Reći nešto o čulima u vezi neke prakse, sadhani nije samo stvar stavova. O tome gledišta trebaju biti na zaključcima koji nisu zasnovani ni na kakvom mentalnom mišljenju ili unaprijed smišljenoj moralnoj ideji, već na dokazanim činjenicama, promatranim analizama i iskustvu, o kojima govore mudriji pojedinci i znalci. Sve dok čovjek dopušta jednu vrstu odvojenosti između unutrašnjeg iskustva i vanjske svijesti, u kojoj je ova druga ostavljena kao sporedna aktivnost koja se kontrolira, ali ne i transformira, sasvim je moguće imati viša iskustva. U tim iskustvima možete i napredovati bez potpunog prestanka čulnih aktivnosti.

Um se može odvojiti od vanjskih životnih pobuda i fizičke svijesti i živjeti svoj unutrašnji život. Ali samo nekolicina već osviještenih osoba može to učiniti s nekom cjelovitošću. I u trenutku kad čovjek doživi proširenje svijesti na planu fizičkog života i uma, čula i njegovi porivi više se ne mogu isto tretirati. Reagirati i odgovarati na čulni impuls to tada može u svakom trenutku postati ometajuća, uznemirujuća i iskrivljujuća snaga. To uvijek ide zajedno sa aspektima ega (ponos, taština, ambicija, ushićenja, opsjednutost i sl.) što izaziva želje i požude, i to je onda jedan od glavnih uzroka spiritualnih padova u sadhani.

Opasno je sjedinjavati čulne pobude s duhovnim vrijednostima. Često nesvjesni pokušaji pročišćenja i nagla skretanja nose u sebi ozbiljnu opasnost, kao što se to često pokaže u slabim rezultatima pogrešnog usmjeravanja ili korištenja te metode u sadhani i u radu samospoznaje. U svakom slučaju svako duhovno usmjerenje i trud za ostvarenjem koja ne traži samo suštinsko iskustvo Božanskog već i transformaciju fizičkog bića i prirode, apsolutno je neophodno za uspjeh svih sadhana. Znači treba postići potpuno ovladavanje energijama čulnosti, u suprotnom duhovna svijest ostaje nejasna mješavina, zamućenost koja utječe na čistoću produhovljenog uma i ozbiljno zadržava uzdizanje čiste energije u tijelu.

Ovo zahtjeva potpuno uzdizanje cjelokupne niže ili osobne svijesti da bi se spojila s duhovnom koja je iznad nje. Tada imamo potrebu i poriv postići stanje čistog mirnog uma, stabilno tijelo i svjesnost života da bi se mogla ostvariti potrebna transformacija.

Treba razumjeti da je potpuno uzdizanje nemoguće sve dok čulne želje zatvaraju put. Svaka namjera manipulacije energijama je opasno sve dok su čula u duhu (svijesti) moćna. Jer u svakom trenutku neizražena vanjska ili latentna želja može biti uzrok zbrke koja će potisnuti istinsko svjesno stanje i iskoristiti prikupljenu energiju za druge svrhe, ili će sve akcije svijesti okrenuti u pogrešno iskustvo, uznemirujuće i obmanjujuće. Zato čovjek mora ukloniti tu prepreku s puta; inače nema ni sigurnosti ni slobodnog kretanja ka stabilnoj praksi.

Ima i onih koji zagovaraju čulne vezanosti. Tu prevladava mišljenje koje dolazi iz ideje da su čulnosti prirodni dio fizičke cjeline, ono potreba poput hrana i spavanje. Tvrde da njegovo potpuno zaustavljanje može voditi do neravnoteže i ozbiljnih poremećaja. Naravno da do neravnoteže obično dolazi zbog neznanja i nesvjesnog pristupa u radu sa silama. Činjenica je da ako je neka čulnost potisnuta u vanjskom ponašanju, ali joj se udovoljava na neki drugi način to onda vodi do neravnoteže u sistemu i do problema s misaonim funkcijama. Inače u teoriji nekih pristupa pa i medicini postoji stav koji je protiv bilo koje apstinencije čula. Uvijek je potrebno postići jasno razumijevanje o energijama i što je što u funkcioniranju uma duha i tijela. Ako ste vi odlučni čvrsti i ako možete na sebe djelovati mirno, i strpljivo, na kraju će vaša unutrašnja volja prevladati naviku i slabost osobne fizičke i vanjske utjecaje i porive.

Nikakvi problemi ne mogu se dogoditi kad postoji iskren i svjesni napor u ovladavanju čulnih impulsa. U takvim uvjetima i ka sebi ispravnim djelotvornim pristupu niži elementi koji služe čulnim impulsima se mijenjaju u drugi element koji hrani energije sistema, mentalne i fizičke.

