ૐ Babino učenje Ono što danas poučava Sathya Sai svoje poklonike, naučavao je i Shirdi Sai Svoje. Čak i izreke su Mu bile iste i po tome se može vidjeti kontinuitet avatarstva tih dvaju likova. Dakle, jedna je svijest u obojici.

* * * * * * * * *

Baba je jednom također vezano uz bojazan i strah rekao: „Glupo je misliti da ljudi umiru od toga što su pojeli zagađen bombon. Čovjek umire zbog vlastite karme, a ne zbog slatkiša. Teorija karme je veoma profinjena, upamtite to!

“ * * * * * * * * *
Drugom zgodom je nekom Baba rekao: „Dijete, veliki je gubitak ako tratimo vrijeme misleći na one koji su umrli. Žena i djeca su vezanost koja je nastala zbog karmičkih dugova iz prošlih života. Nakon što se dugovi podmire, oni odlaze. Zašto si tužan zbog toga? Usredotoči se na Boga i oslobodi se briga. Upotrijebi razlučivanje i shvati da su svi naši rođaci silom prilike s nama te da naša djeca nisu odgovorna za naše spasenje. Prioni na put s Bogom i oslobodi se!“ Samo ono što je pogodno za neku osobu, to joj treba dati. Ja znam što je dobro za tebe i to ću ti dati. Novac, slava, prestiž, autoritet i položaj, nisu pogodni za tebe. Ono što tebi treba i što sam ti odlučio dati, nešto je sasvim drugo. Sve je ono prvo bezvrijedno u donosu na ovo. Jesi li razumio?

“ * * * * * * * * *
Tako je jednom k Babi došao bogataš koji je izrazio želju da mu Baba dade spoznaju o Bogu – brahmajnanu. Baba je bio oduševljen njegovim traženjem i dok je bogataš očekivao sve to kao jelo na pladnju, Baba je poslao nekog dječaka u selo k jednom od uglednih ljudi da mu hitno donese 5 rupija. Dječak se vratio neobavljena posla pa ga je Baba poslao na još četiri mjesta po istom zadatku. Rezultat je bio isti. Nikoga od traženih nije bilo kod kuće. Vrijeme je teklo, a bogataš je postajo sve nervozniji te je rekao Babi da toliko ne odgađa dati mu to znanje jer da on nema vremena, čekaju ga drugi poslovi pa će otići. Baba mu kaže: „Oh prijatelju! Zar ne vidiš što činim? Pokušavam ti pokazati Boga, ali ti si to nesposoban shvatiti. Zar misliš da je znanje o Brahmanu udobnost koja se može kupiti u dućanu? U svrhu zadobivanja tog znanja čovjek se mora odreći pet stvari, a to su: 5 životnih snaga, 5 osjetila, um, intelekt i ego. Put do znanja o Brahmanu nije baš tako jednostavan kao put od tvoga sela do Shirdija, proputovan u tangi. On je oštar kao mač

* * * * * * * * *
ૐ Jednom je policija uhvatila kradljivca nakita te kada su ga ispitivali rekao je da mu je nakit dao Baba. Zato je policija pozvala Babu na razgovor. Baba se nije odazivao ni na jedan sudski poziv pa kad su još i poklonici poslali svoje pismo u kome su napisali da oni smatraju Babu Bogom i zbog toga se On nikako ne može naći pred sudom, sud je odlučio poslati svog službenika k Njemu. Tako je sudac za prekršaje došao u Shirdi i otišao k Babi u džamiju. Tu je započelo saslušanje.
Sudac se zvao Nana Joshi:
Nana Joshi pita Babu: Kako se zoveš?
Baba: Ljudi me zovu Sai Baba.
N.J.: Tko je tvoj otac?
Baba: Bog.
N.J.: Koje si religije?
Baba: Božje religije.
N.J.: Kojoj kasti pripadaš?
Baba: Božjoj.
N.J.: Koliko ti je godina?
Baba: Na stotine milijuna godina.
N.J.: Je li istina to što govoriš?
Baba: Ja nikada ne lažem.
N.J.: Poznaješ li optuženog?
Baba: Zašto samo njega, ja poznajem svakoga.
N.J.: On kaže da stanuje kod tebe.
Baba: Ja živim sa svima.
N.J.: Jesi li mu ti dao ovaj nakit?
Baba: Tko može kome dati i što? Ja sam onaj koji daje svakome sve.
N.J.: Ako je tako, kako si došao do nakita?
Baba: Što misliš pod tim …došao do njega? Sve je u Kreaciji – moje. Sve je moje vlasništvo.
N.J.: Tvoje su riječi veoma čudne. Ovo je stvar kriminala i optuženi kaže da si mu ti dao nakit. Dok ne kažeš istinu, kako možemo donijeti presudu?
Baba: Kakva je sve to zbrka? Što ja imam s pljačkom i presudom suda?

