Da li su analitički  (relativni)  ili cjeloviti komplementarnog karaktera; tu se radi  o različitim kutovima gledanja na isti problem, i  svaki doprinosi boljem razumijevanju.

Ipak dokle god smo  prezauzeti vanjskim svijetom, osudama i čulnim zahtjevima življenje  se odigrava na površnom sloju realnosti  gdje smo tada orijentirani zadovoljstvima u konačnom, a trebalo bi biti na beskonačno.

 Kroz ljudsku povijest vidimo da su ljudi  proživljavali svoje živote nesvjesno, podijeljeno u nejedinstvu sa sobom  duhom i svijetom. Tako je i danas  svi su zastranili – od toga (onoga) čemu pripadamo. Tu su dosta pridonijele objave Boga dvojnih religija i vjere koje  sugeriraju da je Bog uvijek u odnosu spram nas, putujući s nama, priželjkujući da bude spoznat od nas. I zato se to teško  spoznaje i doživljava. Naših je pet osjetila sposobno doživjeti vidljivi svijet materije koji je predmetom našeg svakodnevnog iskustva, ali iako svi priznajemo da smo  kao duhovna bića u stanju percipirati više od toga, mi uobičajeno ne percipiramo duhovni svijet. Duhovna poruka se razlikuje od svjetovne profane informacije; oni nisu ekvivalenti.

Koliko je itko zainteresiran za načine spoznaje. Iako smo po nekoj definiciji ili vidu percepcije  prostorno blizu Bogu, (jednosti, jedinstvu, svijesti)  no po prirodi znanja  smo vrlo udaljeni; naša su osjetila namijenjena samo za spoznavanje jedne razine realnosti , svijet materije i materijalne energije, vremena i prostora.

Mudrac će reci da onaj tko suzdržava svoja osjetila od uživanja u predmetima osjetila bez sumnje ima postojanu inteligenciju.  Samo onaj tko nije uznemiren neprestanim tijekom želja može dostići mir, a ne onaj tko nastoji zadovoljiti takve želje. Um ne može biti savladan bez utrnuća plamena želje. Um je sjemenka, želja je drvo. Samo osoba koja je odbacila sve želje za zadovoljavanjem osjetila, koja je, oslobođena želja, odbacila svaki osjećaj vlasništva i koja nema lažni ego može dostići pravi mir. To je duhovni, božanski život. Onaj tko ga dostigne više nije nemiran i zbunjen.

Riječi koje ste memorirali iz shastra , iz svetih pisama, uvijek će se ispriječiti između vas i istine. One će stvoriti maglu i prašinu i onemogućiti će vam da vidite ono što stvarno jest Kako god analizirali vidjet ćemo da skoro svi usredotočuju svoj život na kreaciju, a ne u Kreatora . Zašto?  Upravo zato što  je konačno najdostupnije. Iako nam Vede  daju jasne odgovore, i dok se duša u materijalnom tijelu usredotočuje na kontroliranje i uživanje svog okolnog materijalnog svijeta,  ona živi u materijalnoj svjesnosti.

Taj nedostatak uvida u jasno vrhovno znanje , mudrost ili sve-jedinstvo  je također do određene mjere rezultat procesa  neadekvatne edukacije  kroz koji svi prolaze svojim odrastanjem, odnosno u zapletenost i uvjetovani  u svijetu Ja-to  Uzmimo da nam je jasan uvid da kod modela Boga kao Duha se podrazumijeva da se uvijek nalazimo u Bogu, bez obzira znamo li mi to ili ne, a Bog je stalno prisutan i dostupan, bez obzira doživljavali mi Njegovu prisutnost ili ne. Ali, mi običavamo živjeti naše živote „u zmaislima „ Tako je naš pravi problem zapravo obmana, naše sljepilo za prisustvo Boga, naša odvojenost od Duha koji je svugdje oko nas i u nama. Mi smo to.

 Znanje o sebstvu (bogu, duhu atmi. itd) se baš ne prenosi niti nameće osobama koje nisu spremne da ga prime, (ne bacaj bisera pred svinje) .

 Zar ono što intelekt predlaže kao istinu nije istinito? Intelekt je mišljenje. Intelekt nije znanje. Mišljenje je pipanje u mraku. Istinu se ne može misliti nju se vidi, realizira. O na se ne ostvaruje kroz intelekt ali se ostvaruje kada je intelekt spokojan i prazan. To stanje unutrašnjeg znanja je intuicija, to je uvid, nije mišljenje. Onome koji želi vidjeti istinu, jasan uvid je kao stjecanje vida slijepom čovjeku. Nitko nikamo ne stiže pomoću mišljenja. To je beskrajno pipanje. Slijepi čovjek može pipati godinama no hoće li uspjeti doseći svjetlo? Kao što nema veze između pipanja i svjetla, nema niti veze između mišljenja i istine. To su potpuno različite dimenzije.

