Sama Svijest se kroz život u raznim sadržajima samosvijesti sama poziva i budi kako bi mogla živjeti i disati potpunije kroz tijelo, um i osobnost. Ono se vraća Sebi. Znamo da tijelo, um i osobnost nisu ono tko vi jeste, nego samo nešto što omogućava Svijesti da funkcionira u svijetu. Ta odvojenost od tijela, uma i osobnosti čini mogućim da vidite povezanost i savršenstvo svojega života. Ona čini sve mogućim. Važno je shvatiti da je Apsolut, Božansko ili SveSvijest svugdje i u svemu, uključujući da je i u svakom iskustvu. Kada dođe vrijeme buđenju, vaša Suština vas poziva na razne načine. Do onog stupnja do kojeg se postigne budnost  u nama u kojem postoji promatranje  naših namjera, djela, strasti i želja, do tog stupnja nas ispunjava svjesnost. A  porivi i provale strasti, kao i slijepi, nesvjesni impulsi nestaju,  jer mogu postojati samo u stanju spavanja, neosjetljivosti i zablude. Oni ne mogu postojati u stanju budne svjesnosti.

Pojam budnosti ipak su mnogima nerazlučivi.  Kada ste budni, što se sve događa u relativnoj dimenziji života. Tako imamo da je  iskustvo nekog poistovjećenja ili identifikacije  više nalik tomu da znate da igrate ulogu nekoga tko vjeruje umu, ali poznajete se kao onoga koji promatra cjelokupnu dramu. Tada, iako se identifikacija s umom nakon buđenja, ono ne traje dugo, te ne predstavlja problem kada se dogodi. Dok nesvjesne osobe iz okoline ne mogu to razaznati, jer vide samo manifestaciju koju tumače bukvalnim konceptom nekog suda.

Većina ljudi u svijetu svjesnosti o sebi i nema želje ili snage napustiti ga. Takvi ljudi žive jedino za sebe. Svi su njihovi napori usmjereni na postignuća  koja će zadovoljiti i uveličavati njihovo lažno ja. Međutim isto postoje i mudraci i znalci koji prirodno žive u tom istom svijetu dok istovremeno borave i u drugom svijetu, svijetu kozmičke svijesti, blistavom od beskonačnog znanja.

Vi koji ste budni za sebe znate da ste nešto drugo osim Ja koje je trenutno identificirano, te provodite većinu vašega vremena u iskustvu trenutka. Zato jer nikada ne gubite iz vida tko ste zapravo, čak i kada ste identificirani s egoističkim umom, život se čini vrlo različitim. Možete uživati igru svijesti kako se kreće u identifikaciju i izvan nje.

Zar je bitno s čim ste poistovjećeni  jednom kada znate istinu? Svjesnost uživa igrati ulogu koju igra u ovom životu. Jednom kada se probudite, zaista je moguće uživati ovaj život, ulogu koju igrate, te sve što vam se događa, zato jer znate da je to samo priča koja se odigrava. To je razlog zašto mistici i mudraci opisuju svijet kao san. Iz perspektive nekoga tko je budan, život se čini kao san u kojem ste svjesni da sanjate.

Oni koji su doživjeli sposobnost  ka budnosti znaju tu istinu, i ne treba im više uvjeravanja, dok oni kojima treba, imaju poteškoća vjerovati ono što su doživjeli, a to je razumljivo za taj nivo svijesti. Tu je od iznimne važnosti mudrost i znanje koje kroz transcendenciju  shvaća sve te dublje uvide bilo kroz iskustvo, znanje ili čistu svijesnost. Pa ipak, Svijest se ne doživljava samo na jedan način, nego također na mnogo  načina na svijetu. S druge strane, jednom nakon što ste se probudili, ne zahtijevate od života da bude uvjetovan  ili podložan već poznatim obrascima, da biste bili sretni, zato jer ste već sretni, i znate da ono što ste mislili da trebate kako biste bili sretni nije potrebno za vašu sreću. Sretni ste zato jer ste usklađeni s vašim božanskim Ja i izražava se kroz vas. I za razliku od drugih stvari na ovome svijetu, Sebstvo je vječno ispunjavajuće. Svijet izgleda drugačije kada ste budni i usklađeni sa Ja (Sebstvom).

