Znane su situacije kad smo i bez poznatih priprema suočeni sa iznenadnim trenucima bilo ugodnim ili neugodnim. Tada smo u tim trenucima u nekoj drugoj dimenziji koja nam obično izmiče, a u stvari nam donosi budnost ili stanje pažnje što i jeste svrha buđenja duha. Obzirom da su i tijelo i um skloni  rutini, lijenosti i spavanju, zaboravljamo ta rijetka stanja koji su u biti važni za svijetlo, svijest. Zato svaki oblik iznenađenja donosi veću sebe prisutnost u tom trenutku i donekle nameće situaciju koju sami ne bi izazvali. Naravno to mogu biti za neke pojedince pomaci i uvid da postoji i drugi vid postojanja, a ne samo oni obični programi i poznate osobne životne navike znanog sebe.

Zašto tada u takvim iznenadnim situacijama nastane pomutnja, šok, žurba? Zato što se to ne prihvaća, a upravo to vam može biti samo-analiza koliko ste programirani, bolje reći nesvjesni. U tom smislu postoji izreka kako većina takozvanih ljudskih bića u stvari spava i u javi (mudraci kažu da je na planeti zemlji samo 1% čovječanstva budno). Nije samo bukvalno spavanje stanje svijesti, već je i ovo za koje se misli da je budnost, java ustvari dimenzija nesvjesnog postojanja. Mnoge osobe blokiraju strahovi jer ih vodi do toga da se čvrsto hvataju privida i iluzija poput dogmi, prošlosti, tuđih stavova, moći nekog određenog čovjeka, rituala i trend imiđa i sl. Njima se sve događa jer oni ništa ne stvaraju.

Što budi svjesnost? Stalno promatranje sebe samih, promatranje svjesnih namjera uma, budi svjesnost i omogućava joj da prodre u nesvjesni um. Osjetiti jedinu sigurnost unutarnjih vrijednosti moguće je okretanjem sebi i razumijevanju pojma o smislu biti budan, svjestan. Nesvjesno ulazi u svjesno zbog neznanja, opijenosti, nebrige, čulnih vezanosti i sličnih nižih energija i tako mu pomaže dominirati (poistovjećivanje, nesvjesnost). U tim stanjima svijesti prevladavaju animalističke sklonosti. Bijes i požuda hvataju nas samo kad smo nesvjesni. Zar bi svjesna osoba stalno reagirala povodom bilo čega, sudila, ocjenjivala, prosuđivala u smislu suptilnog „ne“ um koda. Taj skriveni jaki vrlo moćan kod ili vrijednost koja dominira u svemu u svijesti koja se može prevesti sa „ne“ u svemu je dominantni val uma kod nesvjesnih osoba. To su svi oblici reakcija.

Svjesnost ulazi u nesvjesni um preko nadilaženja tuposti, kroz opreznost, pažnju, promatranje i budnost te tada uspostavlja te više vrijednosti. Treba sve samo  prihvatiti kako jeste, kako dolazi, to je tako u postojanju, vanjskom svijetu jer sve ima i svrhu i razlog stvaranja i postojanja. I zbog toga treba biti spreman bez pobune ne dozvoliti nikakvim utjecajima da djeluju na vašu unutarnju tišinu. Pogledajte sebe koliko ste dnevno pod raznim utjecajima. Poput lijepka na sve se vezujete i to traje dok god hranite tu umnu maštu, želju ili sklonost opijenosti. Da bi se to održalo prilagodilo pogodnostima osjetila se stalno usmjeruju prema vani. No ono što se traži treba se usmjeriti iza svijet pozornice, okrenuti se vidiocu, tražitelju. Vi sami ste sebi prepreka. Oslobođenje nije od vas već iz vas.

Naše samo biće je Svijest. Čim samo „vidite“, bez uplitanja uma i njegovih programa o tome što vidite tada se nečuveni mir, živa tišina spušta na vas i sve se vidi, čuje, a ništa u vama nije uznemireno. Kad unutra nema nikakve reakcije, nema namjere, nema misli – postoji samo viđenje. Postajete svjedok i svijeta i bezimenog sebe. Drugim riječima mudrost je postati istina, doći do svoje suštine, izvora. To je put samospoznaje.
Kad kažemo ne brini to znači da se sve događa poput snova. Vi niste ni sretni ni nesretni. Svjesnost toga je probuđenje. Sama tvrdnja “da jeste” je ropstvo, lanac, vezanost. Kao što je i u meditaciji sav napor usmjeren u nadilaženju svijesti o sebi i osjećaju “ja sam”. Jer svaki pokret uma su valovi i smetnje koje treba stopiti sa ne-bićem, nebom, morem.. Buda je to objašnjavao svojim učenicima ovako: ” Vi ćete umrijeti, ali nema nikoga tko umire. Vi ste rođeni, ali nema onog koji je rođen. Ne rađajući se, kako vi možete umrijeti? To je ono što je vječni život. Sve ovo se događa ako ste unutarnji svjedok toga, svijesni. Iskusiti to iskustvo je spoznaja.