Kad je to rekao, postao je jako ljut pa je Joshi prekinuo ispitivanje. Kasnije kada su provjeravali listu na koju su se upisivali ljudi koji su posjećivali Shirdi, na njoj nije bilo kradljivčevog imena, a ljudi su svjedočili da Baba nikada nije napuštao Shirdi. Nakon svega sudac nije tražio da Baba potpiše bilo kakve papire, niti su od Njega tražili da ostavi otisak palca. Sud je kasnije donio presudu na štetu kradljivca nakita.

* * * * * * * * *

ૐ Pripreme za „odlazak

ૐ 1917. godine, dolazi mu Sharada Devi, tada kao djevojka od 29 godina i traži od Njega da ju inicira u mantru.Shirdi Baba se oglušio na njeno traženje, ali kad je ona ponovila svoj zahtjev odgovorio joj je: „Uvijek plačeš zbog inicijacije. Ono što imaš je više nego dovoljno. Izlazi van!“ Iza toga ju je ritnuo nogom. Budući nije mogla razumjeti Babin postupak kao znak milosti, otišla je pod drvo i tamo je legla plačući. Te je noći Baba došao k njoj, probudio je i odveo je u Lendibagh. Tamo su oboje sjeli pod drvo. Tada joj je rekao da će joj odati jednu Svoju tajnu, ali da najprije mora nešto pojesti jer od jutra nije ništa jela. Ona se bunila da nije gladna, a On je ispružio desnu ruku rekavši: „Bog čini dobro.“ Istog trenutka su se u njoj našla dva chapatija i kowa. Sve to dao joj je tražeći od nje da hranu odmah pojede što je ona i učinila. Zatim je tražila vode koje tamo nije bilo pa je trebala otići u Dwarakamai da se napije, ali Baba je i opet ispružio ruku u kojoj se ovaj put našao zemljani vrč s pitkom vodom. Žeđ je utažena, a onda je Baba opet krenuo s pričom o velikoj tajni tražeći od nje da se zakune na Njegova stopala da je nikome neće odati dok ne bude pravo vrijeme.
Tajna je glasila:
„Dijete, s istim ovim imenom ‘Sai Baba’ ja ću se još jednom utjeloviti u Andra Pradeshu. Ti ćeš onda doći k meni i bit ćeš sa mnom. Ja ću ti podariti vrhovnu radost.“ Dalje joj je kazao: „Svi ovi poklonici koji su sada prisutni ovdje, neće vidjeti moju drugu inkarnaciju. Zato im o tome ne govorim. Budući ćeš ti živjeti dugo i vidjeti me u to vrijeme, tebi sam rekao.“ Istovremeno ju je upozorio da će se susretati s mnogo teškoća, ali da će ju On štititi od svega toga dajući joj talisman. Bio je to komadić Njegovog kafnija (haljine) koji je tog trenutka otkinuo.

ૐ Priča o Sharada Devi
Priča o njoj počinje u Hyderabadu u kom su živjela sedmorica braće od kojih su, njih šestorica, imala sedamdesetero muške djece bez ijednog ženskog djeteta. Bili su milijunaši. Među njima jedino Venkata Narasimha Rao nije imao djece. Kroz tri generacije nisu imali kćeri. Braća su se izvanredno slagala i voljela pa je zato jedan od njih otišao k Babi u Shirdi da Ga zamoli za milost i blagoslov barem jednog ženskog djeteta. Nije mu bilo važno koji će od braće dobiti kćer. Baba je rekao: „Zašto djevojčicu? Ona će biti biser bez nedostataka.“ Naravno, 8.8. 1888. godine rodila se kćer upravo onom bratu koji nije imao djece, Venkati Narasimha Raou. Bila je prekrasna pa su stričevi otišli k Babi da mu zahvale i pitaju Ga kakvo ime bi joj pristajalo? Baba je rekao: „Ona je rođena kao djelić božice Shringeri Sharada Devi. Zato joj dajte ime Sharada Devi.“ Djevojka je odrasla i postala asketa.
Živjela je 98 godina te je imala priliku vidjeti Babinu sadašnju inkarnaciju kao što je to On predvidio. Služila Mu je do kraja života i svi su je znali pod imenom Pedda Botta-amma ili Pedda Bottu.
1986. godine, stopila se s Njim.

* * * * * * * * *

„Sadašnji Sai je Shirdi Sai, a bit će Prema Sai koji će se roditi u Gunaparthiju, u okrugu Madhya u državi Karnataka.

U knjizi ima još nekih zanimljivih stvari kao što je podatak da čitavim Univerzumom duhovno vladaju 72-ica siddha purusha (samoostvarene duše). Pet od njih su na vodećoj poziciji. Između njih postoji jedan koji je na višoj poziciji od ostale četvorice te koji brine o dobrobiti svemira. To je Sri Sai Baba. Izjavio je to i Meher Baba (Za njega kažu da je također bio avatar u ono vrijeme). Za Sai Babu i kaže da je On…svemirski avatar.
Meher Baba kaže:

„Nitko ne može znati veličinu Sri Sai Babe. Gospod Sai je srž Veda. Da vi znate o Njemu ono što ja znam, proglasili biste ga Učiteljem cijelog univerzuma.“

Komentiraj

16 − 9 =