Postoji li uzajamno djelovanje između dualnosti i jedinstva?

Razumijevanje nijansi između apsolutnog i relativnog doista je važno jer to je putovanje koje prolaze naše duše. Usavršavanje u tom razumijevanju i iskustvu omogućuje vam da to stanje beskrajne svjesnosti izražavate na ovoj razini postojanja.
Oni koegzistiraju. Nisu uzajamno isključivi. Drugim riječima, relativno i promjenljivo, vrijeme, prostor te materija i beskonačni apsolut su isto. Ne postoji odvojenost, stoga ne postoji ni dualnost,

Dakle, ono što je relativno može se razlikovati. Imamo pojedinačna tijela, postoji muško i postoji žensko, postoje različite energije i različiti kemijski elementi. Međutim, istovremeno postoji i TO, savršeno, božansko jedinstvo svjesnosti koje s njim koegzistira i potpuno ga prožima.

Ako je Konačna Stvarnost Jednota, Jedinstvo, Apsolut zašto vidimo relativan svijet i njegovu višestrukost?
Kakav je odnos između Jednog i mnogog, Apsolutnog i relativnog? Ovim pitanjima filozofi najviše razbijaju glavu te su mislioci predlagali raznolike odgovore. Neki vjeruju da je univerzum stvorila neka vanjska sila zvana Bog, po istom uzoru kako lončar izrađuje lonac ili tesar komad namještaja. Neki vjeruju da je Bog ili sila sâma postala univerzumom i da uzrok univerzuma nije van njega. Zatim, prema nekim ekstremnim nedualistima kao što je Gaudapada, nikad i nije bilo ikakve kreacije. Postoji samo Brahman i sve što opažamo je Brahman Prema Śankaraćaryi, međutim, nije moguće negirati univerzum imena i formi kao činjenicu temeljenu na svakodnevnom iskustvu za ljude od neznanja. Pa ipak, on nedvosmisleno kaže da sa stanovišta Brahmana takav univerzum ne postoji. Fatamorgana je činjenica za ljude koji su žrtve iluzije u pustinji, čak iako u suhom pijesku nema nimalo vlage.
Zbog kozmičke iluzije, nastaju ego (“ja”) i ne-ego (ne-“ja”) pa se stvara fiktivni odnos. Treba razumjeti da u osnovi nema razlike između filozofskih pogleda Gaudapade i Śankare. Gaudapada je napisao svoju filozofiju sa stanovišta Brahmana i stoga je izjavio da svijet ne postoji; dok Śankara diskutira o univerzumu sa stanovišta maye, s kojeg se on vidi kao stvaran, te pokazuje put ka realizaciji Brahmana. Prema Śankari, čovjek ne može ignorirati univerzum tako dugo dok ga percipira; niti može negirati svoj odnos s ostalim ljudskim bićima ili različitim objektima svijeta tako dugo dok mu se čine stvarnima. A oni mu svakako izgledaju stvarnima ako je svjestan stvarnosti vlastitog individualnog ega i univerzuma oko njega.

Kad netko vidi dualnost univerzuma i traga za njegovim uzrokom, on ga nalazi u Brahmanu zajedno s mayom.

I dualnost (dvojstvo ) i Jedinstvo ( jednota  ili advaita) pripadaju tebi/meni/nama, ne stvarnosti,  koja je jedna Svijest. Izazov je u viđenju jedinstva u različitosti, kao i u uživanju u toj različitosti. Zbog toga je važno razumjeti pojam dvostrukosti, jer tek tada počinjemo  osjećati i unutarnje jedinstvo,  jedninu (sebstvo). To vidimo na primjeru, kad smo svjesni bilo čega, u odnosu smo, podijelili smo postojanje na dvije stvari, na objekt i na subjekt. Na onoga koji vidi, i na ono što se vidi. Ali kad smo svjesni  postojanja kao jednine, kad smo samo svjesni, bez ikakvog objekta svjesnosti, onda ostvarujemo  Jedinstvo .  Svijest ne postoji s dualnosti, a um ne može postojati bez dualnosti. Svijest je nedualna, um je dualan.

