama sutra, ili na dogovoren datum, ona je stalno tu i sada, u ovom trenutku. Svačije samo biće je istina. A možemo i reći da štogod vidite možda nije istina, to je sve možda san. Isto tako vidite snove i dok ih gledate oni izgledaju istinito. Vi ste za nekog možda svi san. Može biti da ste u snu i vi tada uopće niste ovdje prisutni.

Tijelo, koje je samo naše prebivalište, izgleda kao sve i sva. Ono stvara privid, san da je tijelo nečije biće, nečiji život. Vi smatrate da je vaša ukupnost ograničena na tijelo i ništa više. To poistovjećivanje sa tijelom, taj privid istovjetnosti sa tijelom ne dozvoljava nam da upoznamo svoju pravu bit, i mi smatramo da je polagani proces umiranja život. To je ista greška koju bi u činili ako bi smatrali građenje i rušenje svoje kuće kao vlastito rođenje i smrt
Uobičajeno prihvaćeno do sada je interpretacija materijalnog svijeta, uključujući naše tijelo, počivala doslovno na praznovjerju, praznovjerju materijalizma, prema kome je osjetilno opažanje mjerodavno za ono, što doživljavamo kao stvarnost.” Znanstveno razumijevanje danas prolazi kroz promjenu pa i opažanje onoga, što je prava priroda materijalnog svijeta, doživljava promjenu.
Činjenica je da zbog slabosti naših osjetila u naše srce ulaze razne nečistoće i zagađuju ga. Te su nečistoće šest čovjekovih unutarnjih neprijatelja, koje zamućuju jasno viđenje. Neki su neprestano uronjeni u svjetovne misli. Takvi ljudi nikad ne mogu biti ni mirni ni sretni. Blaženstvo mogu postići samo oni čiji je um postojan i bez ikakvih misli. Neki sebe smatraju inteligentnima i zdušno istražuju svoje nagomilano znanje. Ta vrsta pedanterije sliči alergiji. Kad se takva alergija počne širiti, njihova se energija iscrpljuje te se gubi sposobnost čistog iskustva. Ako se vi promijenite i sve ostalo se mijenja.

Vi ste i samsara i nirvana . Istinu se ne može imati pod svaku cijenu. Ne može ju se dobiti od drugih u zamjenu za nešto. To je plod samo razvoja
Treba shvatiti da nema vrijednog iskustva na svijetu koje vam drugi mogu dati. Ono što se može dati nikada nije vrijedno. Niti se iskustvo može dati.
Svjetovne i materijalne se stvari mogu dati, uzeti, razmijeniti, ali nema načina razmjene živih iskustava. U samoj prirodi iskustva je da vam niti jedan svetac ni mudrac, niti Buddha, niti Krist ne mogu dati nešto. I oni koji ustraju na mišljenju i prihvaćaju svoje misli kao istinu su oni koji su zakinuti za istinu. Istina je ono što ostvarujemo sami a ne nešto što posuđujemo od drugih i to oslobađa čovjeka. Prisjećanje, citiranje i pamćenje Gite, Kur’ana ili Biblije ne će poslužiti nikakvoj svrsi. Ono vam neće donijeti znanje. Obrnuto, ono će ugušiti vašu vlastitu sposobnost za samospoznaju i nikada ne ćete biti sposobni stajati licem u lice sa istinom. Riječi koje ste memorirali iz shastra , iz svetih pisama, uvijek će se ispriječiti između vas i istine. One će stvoriti maglu i prašinu i onemogućiti će vam da vidite ono što stvarno jest. Moramo odstraniti sve što stoji između nas i istine.

Da spoznamo istinu ne treba nam pomoć misli. Svucite sve i tada ćete se otvoriti. Tada će postojati otvor kroz koji će istina uči u vas i promijeniti vas. Odbacite mišljenje otvorite vrata i vidite.
Stvarni Vidjelac ne može biti lažan. On ne može biti u snu jer da je tako on ne bi mogao vidjeti da je to san. San ne može vidjeti san. Neistina ne može upoznati neistinu. Da bi se vidio san potreban je netko tko sam nije san. Čak da bi vidio neistinu potreban je istinski vidjelac. Vi samo morate iskopati istinu unutar sebe. Kao što kopate bunar, tako morate iskopati istinu. Uvijek postoji nekoliko slojeva kamenja i zemlje koji prekrivaju izvor vode, ali čim odstranite te slojeve izvor je oslobođen. Na isti je način vaše ja pritisnuto slojevima drugih stvari, stvari koje pripadaju ne-sebi.

Istinski guru će vam reći da je meditacija odmor, a ne aktivnost. “Ne-akcija “znači upravo to. To je savršeni odmor, potpuni zastoj svih akcija. I kada su sve akcije svedene na ništa i otkucaji uma su prestali, tada u tom opuštenom stanju nešto počinje izranjati, nešto što ne mogu podučiti sve religije svijeta zajedno. Samo onda kada nema nemira može se čisto osjetiti ono što je mir, ono što je središte i život svih akcija. Samo tada možemo vidjeti činitelja. Mudrac je rekao: “O ume, idi i odmori se – negdje gdje sunce i mjesec ne dosežu i kamo se ni zrak ne usuđuje ući. “To je vaš atman , vaša duša. S druge strane vaše se tijelo proteže do točke do koje i drugi imaju pristup.

