Vede dijele znanje u dvije kategorije: – znanje o materiji i znanje o duhu – oba znanja su bitna jer se dopunjuju – znanje o materiji je neophodno da bismo dostigli duhovnu spoznaju.
Proučavanje kozmogonije uključuje osnovne komponente univerzuma – 5 glavnih objekata proučavanja su stoga:
1) Bog – Svevišnje Biće – Param Puruša – Vrhovna Svjesnost – izvor svega što sačinjava Univerzum;
2) Puruša, atman – vječna duhovna iskra koja predstavlja suštinu ljudske ličnosti;
3) Prakriti – Priroda sa svojim sastavnim dijelovima, gunama i zakonima;
4) Kala – vrijeme;
5) Karma – zakon akcije i reakcije koji je odgovoran za seljenje duhovne iskre iz jednog oblika do drugog, iz jednog tijela u drugo.
Imamo 4 velika postulata – na kojima se zasniva stvaranje kozmosa i života:
1) Postojanje Vrhovnog Bića – izvor svega što sačinjava Univerzum;
2) Postojanje individualnog bića, duhovnog po prirodi koje predstavlja suštinu svih ličnosti;
3) Postojanje intimnog odnosa između individualne i Sve- Duše;
4) Postojanje proporcionalnog odnosa između uslova života svakog organizma, nivoa razvoja njihove svjesnosti i njihove trostruke prirode.
Ove osnove su po svojoj prirodi intuitivne i predstavljaju osnovne zakone univerzuma i od njih nastaje Univerzum.
Brahman kao konačna realnost Izvor sveg postojanja, kažu Upanišade, je jedinstveni osnovni Princip, vječna i nepromjenljiva Realnost čije su osnovne karakteristike vječno postojanje, svjesnost i blaženstvo. Taj izvorni Energetik je u potpunosti samodovoljan.
Ovaj entitet koji veliki Zapadni teolozi zovu «Duh», ima različita imena u različitim spisima Vedske Tradicije: Upanišade ga zovu Brahman, Samkhya – Purušotama, Rig Veda i Tradicija Yoge – Puruša ili Param puruša. Postoje i druga imena kao što su Paramešvara i Paramatma – prisutan u svakom atomu. Brahman je neposredna ekspanzija duhovne energije koja se opisuje kao izvor sveg postojanja – najuzvišeniji energetski Entitet. U Brihadaranyaka Upanišadi nalazimo čuveni stih, pun duhovnih značenja – om purnam adah purnam idam…
Bog je Vrhovna Osoba, savršen i potpun. Što god emanira iz Njega, kao što je ovaj pojavni svijet, sačinjava cjelinu koja je sama po sebi potpuna. A kako je bog Apsolutan, On ostaje potpuna cjelina čak iako toliko mnogo potpunih entiteta emanira iz Njega. Atman, jastvo (sebstvo) Osnovne karakteristike duše su sat –vječnost, ćit- potpuna svjesnost i znanje i ananda – potpuno blaženstvo. One su neodvojive od duše iako mogu biti prekrivene. Atman je osnova ljudske ličnosti i različit je od tijela i uma.
Atman je prirode Čiste Svjesnosti i daje život i osvjetljava tijelo i um – kao što Svjesnost prožima čitav univerzum i oživljava materiju. Duhovne iskre su ivična energija (duhovna ali pod utjecajem prakriti) i imaju slobodnu volju. Samo između pravog Sebstva i pravog Sebstva možemo razmijeniti vječni odnos – odnosi zasnovani na tjelesnom nivou su privremeni i prolazni. Svaki atman je božanska iskra, djelić i čestica Boga, Njegova jedinstvena i posebna kreacija. Iako je po svojoj supstanci sličan sa drugima ipak posjeduje svoju jedinstvenost.
Ljudsko biće je dragulj božanske kreacije, jer je napravljeno nalik Bogu. Razlike među ljudskim bićima su u ponašanju, senzitivnosti i odnosima i zavise od nivoa svjesnosti. Za mudraca, duhovno biće je uvijek isto, ima istu vrijednost i dostojanstvo. Zato sveci, i na Zapadu također, imaju dobre odnose čak i sa divljim životinjama – ukazivali bi poštovanje svima. Kriminalac nema različitu dušu od sveca, već samo različite načine osjećanja, mišljenja i djelovanja. Mentalno poremećena osoba i osoba koja je liječi, pacijent i doktor, nisu različiti u svojoj suštini već samo u njihovoj mentalnoj organizaciji i načinima funkcioniranja.
Prakriti Samkhya navodi da je čitava kozmička manifestacija jedinstvo puruše (živog bića) i prakriti (prirode, materije). Ova dva predstavljaju dvije energije Param puruše – antaranga i bahiranga. Prakriti pripada vanjskoj energiji i kao takva podložna je promjenama i prostorno – vremenskim ograničenjima. Stoga ovaj svijet predstavlja prolazno mjesto.
Materijalna energija je također božanska energija, jer emanira od Čiste svijesti, ali ona ne postoji kao nezavisna supstanca. Ovaj svijet je toliko savršen da izgleda kao da je sam-manifestiran i da djeluje nezavisno kroz vrlo precizne matematičke zakone, koji uzrokuju mnoge mehaničke procese koji se događaju u prirodi, naizgled bez vodstva više inteligencije.
Čitav ovaj sistem usklađen je tako da pruži polje aktivnosti uslovljenim živim bićima, kao velik laboratorij, a živa bića (duhovne iskre) dobivaju odgovarajuće grubo i suptilno tijelo u skladu sa željom za iskustvom. Nakon takvog iskustva, kada duša ponovo oživi svjesnost svoje duhovne prirode i prirode materijalnog svijeta, prestaje uslovljavajuća energija prakriti. Prakriti je vječna samo je nekad ispoljena a nekad ne.
Prakriti nema moć da sama odlučuje, da se sama kreće i aktivira i stoga joj je neophodan vanjski poticaj.
Beskrajni univerzum, budu ći da je sadržan u ovom naizgled vanjskom nebu,također se nalazi u umu. Čak i veliki Bogovi koje obožavaju poklonici, i njihova nebeska carstva, postoje jedino u umu. To božanstvo za koje se misli da je različito od poklonika, samo je relativno stvarno. Istinsko Božanstvoje u Stvarnosti, u kojoj su obožavalac i obožavano jedno.
Fizički Univerzum predstavlja grubi oblik. Suptilni oblik je um, a još suptilniji od uma je ātman.
Svi objekti u Kozmosu su organi u Višnuovom tijelu. Stoga nitko ne treba gajiti bilo kakvu odbojnost spram bilo čega u Univerzumu. Ne treba mrziti nikoga, jer je isti Bog prisutan u vama kao i u svemu ostalom u Univerzumu. Kozmos ima tri oblika: grubi, suptilni i kauzalni.