Postoji ravnoteža u sposobnosti viđenja te diferencijacije i dualnosti stvari, te istovremeno viđenja jedinstva koje prožima cjelokupnu dualnost. Dakle, to nije stvar ili/ili. Sve je uspostavljeno i emanira iz neograničenog, apsolutnog, nerazdijeljenog, čistog Uma. Ipak, percipiramo ga kao jedno ili drugo. Naš zadatak je da se razvijemo do stupnja kada ga nećemo vidjeti ili/ ili, nego ćemo sve vidjeti kao jedno, premda ćemo uočavati razlike.

Poznati su pokusi s mehaničkim sustavima, odnosno uređajima, koji dokazuju da su um i materija povezani. Kako se to događa? Tako što sam materijalni predmet jest um, jest svjesnost  koja vibrira i rezonira kao predmet. Potrebna je praksa, no percepcija jedinstva u nekom trenutku počne povremeno dolaziti i odlaziti sve dok ne shvatite da ne postoji vrijeme i da ne postoji ovdje i ondje te da je oduvijek prisutna.

Dakle, stavite na stranu sve razlike i ostanite sa samom svjesnošću. Uđite u to stanje svjesnosti u sebi, a zatim uočite da ste slobodni od osjećaja ja i osobnosti tako da se možete povezati sa svjesnošću drugih i biti jedno. U tom smislu mi smo jedno biće. Doista smo jedno u duhu i stoga možemo uspostaviti kontakt s drugima i iskreno suosjećati. Razmislite o činjenici da svaka osoba na zemlji, svako osjećajuće biće u svemiru, bilo kojeg nivoa, bilo astralno, bilo da se radi o preminulim dušama ili  svjetlosnim  bićima koja žive  u drugim dimenzijama  da su sva ta svjesna bića sposobna za svjesnost i stoga mogu ući u stanje jedinstva  hotimičnog jedinstva koje je transcendentalno i savršeno.

Dakle, to stanje je  savršeni mir koji je unutrašnji i duhovan. Jer u tom stanju doista vidite da smo svi jedno u duhu.

Tu dolazimo do one točke o kojoj svi pričaju ali je ne osjećaju svim svojim bičem, jer u toj svijesnosti prestaje postojati svaki izvor sukoba, jer umjesto da ste usredotočeni u različitosti,  vis te usredotočeni u jedinstvu, jedinstvu koje nije samo intelektualna ili filozofska misao, nego istinsko, prosvjetljujuće  iskustvo, prosvijetljeno stanje bivanja.

U isto vrijeme postoji i  apsolutno i relativno. Gdje god jeste, i ma kakva svi imali zasebna tijela, isto tako postoji vrijeme i prostor i zvijezde i razdaljina. Oni koegzistiraju. To uopće nisu uzajamno isključivi koncepti u stvari, savršeno su integrirani.

Ako čovjek kaže da vidi univerzum mnogostrukosti/raznolikosti, on je žrtva iluzije; jer kad se zna Istina dualnost ne postoji. Kad bi imena i oblici doista postojali, bili bismo sposobni povezivati ih odnosima kao što su uzrok i posljedica ili supstancija i atribut. Gaudapada međutim, u svom komentaru na Mandukya Upanišadu, nazvanom Karika, zadivljujuće je odbacio sve dokaze o odnosima te je utvrdio gledište da nikad i nije bilo pravog stvaranja, da je sve što postoji u stvari nedualni Brahman. Raznolikost univerzuma ne postoji jer se postizanjem Znanja ona ne percipira.

Da bismo odredili odnos Apsoluta s vidljivim univerzumom, konačan um bi trebao spoznati beskonačan Apsolut. A kad bi bio spoznat Apsolut, konačan univerzum i konačan um prestali bi postojati

Stoga,  bez temeljnog iskustva i razumijevanja tihe beskonačne svjesnosti te načina na koji se ta beskonačnost manifestira u relativnom ne možete doseći svoje ispunjenje kao bića. Sve je u nama.

“Onaj koji je bez dualnosti (slobodan od polariteta); koji je beskonačan i neuništiv; koji je vrhunski, vječni i besmrtan; koji je neokaljan – onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu.

 

Komentiraj

15 + fifteen =