Božanska mudrost

Gospod je s namjerom da obnovi svijet prenio Vede Hiranyagarbha, a on ih je prenio desetorici Mànasàputrih, uključujući Atrija i Marïcija. Od njih su se Vede proširile medu čovječanstvom, prenoseći se s koljena na koljeno. Kako je vrijeme protjecalo, stoljeća prolazila i kontinenti se micali, neke su se Vede izgubile ili zanemarile jer su bile preteške za razumijevanje, a samo ih je Četiri sačuvano do suvremenoga doba. Te je četiri prenio svojim učenicima Vedavyàsa, najveći od svih tumača Veda, u dvàparayugi.
Kad je jednom prilikom Vyàsa tumačio Vede, zadubljen u izlaganje svetih zapisa, jedan od njegòvih učenika po imenu Yàjnavalkya izazvao je njegov bijes i za kaznu je morao “povratiti” Yajurvedu, koju je već bio naučio, i tako je vratiti na čuvanje svome učitelju. Zatim je morao napustiti to mjesto i potražiti utočiste kod Süryadeve, koji je riznica Veda. U tom su se trenutku Ršiji (mudraci) koji duboko štuju Vede, pretvorili u pticu Tittiri, doletjeli i pojeli “povraćenu” Yajur­vedu. Ovaj se dio Veda zbog toga naziva Taittirïya.
U međuvremenu se Süryadeva, zadovoljan odanošću i nepokolebljivošću nesretnog Yàjnavalkye, pretvorio u konja (vàjin) i blagoslovio sveca obnovljenim znanjem Yajurvede. Zato se oni dijelovi koje je tumačio Vajin zovu Vajasa-neyi.
Yajurveda koju je promicao Vedavyàsa naziva se Krsn-ayajurveda, a ona koja se prenosila zahvaljujući Yàjnavalkyi us poglavlja:

Hiranyagarbha – “zlatni embrio”, pridjevak Brahme (Stvoritelja) kojeg se tako nazi­va jer je rođen iz zlatnog jajeta koje je pak oblikovano iz sjemena položenoga u vode nastale pri prvom stvaranju.
Manasaputra – “Sinovi rođeni iz urna”, desetorica Brahminih sinova koji se još nazivaju i očevima Ljudskog roda; radi se o deset drevnih ršija preko kojih su Vede došle do čovječanstva, to su Marici, Atri, Angiras, Pulastya, Pulaha, Kratu, Vasistha, Pracetas, Bhrgu i Narada.
Süryadeva – Bog Sunca; jedno od glavnih vedskih božanstava

 

Suklayajurveda. Prvih nekoliko poglavlja su mantre koje se odnose na karmakàndu, a u posljednjih se nekoliko poglavlja razmatra jnànakànda”.

Isàvàsya upanisada bavi se jnànakàndom. Budući da ova upanisada pocinje mantrom u kojoj je prva riječ ísàvàsyam, tako se i naziva.isàvàsyam idam sarvam yatkincajagatyam jagat tena tyaktena bhunjitah, ma grdhah kasyasvid dhanam.

