Ispunjavajući u potpunosti uobičajeno stanje svijesti, u svakom se preobražaju sa pojedinačnim krije i uzrok fatalne uronjenost u ciklični tok življenja (samsara). Poistovjećivanje je izvor i užitaka i bola i uzrok zamućenosti jasnog i dalekosežnog viđenja. 

 Mi živimo u dubokoj iluziji – obmani o nadi, budućnosti, sutrašnjici. Netko od svetih je negdje rekao da čovjek ne može živjeti sa istinom; njemu trebaju snovi, trebaju mu obmane, potrebne su mu laži da postoji. Čovjek kakav je sada ne može postojati sa istinom. Ovo treba shvatiti vrlo duboko, jer bez razumijevanja toga, ne može biti ulaska u istraživanje koje se budnost, svjesnost..

Kako postići i uspostaviti unutarnje ne kretanje, ne reagiranje u smislu duhovne ravnoteže, sposobni za spoznaju Istine? Znanje i prepoznavanje vela ili privida zvanog Maya je veliki korak u duhovnom napretku. Privid (moha) vas tjera da zaboravite tko stvarno jeste. Nemojte brkati fizičke stvari s duhovnom stvarnošću. Nemojte postati žrtve privida . Mudraci  su znali da rješenje nije u objektivnom, vanjskom svijetu, i stoga, bilo bi uzaludno  tražiti tamo. Traganje u vanjskom svijetu vjekovima  je dokazano  ne može omogućiti uspjeh. Jer, iskustvo samo može  garantirati uvjerenje. Um čovjeka  je instrument za svakoga da otkrije ovu tajnu, koji je osnovni princip Mudrosti. Tako da od vremena koje nadilaze pamćenje, iako je Istina bila samoočevidna, obmana se sakrila od čovjeka. A i od davnina,  budni su otkrili ovo kao primarnu prepreku

 Da bi dobili iskustvo,  stvarni tragaoci  su prakticirali strogost i disciplinirano preispitivanje, dok nisu prepoznali Istinu, koju su svojim viđenjem i objavljivali svijetu. Oni su odbacili porive čula i mnogostrukih atrakcija aktivnog učestvovanja u objektivnom svijetu. Oni su podučili svijet o ovoj lekciji. Za njih, postao je imperativ da koriste sam um i studiraju njegovu prirodu i karakteristike. Shvatili su da proučavanje vanjskog svijeta ih ne vodi nigdje. Oni su preusmjerili njihovu pažnju prema unutrašnjim ‘regijama’ njihove svijesti. Tako su uspostavili temelj jasnom viđenju od postojanja  svega do ništa.
Nema potrebe da tražite Istinu bilo gdje drugdje. Tražite u samom sebi: to je čudo čuda. Što god nije u čovjeku ne može biti nigdje van njega. Ono što je vidljivo van njega je samo gruba refleksija što je zaista u njemu! Bog nije van čovjeka, nego njegova   unutrašnja bit, i nemoguće Ga je otkloniti iz srca gdje se ustoličio. On je sama Atma naše atme, duša naše duše; on je unutrašnja Realnost svakoga. Oni koji žele shvatiti vrhovnu viziju   moraju  razumjeti nekoliko osnovnih ideja. Filozofija nije ni knjiga ni rad koji je učinila jedna osoba, jer duhovno područje je  traganje za Jednim imanentnim i transcendentalnim Principom.
Univerzum ili ova objektivna  Kreacija je bez početka i bez kraja, i  prema zakonima evolucije u vremenu, ona će se preobraziti iz grubog u suptilni nivo, i poslije boravka u toj fazi, neko određeno vrijeme, ona će se opet povući na kauzalni (uzročni) nivo odakle je nastala. Iz Jednoga sa kojim se stapa, ona će se postepeno manifestirati kao Mnogostrukost, kroz suptilnu i grubu fazu ekspresije.