Korisno je također zadobivanje mudrost iz iskustva, ali jednako je bitno razviti vještinu razlučivanja, što nam omogućava da je uposlimo za sve dobrobiti. Školovanje bez razlučivanja, mudrost bez oštroumlja, su beskorisni. Obrazovanje bez rasuđivanja, i mudrost bez razlikovanja nisu od koristi. Djelovanje je jedna stvar, a razlučivanje posve druga. Razlučivanje je vještina koja nam omogućava  uvid da razlikuje dobro od lošeg i daje nam mogućnost da odlučujemo koliko značaja treba dati različitim aspektima u danoj situaciji. Razlučivanje (rasuđivanje) je komponenta mudrosti. Bez te kvalitete duha i karaktera  osoba ne može ići ispravnim putem. Znak je mudrosti pokazati rasuđivanje u svim mislima i djelima.

U samoj prirodi iskustva je da vam niti Buddha, niti Krishna, niti Krist, niti Isus  ne mogu dati nešto. I oni koji ustraju na mišljenju i prihvaćaju svoje misli kao istinu su oni koji su zakinuti za istinu.  Pamćenje Gite, Kur’ana ili Biblije ne će poslužiti nikakvoj svrsi. Ono vam neće donijeti znanje. Obrnuto, ono će ugušiti vašu vlastitu sposobnost za samo-spoznaju i nikada ne ćete biti sposobni stajati licem u lice sa istinom.. Otvorite vrata i uđite. Ono što je osoba čula, vidjela i razmiljela trebalo bi provesti u praksu bar do nekog stupnja. Ovaj stupanj je Ulazak. Moramo odstraniti sve što stoji između nas i istine. Da spoznamo istinu ne treba nam pomoć misli. Svucite sve i tada ćete se otvoriti. Tada će postojati otvor kroz koji će uvid istine  uči u vas i promijeniti vas. Odbacite mišljenje i vidite..

Da bi se dobila multi-svest, ono, nisam tijelo već sam sveprisutni duh, ili sve u svemu, ograničeni egocentrični zidovi zatvora moraju biti uništeni.  Kada se ego identificira i stopi sa Blaženstvom Jednoga, patnja će nestati. Kada se stopi sa Jnanom ili Višom Mudrošću, greška će nestati. “Materijalna individualnost se rađa iz zablude; ovo tijelo koje kreira impresiju je samo vječito evoluirajući atom beskrajnog oceana; drugi entitet u meni je druga Forma, naime, utjelovljeno Sebstvo; kada se ego u meni stopi sa Sebstvom u meni, onda, iluzija nestaje, razvojem njegovog suprotnog znanja “. Kada čovjekova misao sazri tokom vremena, bez sumnje sve škole misli moraju da dostignu ovaj zaključak.

Jasan uvid da je cijeli svijet jedno tijelo, i svjetska svijest postaje dio te svesti, tada će Ananda biti potpuna. Kako onda može  iskusiti odvojenost?  Ne, ne može. Zraci te anande osvjetljavaju sve predjele. Mudraci i veliki rishiji postali su svjesni Blaženstva. Oni su prenijeli njihova iskustva svetu na putem lako razumljivog jezika. Oni su dali  uvid čovjeku, prema stanju svesti koji je svaki od njih postigao, Istinu koja se nalazi iznad dohvata uma i govora. Njihova učenja ne samo da su bila jednostavna, nego su varirala da bi educirala i podigla sve nivoe razumijevanja.

Oslobađajuća Istina javlja se nedvosmisleno kao ozdravljenje, kao kad se za toplog dana uđe u svježu vodu.  Razlika je tako velika da Istina ne može neopaženo proći i bit će sigurno shvaćena samo ako su uslovi za nju tu. Put ka konačnom cilju, možemo to naglasiti, vodi dakle, ipak, preko spoznaje onoga što jeste, preko pravog znanja, ali se konačna mudrost, tj. istina,   ne zaustavlja, ne živi u poimanju. Mudrost (prajna)  odvodi jogina do pred cilj, ali ona nije taj cilj. Diskriminativna funkcija prajne,   je najviši domet svjesnosti, svijesti, očitavanja .

Kad je misterija otkrivena, i predstava se pokaže samo kao predstava, spoznaja osvane da ste vi To i da je  To vi. Stoga, pokušajte spoznati Istinu iza Života, tražite Osnovno, hrabro idite za inherentnom Stvarnošću. Tražioci Jnane moraju uvijek  biti svijesni ovoga.

Komentiraj

one × five =