Da li znate što se događa  kada odete spavati? Mali dio svijesti dolazi tijekom dubokog sna, a taj mali dio svijesti je stvorio cijeli svijet, zar ne? On nije podložan vašim željama. Djeluje potpuno neovisno o vama. Vi vidite vašeg oca, vidite neke građevine iz nekog drugog svijeta i vremena. Letite zrakom. Vidite razne vrste zamisli. Sve je to u potpunosti izvan nadzora. To se sve događaju isto kao i u stanju budnosti. Odakle dolazi taj svijet ? Vi ste proizveli cijeli san. Cijeli san nestaje kada se probudite. Što uzrokuje san? Spavanje je uzrok snu.

Ono što uzrokuje da san nestane je buđenje. Što uzrokuje pojavnost ovog fizičkog svijeta? Dugotrajni san u stanju budnosti. Ono što uzrokuje da ovaj svijet, onakav kakvim ga mi vidimo, nestane, to je kada se probudimo na razini oslobođenja. Tada vidimo svijet,, planine, vidimo šumu, stvari, osobe, vidimo sve kao što smo vidjeli i prije. Ali pored pojavnog oblika, mi istodobno vidimo i postojanje ili božanskost, što je temelj svega. Ime i lik mijenjaju pojavni oblik, ali svijest je sastavni dio, potpora svemu što vidimo na svijetu.
Slično tomu, u ovom fizičkom svijetu, sve što se čini da nije, to je ja. Sve što se čini da sam ja, to nisam ja.

Isto tako sav govor i akcije  u budnosti,  teku spontano i lako. Osjećate da sve ne-naporno teće, te ne razmišljate unaprijed. Ne preispitujete to; vi to naprosto radite. Vaša akcija i govor čine se bez truda, prirodni i autentični – bez ega. Čini se kao da to niste vi koji radite ili govorite, nego više kao da to dolazi kroz vas, a vi ste samo vozilo za to. To stanje donosi  da se osjećate mirno, dobro i ispravno. Svatko je imao to iskustvo, no svi ga ne priznaju kao Budnost koja se kreće kroz njih. Što više to prepoznajete, to više će se to događati, jer se izražava kroz vas jedino u onoj mjeri u kojoj vi to dopuštate. Vjerojatnije je da će ga izražavati oni koji prepoznaju tu vibraciju kroz sebe. Ipak većina koji ga ne priznaju, imaju sklonost doživjeti to iskustvo kao uznemiravajuće. Oni mu ne vjeruju, jer ga ne razumiju. Zato jer je navikla  reagirati na svoje misli, a ne na svoju nutrinu ili  intuiciju, tako da se često događa da ego oblikuje odluke više nego li stanje Budnosti. No, kako napredujete, to se mijenja, te egoistički um postaje manje dominantan, a budnost se sve više počinje osjenčavati i sve više prevladavati u svemu što radite, i što u određenom trenu jeste.

Onog koji  je već postigao ili  je svjestan stanja budnosti  možemo nazvati „Onaj-koji-vidi“, a to drugim riječima znači  da je moć viđenja  čista, iako može zadržavati neke  poticaje. „Onaj-koji-vidi“ više ne sudi, ne zapliće se u kvalifikacije. Međutim, uočava i zadržava ono što do njega stiže preko osvještavajuće funkcije organa budnosti. Moći razdvojiti funkcioniranje tog aparata, koji predstavlja osvješćivanje u svoj njegovoj dinamici i koje pripada još uvijek svijetu kojeg izviđa, od nepomičnog i neizmjenljivog supstrata svjesnosti-same jeste taj delikatni i najviši zadatak kojemu se posvećuje onaj koji radom dostiže taj stupanj svijesti.

Iz budne perspektive „onaj koji vidi“  biva u skladu sa svojom pravom prirodom.

 

Komentiraj