To potvrđuje indijski sistem o Brahmacariji, transformaciji retasa u ođas i podizanju tih energija tako da se one mijenjaju u spiritualnu energiju. Postići stanja ne poistovjećivanja za čulne impulse i želje u praksi ili bilo kojoj metodi se ne može postići samo fizičkom apstinencijom. Potrebno je uključiti i proces nevezanosti i odbacivanja, jer tu svijest biva odvojena od nižih impulsa, ne osjeća ih kao svoje, već kao nešto što joj ne pripada. Iako poriv može i dalje postojati, sad izgleda kao nametnut te ga svijest odbija i ne identificira se s tim. To ponavljanje svaki put jača odbacivanje. Um ostaje netaknut; jer poslije nekog vremena svi oblici vezanosti koji su glavna potpora čulnim impulsima se povlače i konačno ih ne podržava ni fizička svijest. Ovaj proces se nastavlja sve dok ih ni podsvijest ne može pobuditi u snovima. To se postiže kada povremeni poticaji iz podsvijesti izraženi u snovima budu potpuno osviješteni. Osvještavanje omogućuje da i sve vanjske akcije i utjecaji koji snažno potiču čula gube moć. Vrlo je rijetko čulne sklonosti radikalno odbaciti iz bića, to je jedna od najtežih stvari u sadhani, čovjek treba biti spreman da će mu za to trebati vremena. Svi problemi ili zapreke s čulima su ozbiljan ometajući problem toliko dugo dok im um i svjesna volja pruža pristanak.

Aspiranti i sadake često misle da im je nemoguće postići neometajuće stanje svakodnevne svijesti. Nema razloga u toj mjeri imati takve misli o neuspjehu u sadani, Jogi. To uopće nije znak nepodobnosti za Jogu. To jednostavno znači da se čulni impuls, koji je bio odbačen svjesnim dijelovima bića, sakrio u podsvijesti, negdje u najfizičkijoj svijesti, gdje se nalaze neka područja koja se još nisu otvorila težnji i svjetlosti. Svi imaju iskustva snažnih čulnih efekata, osjećaja i strasti no vrlo je važno to razumjeti. Kada duhovno počne utjecati na svijest treba prije svega izbjegavati i najmanje miješanje pogrešne aktivnosti sa psihičkom aktivnošću.

Sve u fizičkoj prirodi ne treba shvaćati niti promatrati kao nešto loše ili grešno, a moguće istovremeno i privlačno, nego kao pogrešan poticaj niže prirode. Sve su to energije koje imaju svoju prirodu djelovanja, kao što čovjek može svojom voljom sve ometajuće impulse odbaciti i povući se od utjecaja.

Ili možemo reći, nemojte popustiti njenom zavođenju.

Većina problema ne mogu se prevazići fizičkim sredstvima, već samo promjenom u svijesti. Svjesnost i tijelo treba biti u skladu ili možemo reći trebaju sklopiti savez. Jer bez tijela svjesnost je nepokretna, a bez svijesti tijelo nije u stanju ostvariti svoje potrebe, bez obzira radi li se o gladi, čulima ili sl. Ako se želi istinski ovladati i transformirati osobnu energiju , to se može učiniti pod uvjetom da se dopusti svom biču, duši da se potpuno probudi, i uspostavi svoju vladavinu otvarajući se stalnom dodiru Božanske Šakti da uspostavi svoj put čiste težnje svim srcem, i dovrši beskompromisno zalaganje za sve sto je božansko, kroz um, srce i duhovnu prirodu. Ne postoji drugi put i nema koristi od toga tragati za lakšim putem.

Čovjek je spoj uma duha i tijela. Tijelo osim što je vozilo duše (odijelo, omotač, ambalaža), služi nam da u njemu ostvarimo spoznaju-Istinu. Primjer kad osoba osjeća glad, žeđ ili čulnost, to sve (ti osjećaji) pripadaju tijelu (zemlji). Jer je riječ o tjelesnoj potrebi.
Svijest nije gladna, svijest nema potrebu za čulima.
Kad osoba osjeća glad, tijelo osjeća glad, čulnu želju ili žeđ, sve su to udobnosti i potrebe tijela. (glad, žeđ) je tijelo, to je materijalni aspekt, to mi nismo, čemu mi ne pripadamo.
Svjesnost samo “vidi”.

Vaše sebstvo (atma, duh) je u svemu tome samo svjedok i ništa više.

Komentiraj