Inače osjetila su vrata kroz koja svijet ulazi u vas. Granica ulaska svijeta u vas je granica vašeg tijela. Svijet može ući u tijelo jer je ono dio svijeta, dio od samsare . Um je smjesa utisaka koji su tako ušli u vas. Ono što je onkraj tijela, onkraj uma i osjetila je duša, atman . Bez dosizanja te duše život je beskoristan, jer bez upoznavanja i dosizanja sva znanja i dostignuća su bezvrijedni. Ne smatrajte samsaru i nirvanu, svijet i emancipaciju, kao dvije različite stvari. Razlika koja postoji me u njima nema ništa zajedničko sa njihovim prirodama. To nije stvarna razlika. Razlika nije me u njima, već u vašem gledanju na njih, ili čistom i nečistom osjetu. Samsara i nirvana nisu dva različita pojma. Samsara i nirvana su vaša dva načina gledanja na jednu stvarnost Stoga je pitanje kako promijeniti unutrašnji svijet a ne vanjski.

Za vrijeme meditacije, dok je um spokojan i prazan, može se vidjeti nešto što je različito i odvojeno od tijela. To se ne može vidjeti kad a je um nemiran kao što ne možemo gledati u dubine jezera dok se površina mreška. I zbog stalnog toka misli – valova koji mreškaju na umu, ono što je skriveno ostaje skriveno – a mi smatramo površinu cijelom istinom.

Mrak nestaje sa dolaskom duhovnog mira. Privid stvoren duhovnim nemirom nestaje pred smirenošću. Ono što je bilo skriveno valovima otkriva se u stanju bez valova. I tada po prvi puta znamo stanara svoga tijela. Čim ga upoznamo, smrt prestaje biti bilo što više od odbacivanja stare odjeće, i rođenje postaje oblačenje nove. I tada se javlja biće koje ne treba odjeću. Jedini čovjek kojega mudraci zovu živim je onaj koji poznaje tu vrstu života. Oni koji gledaju na svoje tijelo kao na njihovo biće su još uvijek mrtvi. Njihov pravi život tek treba početi. Oni su u snu, spavaju, onesviješteni. Bez buđenja iz tog sna, bez buđenja iz zabune da je tijelo njegovo biće čovjek nikada ne će moći spoznati svoje pravo ja, svoj bitak, svoj život. Svijet je pun mrtvih, pun živućih mrtvih i većina ljudi umre a da nikada nisu živjeli. Oni su iznureni pokušajima da se obrane od smrti i nikada ne upoznaju onoga unutra, besmrtnoga, dalje od smrti

Svi hramovi su dijelovi od samsare, od svijeta, i ne možete doći do sebe kroz njihova vrata. Nikakvo putovanje u vanjskom svijetu ne može biti hodočašće do istine, do svetoga mjesta, do sebe. To je mjesto unutra, gdje netko ima iskustvo religije i gdje se misterija, radost i ljepota života otkrivaju. Bez njih sve ostalo je magla; sve ostalo je beskorisno, beznačajno. Hindu filozofi žele da postepeno mijenjamo sklonosti svojih osjetila, volju i um te da oni budu naši pomagači u postizanju duhovnog cilja a ne da ostanu naši neprijatelji. Različite podjele života pojedinca i društvenog života, opisane u Vedama i Puranama potvrđuju/navode ideal duhovne sudbine čovjeka

Da bi upoznali sebe morate ići unutra, ne van. No sva čovjekova osjetila jer su nečista vode ga van. Ona se kreću van jer je to njihova priroda a vi se sa njima poistovjećujete. Čulne oči gledaju van, njegove ruke se šire van, njegove noge idu van a čak njegov um odražava i odjekuje vanjske pojave. I to je razlog zašto je čovjek podigao idole, predstave, prikaze Boga, i stvorio hramove istini. To je zato da njegove oči mogu vidjeti Boga i da njegove noge mogu napraviti hodočašće do istine! Sami stavrate to samo-zavaravanje; uzimate tu čašu otrova svojim vlastitim zamislima i rukama. Da bi se prilagodili pogodnostima osjetila mi smo prikazali religiju kao da postoji izvan nas pa smo i svoj vid i osjetila upravili prema van. No vi morate ići iza pozornica da upoznate dharmu, da upoznate religiju.

Potrebno je znati što je to prekrivalo vaše vlastito biće, vašu pravu prirodu. Što vas to skriva od vas samih? Možete li to osjetiti? Možete li vidjeti kakav je to pokrov? Kada krenete unutra što nalazite? To je kao čovjek koji ode do jezera i videći površinu prekrivenu granjem i lišćem vraća se govoreći da jezera niti nema. Općenito to je ono što se dogaa. To svi rade svaki dan odlaze unutra, vide prekrivač od misli i vraćaju se. Misli uvijek okružuju vlastito ja i ne znate ništa drugo osim misli i zamisli. Misli su vaš svijet i onaj koji živi samo u mislima je svjetovni čovjek. Znati bilo što onkraj misli je početak postojanja religioznim. Upoznati stanje bez misli, upoznati ono što je dalje od misli je ući u carstvo čistog osjeta.
Emotivne reakcije rođene iz neznanja ili nesmotrenosti nisu nikada opravdane. Čeznite za bistrim umom i čistim srcem. Sve što je potrebno jest postojana i spokojna budnost. Ispituj svoju stvarnu prirodu. To je jedini put do mira

Kad je um miran možemo spoznati svoje «ja» kao čisti svjedok. Povlačimo se od iskustva i onoga koji ga doživljava te se odmičemo u stranu koja je između i izvan dosega oboje.
Mudrac raspolaže osebujnim načinom spontane izvanosjetilne percepcije koji uzrokuje da vidi neposredno, a ne s pomoću osjetila. On se nalazi iznad percepcije i koncepcije iznad kategorija vremena i prostora iznad imena i likova. Mudrac nije ni ono što se percipira ni onaj koji percipira već jednostavan i univerzalan faktor koji percepciju čini mogućom.

Stvarnost je unutar svjesnosti ali ona nije ni svjesnost ni bilo koji od njezinih sadržaja.

Komentiraj

3 + one =