Sve su stvari na ovome svijetu prolazne nestalne i uronjene u Gospoda koji je istinsjka zbilja svake njih. Dakle, moraju se upotrebljavati s dubokim postovanjem i odricanjem bez gramzivosti i pohlepe zato sto pripadaju Gospodu, a ne nekoj osobi.” Ovo je značenje tog stiha (sloka).
To znaći da je cijeli univerzum očitovanje Gospoda, Nje­gov oblik, Njegovo tijelo. Pogrešno je smatrati univerzum različitim od njegova Stvoritelja. To je iluzija, proizvod ljudske mašte. Baš kao što se vas lik pod vodom ne razlikuje od vas, univerzum (koji je Njegov lik projiciran na vaše neznanje isti je kao On.
Tako dugo dok je čovjek zaslijepljen  obmanom, on ne može vidjeti zbilju koja je u njemu samom pa će zaći na pogrešan put loših misli, rijeci i djela. Držite li komad sandalovine u vodi, počet će zaudarati, ali izvadite li ga iz vode i usitnite u prah, vratit će mu se njegov prijašnji miris. Kad se poštuje autoritet Veda i šastri, a kroz razlučivanja dobra od zla izoštri se um putem ispravnog djelovanja (dharmakarma), nestat će neugodan miris zablude i bezbožnosti i pojavit će se ćisti miris àtmana. Tada će nestati dvojnosti između onoga tko čini i onoga tko uživa u rezultatima tih djela; tada ćete postići razinu suzdržavanja od svakog djelovanja (sarva-karmasamnyàsa).
U ovoj se upanišadi opisuje ta vrsta odricanja (samnyasa) kao put do oslobođenja (moksa). Ovaj stupanj odricanja koji uključuje nestanak triju želja, (za životnim partnerom, potomstvom i bogatstvom vrlo se teško može dostići bez čistoće uma (citta).

Zadnji dio Veda koji sadrži najuzvišenije duhovno znanje, vrhovnu mudrost za razliku od prvoga dijela koji je usredotočen na djelovanje (karmakandà) (odvezanosti za životnim partnerom potomstvom i bogatstvom).

Druga mantra ove upanisade govori o načinu na koji se to može postići. Ona kaže: izlijevaj svakodnevno žrtve u oganj (agnihotra) i čini sve drugo kao sto propisuju sastre, vjeruj da za oslobođenje moraš aktivno sudjelovati u takvom radu i uvjeri se da te nijedan grijeh ne može snaći dokle god tako radiš. Radeći bez želje za plodovima m(ada), polako ćeš ukloniti sve što u tebi nije čisto, kao što to čini zlatar u lončiću za taljenje kovina.

Čisti um je konačna mudrost (jnàna), potpuna nevezanost.
Ako se možete lišiti želja za rezultatima dok radite, nikakva vas nečistoća ne može dotaći. Znate da sjemenke cili-ginjija bačene u blatnu vodu imaju moć da izdvoje prljav-stinu tako da ona potone na dno zajedno sa sjemenkama koje nestaju iz vida. Na isti način, oni koji su sposobni raditi bez vezanosti za rezultate savršeno će očistiti vlastiti um, rezultati  će njihova rada izgubiti djelotvornost i potonuti na dno ne stvarajući daljnju karmu.
Od 18 mantri ove upanišade, samo dvije izravno govore o problemu oslobođenja i njegovu rješenju. Ostalih 16 mantri pomno objašnjavaju to rješenje i tumače ga.

Atman se nikad ne mijenja, a ipak je brzi od svakog uma! To je misterij i čudo. On može iskusiti sva stanja, ali ne raste, ne smanjuje se i ne mijenja. Iako je svugdje, ne može se opaziti osjetilima, a samo zahvaljujući njegovoj sveprisutnosti mogu se odvijati sve promjene, sve djelatnosti i svaki rast. Uzroci i posljedice uzajamno djeluju zbog osnovnog sloja stvarnosti àtmana.
Riječ isà znaci upravo to. Atman je blizu i daleko, unutra i vani, miran i pokretan. Onaj koji zna ovu istinu zaslužuje ime jnànin (mudrac), onaj koji imaju-to znanje.
Neznalica nikad neće moći pojmiti činjenicu da je_atman sadržan u svemu. Oni koji su svjesni mogu vidjeti stvari i osjetiti njihovu prisutnost u svojoj vlastitoj blizini. Oni koji su izgubili svjesnost tražit će izgubljene dragulje unatoč tomu što ih zapravo nose na sebi. Iako netko može znati sve o stvarima, on zbog gubitka vlastite svjesnosti atmana smatra  kao nešto što postoji na nekom nepristupačnom mjestu. Međutim, jnànin koji znalac atmana u svim bicima, vidi sva bića kao atmàna  kao jedno, ne vidi medu njima razlike.Tako se spašava od dvojnosti.

