Marjan x: Zanima me kod rasprava što mogu reći koji je u duhovnoj praksi ipak najbolji postupak sadhane. Koja je praksa  superiornija.
Girija: Pitaš koji je viši ili niži stupanj u duhovnoj praksi?

Marjan x: Da, koji je  viši od drugih da bi imali iskustvo?
Girija:  Ono što trebaš razumjeti. Nema višeg ni nižeg stupnja. Više i niže je za natjecanje, nadmetanje u svijet smislu. U duhovnosti ne postoji superiorno niti inferiorno.  Sve je isto.

Marjan x: Dobro, što je onda konačno iskustvo?
Girija: Konacno iskustvo je tišina.

Marjan x: Na koji način?
Girija: Utapanje u tišinu.

MarjanX:
Što se tada događa ? da ne kažem doživljava jer razumjem da ja trebam nestati.
Girija: Možemo reći da se sjedinjuješ u  svoju suštinsku prirodu čoveka, tada se baš sve nadilazi. Kad uspiješ to realizirati život ti se iz temelja mjenja, i po tome se promjena zna. Zato su sadhane nužne one daju disciplinu koja je potrebna za vjezbanje uma.Stupanj identifikacije s umom razlikuje se od osobe do osobe.


MarjanX
:
Što karakterizira takvu osobu koja je to postigla.
Girija:  Takve osobe su postigli stupanj s one strane čula i ono što  takva osoba govori ne protivriječi onome što ljudi već znaju. Nijedno novo otkriće istine ne smije protivuriječiti prethodnoj istini, već se mora uklopiti u nju.

MarjanX: Ah, većina ljudi su konstantno zarobljeni u egoičnom stanju.
Girija: Da, jasno a to vidimo po tome što su otuđeni  od sebe, kao i od drugih i od svijeta oko sebe. Nisu prisutni


MarjanX
:
Što onda postižemo  preobražajem?
Girija: Radi se o unutrašnji preobražaj koji nam omogućuje  da  postignemo razlikovanje Stvarnost od obmane

MarjanX: Teško se razvijati jer smo nesavršeni!
Girija:  Svi smo mi relativno nesavršeni i ovdje smo da izražavamo određeni stupanj savršenstva. Ne treba o sebi tvrditi ništa više od toga. Razvijati se možemo samo tako da budemo ono što jesmo i da znamo gdje smo, da biste transcendirali vlastita ograničenja, samo si to trebamo dopustiti. Moramo koristiti svoju slobodnu volju kako bismo stvarali svoju vlastitu stvarnost. I za to je potrebna disciplina.


MarjanX:
Priznajem  da je pojam discipline teška riječ! Kao da me netko na nešto tjera da moram činiti.
Girija: Da mnogi imaju takav stav no ovdje se radi o samo-disciplini to je nešto drugo. To je vještina gledanja kroz prazninu potaknuta vlastitim impulsima i shvaćanje njihove tajne. Oni nemaju moć nad tobom. To je samo predstava, obmana. Razumiješ?

MarjanX: Kako molim još mi pojasnite.
Girija:  Ako se prepustiš čulima onda te tvoji nagoni zarobljavaju i prijete ti; oni se  nameću i tjeraju te na taj stav, pa im se ti prepuštaš iz navike. Predaješ im se jer nikada svjesno i pažljivo ne brineš da pogledaš iza navika uma. Dok je tamo iza sve prazno.

MarjanX: Što je to što se protivi disciplini? I kako bi opisali što je to disciplina ili samo-disciplina?
Girija: Um u funkciji ega se uvijek protivi disciplini. Možemo ovako reči, “Ako činite nešto što um ne voli, to je disciplina”. Čak i par minuta neke jednostavne discipline koju ste sebi odredili, poslije izvjesnog vremena doživljavat ćete kao problem, težinu.

MarjanX:Kako da naučim tu lekciju?
Girija:  
Ima način da se nauči   lekcija. Riječi i odgovori neće te to učiniti.  Gledaj unutra i promatraj stvari koje se pojavljuju – nemir, tjeskoba, nestrpljivost, bol – jednostavno promatraj kad se to pojavi  ne sudjeluj u tome. To će sve polako jednostavno nestati. To nastaje, to prolazi. Tako jednostavno. Ima i druga riječ za “samodisciplinu”. To je “Strpljivost”. Jednom kada se učvrstiš u  minimumu discipline, događa se kristalizacija.

 MarjanX: Mogli ja u tome uspjeti sa malo nemirnim umom? Po čemu znam da ne  vježbam kako treba?
Girija: Nema toga što ne možeš uspjeti pogotovo ako se praksa disciplinom radi ispravno. A ako se ne radi tako, teško ti tko može pomoći. Jer događa se sljedeće, ako radiš praksu i sve vrijeme govoriš sebi: “Da li sam napredovao, da li se nešto poboljšava, da li ću uspjeti?”, tada znaš da je to ego koji se nameće, postaje sve veći i zauzima sve više prostora, tako da ne ostavlja mjesta ničemu drugom, i tada se s njim poistovjećuješ i samodisciplina nestaje.

 

 

Komentiraj

two × 3 =