Mogućnosti nesvjesnosti (poistovjećivanja) su bezbrojne. Možete se identificirati ili vezivati sa stvarima, odjećom, zemljom, obitelji, sa svojim vjerovanjima, često sa emocijama i svojim idejama. Sve to zajedno stvara i uzrok i posljedice. Ljudi niti ne znaju da lutaju u nesvjesnosti, udaljeni od istine realnosti postojanja, jer se i ne pitaju tko su. Nesvjesnost utire put ka gubitku spoznaje o sebi. Tako se gubi sebe jer dominiraju stvari, ideje, okolnosti i zamisli. Pojedinci koji su totalno potisnuli istinski dio sebe, prolaze kroz život kao u vrtložnom transu u nekom međuprostoru. Stalno su odsutni jer nemaju kontakt sa svojom nutrinom. Takve osobe su stalno u nekom identitetu, na rubu zamišljenog sebe. Svako ponavljanje bilo čega, misli, navika, koncepata, vezanih projekcija  s vremenom postaje  nesvjestan osjećaj, za kojeg mislimo da je svjesnost. Prianjanje prolaznim i promjenljivim strujama iz vanjskog svijeta slabi duhovnu snagu aspiranta. I na relativnoj razini u odnosima svi nesporazumi proizlaze zbog odražavanja i zadržavanja privida i lažnih projekcija. To je sve sadržaj uma jer smo napravili vezani koncept između nas i svijeta.

Svako projektirano (projicirano) iskustvo je samo san, nesvjesnostKad nema misli nema projekcije. To znači biti budan. Nesvjesnost se održava stalnim opetovanim projekcijama. Ako stalno ne projiciraš ono nestaje, morate ulagati napor, trud održavati i obnavljati projicirano iskustvo, da bi se održalo. Znači kao kod projektora čim stane platno je prazno. Ako stanete, ne ponavljate, zaboravite i stvoreno iskustvo odlazi. Većina ljudi tako živi, čitav svoj život stvaraju i obnavljaju puki san.

Tu nesvjesnost označava ego koji vodi osobu kroz život. Ukoliko ga pokušate sagledati tada on ne postoji kada se okrenete prema unutra. Skup nesvjesnih dijelova osobu štite, izgrađuju, izražavaju želje koje ima, cilj koji traži i slično. Obično te nesvjesne osobine služe da osobu izdvoje, istaknu njenu važnost okolini kao individuu, odvojeno biće sa jedinstvenim karakteristikama, jedinstvenim željama, osjećanjima i slično.  Tako opstaje u toj nesvjesnosti.

Samoispitivanjem možemo razotkriti sve nesvjesnosti i slabosti slijepog mehanizma ponavljanja i to u bilo kojim životnim situacijama . Zbog toga se ističe važnost duhovnih vježbi, usredotočenost i stalna budnost kako bi bili spremni za pravo iskustvo Istine. Da bi došli do istinskog iskustva, potrebna je snaga i volja za jasnim razlučivanjem, kao i hrabrost suočiti se i priznati prepreke i nadići ih na putu sebe ostvarenja. Testovi su stalno prisutni. Jasnoća uvida i spoznaja, evidentne su uspostavljanjem stanja dubokog mira, harmonije, i jedinstva u svemu. U stanju svijesti u kojoj su naše odluke i povjerenje jasne više ne surađujemo ni sa jednom mišlju, navikom koje su nas držale u snu. 
Svijest bez misaonih procesa je u stanju vidjeti svijet kakav zaista jeste. Jer tada ga ne vidite onakvim kakvim su ga misli načinile. Ako možete spoznati svijet objektivno u cjelini onda ste došli do jasnog uvida stvarnosti. I tada možete osjetiti razliku. Ako je svijet tu i vi kažete “Svijet je Bog” projicirate božansko, to je misao. Ta zamisao da je svijet Bog je misao-projekcija, ponavljanje formule. Tako i u svemu drugome što činimo radimo i mislimo.

Sve dok se ne ode iznad meditacije, ona je beskorisna. Sve dok se ne ode iznad molitve, ona se neće čuti, neće biti uslišana. Sve dok u potpunosti ne zaboravite na Boga, ti nisi jedno sa njim.
Božansko nije jedan objekt. Božanskost je stanje svijesti. Kad ste u tom stanju božansko je svuda. Ako niste u tom stanju tada stvarate lažno umišljeno stanje, koje projicirate riječima “Bog je svugdje”. Ako se još uvijek borite, trudite, dokazujete, ponavljate i sukobljavate, to je sve napor da se nešto nametne stvarnosti, napor da se održi projekcija.
Biti sve svjesniji, bez kombinacija što misliti, biti bez posredovanja, bez misli da nema projekcije. Budite u čistom odnosu sa svojom sviješću. Takav um nema ni negativne ni pozitivne vezanosti.
Kad um postane meditativan u tim trenucima događa se objava, otkriće, stvarna svjesnost duše.

Tek kad se sve ovo spozna, zna, svjesno biva TO tek onda možete poći iza oboje i iza svjesnosti i iza nesvjesnosti. Na to ukazuju svi gurui. Svjesni, budni, dok ne odete iza oboje, nikada nećete dospjeti do Vrhovnog. 

Komentiraj

2 × five =