Išavasya upanišada svima objašnjava tu veliku istinu. Onaj koji jeiskusio takvo viđenje svijeta neće uznemiravati naleti sreće i nesreće ni zavodljivost osjetila. On sva bića vidi kao sebe samoga, zbog vlastite istovjetnosti sa svime, n vezanosti, ispravnosti (dharme) i neispravnosti /adharma/ kao i tjelesnih nagona. On je “onaj koji je od istoga” (svayamprakàsa). Dakle, upojedinjeni Svarüpa) nije njegov izvorni oblik, niti su to i suptilno (süksma) tijelo (sarira).
U ovoj mantri Isàvàsya upanišade stanje  duhovno znanje (jnànanis’thà) opisuje kao iskre žudnje. Ovo je prvobitni cilj Veda (vedàr-iji) osjećajući žudnju vidjet će da se teško učvršćuju u stanju uma (nistha). Za njih druga mantra je sredstvo, tj. ustrajnost u vršenju dužnosti vjerskih obreda (karmanisthà). Ostale mantre opisuju i  potkrepljuju ta dva stanja uma kojim duhovnom znanju (jnàna) i vršenju dužnosti   vladaju dva primarna vida zabluda.

Kod usredotočenosti na duhovno i riječ neznanje je o razlučivanju (vairàgya), to da svijet nije àtman, da nije istinit te je stoga neznanje Prava se priroda àtmana opisuje mantrama, osuđujući neznanje (avidyà) koje je zapreka spoznaji istinskog  sebstva (àtman).
Mantra Isàvàsya upanišade poučava lekciju o oslobađajućem djelovanju,  bez vezanosti za rezultate (ràga) i bez i). U četvrtoj i petoj mantri govori se o pravoj prirodi àtmana (àtmatattva), a kasnije o plodovima poznavanja te njegove prirode.
U devetoj se mantri opisuje put oslobođenja kroz djelovanje (karmamukti) koji je namijenjen onima koji su preslabi da slijede put potpunog odricanja, ali su sposobni za djela koja vode moralnom razvoju i unutrašnjem pročišćenju. To je put na kojem se sav rad usklađuje prema načelu bogoštovlja (upàsanà).
Kaže se da su oni koji čine neka djela a u suprotnosti sa znanjem (vidyà) lišeni mudrosti oni se  ograničavaju na proučavanje pojedinih božanskih oblika i obreda s njima u vezi još su gori oni koji priželjkuju  moći i vještine. Rečeno je da znanje (vidyà) vodi u svijet bogova (devaloka), a djelovanje u svijet smrtnika (pitrloka).

Dakle, mudrost (jnàna) koja vodi do samo-ostvarenosti (àtmasàksàtkàra) nešto je potpuno različito od ovoga. Nikakav napor da se to dvoje uskladi neće uroditi plodom.

Naravno, nitko se ne bi trebao upuštati ni u sto sve što je u suprotnosti sa svetim spisima (sàstra), a sva se djela u krajnjoj analizi mogu nazvati neznanjem (avidyà).
U najboljem vam slučaju rad (karma) može pomoći samo da pročistite um, a bogoštovlje kao štovanje pojedinih božanskih oblika obreda (upàsanà) može vas dovesti do iednousmjerenosti  uma. Bogoštovlje se mora uzdići do razine štovanja kozmičke božanskosti (hiranyagarbha), mora sazreti i razviti se u oslobođenje još tijekom života (jlvanmukti).

Božanska mudrost (devatàjnàna) i ustrajnost u vršenju dužnosti i izvođenju vjerskih obreda (karmanisthà) moraju se nadopunjavati i usklađivati, tek tada se može izbjeći krug rađanja i umiranja i postići božanskost.

Komentiraj

16 − 8 =