 Sve kretnja poput valova naprijed i natrag, stapanja i nastajanja, se događa od kad je Vremena; događat će se dok Vrijeme ne svrši; ona je vječna po svojoj prirodi   Čovjek nije samo grubo tijelo; u njemu, postoji suptilna komponenta koja se zove um; unutar njega, kao ono što ga potiče i odakle izvire, postoji čak suptilniji princip individualizirana Duša. Dok se individualizirana duša ne oslobodi od individualizacije i stopi sa Univerzalnim, tako dostižući mokshu ili oslobođenje, ona se mora  oblačiti u jedno tijelo za drugim, i da prolazi  proces koji se zove življenje. Ovo je ideja Samsare, koju su drevni tekstovi   otkrili. Samsara znači “prelazak u jednu formu poslije druge “. Sve različite škole, pravci kao i većina mudrih učenja prihvaćaju ovu činjenicu da su Atme (prividno individualizirane) vječne i da ih promjena ne može dotaknuti. Oni se mogu  razlikovati u opisima ili kvalitetama, ali su jedinstvene u  vjerovanju, bez obzira na mnoštvo njihovih interpretacija.  Razlike su  pod utjecajem obmanjujućih efekata neznanja (Maye) koja izražava  lažnu impresiju što je zaista istina  Štogod  bile razlike u interpretaciji, kada mi zauzmemo naše stajalište o centralnoj biti, objavljuje se Jedna Istina.
Atma je po samoj svojoj prirodi cijela; punoća  se ne treba  dostizati  ili postići da joj se dodaje. Ako joj se punoća doda, može također da se oduzme prolaskom vremena; što se sagradi, mora da se raspadne. Ako je čovjek nečist po prirodi, čak iako bi mogao uspjeti  postići čistoću za pet minuta, on mora da se poslije ogleda u nečistoći, jer čistoća koja dolazi u sredini će biti lako izbrisana sa okolnostima. Tako, su  duhovni mislioci izjavili da je Čistoća naša prava priroda i da je Punoća naša istinska realnost. Rekli su da mi nikad ne ‘oskudijevamo’. Ovo je bila pouka  budnih i mudrih,  puna kao rijeka duhovne  snage koja je tekla iz njih i hranila svijet.

Čovjek treba najprije  spoznati Istinu. Sve religijske frakcije i sukobi će nestati, čim čovjek spozna Realnost. Jer, ime ‘sljedbenik teističkog moralnog zakona,’ može  se pripisati samo onome tko je doživio Sebstvo (Boga)  i realizirao Jedinstvo.  Ono što je onkraj tijela, onkraj uma i osjetila je duša, atman . Bez dosezanja te duše život je beskoristan, jer bez upoznavanja i dostizanja sva znanja i dostignuća su bezvrijedni.  Treba shvatiti da se ne treba smatrati samsaru i nirvanu , svijet i emancipaciju, kao dvije različite stvari. Razlika koja postoji  u njima nema ništa zajedničko sa njihovim prirodama. To nije stvarna razlika. Razlika nije  u njima, već u vašem gledanju na njih.

Samsara je ustvari unutarnje stanje postojanja, a ne mjesto ili situacija. Samsara je stanje podložnosti ciklusu rađanja, starenja, bolesti i smrti, stanje nošenosti iz života u život silom vlastitih mentalnih ojađenja i činova njima potaknutih.

 Na višem nivou uvida, Samsara i nirvana nisu dva različita pojma. Samsara i nirvana su vaša dva na čina gledanja na jednu stvarnost. Stvarnost je samo jedna ali su gledišta dva. Sa gledišta znanja ono izgleda kao jedna stvar; sa gledišta neznanja to je druga stvar. Ono što u neznanju izgleda kao samsara postaje nirvana u znanju. Što je neznanje u svijetu postaje znanje u Bogu. Stoga je pitanje kako promijeniti unutrašnji svijet a ne vanjski. Ako se vi promijenite i sve ostalo se mijenja. Vi ste i samsara i nirvana . Istinu se ne može imati pod svaku cijenu. Ne može j u se dobiti od drugih u zamjenu za nešto. To je plod samo razvoja

 Da postignete istinu morate smanjiti sebe do ništice. Istina dolazi kroz vrata bezdana, kroz vrata praznine.

Zato se ne hvatajte  grčevito za sebe jer  to ste radili  kroz sve svoje prošle živote: privijali se, plašeći se da ćeš, ako se ne uhvatiš za ego, vidjeti dolje bezdan bez dna… Zbog toga se držimo za sićušne stvari, vrlo trivijalne, i nastavljamo da se za njih hvatamo. Upravo to hvatanje pokazuje da si svjestan beskrajne praznine. Nešto ima potrebu da se uhvati, ali tvoje hvatanje je tvoja samsara , tvoja bijeda  Dopusti sebi da padneš u bezdan, jer jednom, kada dozvoliš  sebi pasti u bezdan, sam ćeš postati bezdan. Tada više neće biti smrti, jer kako bezdan ili provalija može umrijeti? Tada tome više neće biti kraja, jer kako ništavilo može imati kraj. Nešto može da se završi ako ima granica ‘ samo ništa može biti vječno. Ostvarenje počiva na ničemu.

To nije postizanje već pražnjenje

Komentiraj

seventeen − 4 =