Jesmo li spremni ozbiljno se uputiti putem duhovnosti?

Postoje dvije krajnosti u našem pristupu životu. Neki su ljudi potaknuti da u svojoj nutrini potraže vječnu istinu, dok drugi nisu. Neke ljude vodi unutarnje svjetlo, dok druge vodi ono što se događa u svijetu. To su dvije krajnosti. Ljudi koji su vođeni unutarnjim svjetlom ljubavi slijede Boga i dobrotu. Oni žele znati i spoznati svoje duhovno nasljeđe. Oni se okreću prema svojoj nutrini i na kraju otkrivaju kako je raj stanje uma. ‘Raj nije neko nadzemaljsko područje u kojem vlada vječno proljeće. To je unutarnji doživljaj, stanje najvišeg blaženstva.’ Mi možemo pronaći raj u sebi sada, dok živimo ovaj život! Mi imamo duhovnu sposobnost rasta do nemjerljivih visina, znati sve stvari i postati utjelovljenja ljubavi i istine.  Svi utjelovljeni bogovi od postanka. Svega nekolicina ljudi vjeruje u to a još manji je broj onih koji djeluju u skladu s time. I ponovno nailazimo na protuslovlje. Mi vjerujemo u njihovu božanskost ali ne slijedimo njihove upute.
Druga krajnost pristupu životu odnosi se na ljude koji ne odgovaraju na pozive koji dolaze iz njihove nutrine. Oni ne odgovaraju na unutarnji poriv  da spoznaju istinu. Ne teže za time da se sjedine s Bogom. Oni mogu voljeti Boga ali provode cijeli svoj život u djelovanju i odgovaranju na ono što čine drugi ljudi i događanja koja se zbivaju u izvanjskom svijetu. Njihov život se pretvara u mehanički proces. Oni ne žive smireno i gube nadzor nas svojom vlastitom sudbinom. Niti jedan od nas ne pripada isključivo jednoj ili drugoj skupini ovih ljudi. Međutim, opisivanje ovih krajnosti nam pomaže da razumijemo koncept duhovnog pokreta.

Biti spreman je stanje unutrašnjeg bića.’  . Biti spreman i biti dostojan su jedno te isto. Naše riječi moraju odražavati ono što  mislimo, osjećamo i činimo. Tada smo spremni i dostojni

Svi su božanski. Mi nismo oblaci koji plove nebom. Mi nismo prolazne stvari koje se javljaju u snu bez svrhe i značenja. Koliko puta smo se našli u ulozi promatrača, kada ‘Ja’ promatra ‘moje’ misli, riječi i djela. To je ‘Ja’ o kojem  Istinski učitelj govori.Bog je svjesnost.

Osjećaj, poriv, ili težnja za samospoznajom, (sve je Bog), vođeno je našim razumijevanju univerzalnih ili božanskih učenja, temeljeno na našem razumijevanju samih sebe, time svako određuje svoje duhovne potrebe i pravi izbor koji će  dovesti do realizacije  vlastitog božanskog nasljeđa. Čemu to odlagati? To je neizbježno i to je veličanstveno! To je duhovnost.

Naš um je dom u kojem boravi naša svjesnost. Mi smo sretniji kada je naš dom čist. Mi smo sretniji kada se stvari u našem domu odvijaju u redu. Mi smo sretniji kada se drugi ljudi u našem domu osjećaju dobrodošlima i sretnima.
Mudrost i nesebična ljubav nisu dobrodošli gosti u umu u kojem prevladava nemir i egoizam. Mi težimo za time da doživimo svoju vlastitu božanskost s gledišta božanske mudrosti i s gledišta nesebične ljubavi. To je duhovnost.
Dijeleći naš uvid u vječnu istinu mi bolje razumijemo sami sebe. Dijeleći naše duhovno iskustvo mi potvrđujemo svoja uvjerenja. Dijeljenje s drugima čini nas sretnima i pomaže nam u rastu. Što je naše dijeljenje s drugima istinskije i iskrenije  to ćemo i mi biti sretniji. Ova vrste dijeljenja istinski je satsang. To je duhovnost.
Izuzetno je važno da razumijemo i primijenimo koncept duhovne spremnosti u svom životu, svjesnog življenja u svemu u čemu jesmo, što jesmo. Ponekad naše djelovanje i pristupi u bilo čemu ukazuju na to da nam nedostaje spremnosti. Prečesto smo usredotočeni na vanjski svijet, svijet koji je užurban, svijet u kojem smo zaokupljeni poslom. Je li to duhovni posao? Mi smo jako zaokupljeni našim planovima za budućnost, kratkoročnim kako i dugoročnim planovima. Jesu li ti planovi duhovni? Učitelji kaže: ‘Ruke u gradu, glava u šumi.’ Čini se da prečesto obje naše ruke kao i glava borave u gradu. Nitko nije u šumi gdje vlada smirenost. To je protuslovlje s kojim se prečesto suočavamo. To se protuslovlje kosi sa svjesnošću našeg unutarnjeg bića. Ono sprečava naše duhovno iskustvo.

Jeste li tražitelji na duhovnom putu?. Biti spreman je stanje unutarnjeg bića i raj je unutarnji doživljaj. Možete li shvatiti to doslovno i ozbiljno na to odgovoriti.  U idealnom slučaju u svemu što radite trebali bi pružiti primjer, mogućnost svima sa kime se susrećete da steknu istinsko duhovno iskustvo. Do razine do koje uspijemo ostvariti taj uzvišeni cilj sami postajete svijetlost koje se širi.Iskreni pojedinci  su u potrazi za duhovnim prosvjetljenjem. Na tom putu volite sve,i budite voljeni usvajajte i provodite božanske vrijednosti. Pogledajte svakog kao brata svog u oči kako i vidite ljubav koja se u njima odražava, koja je u dubini naših srca. Ta  je ljubav  ono što vas dovodi sebi-Bogu-Jednome. To je ista nesebična ljubav koja je u našim vlastitim srcima. To je duhovo iskustvo za kojim tragamo u svakom trenu svoga postojanja u Bogu..

Čovječanstvu nema života bez svjesnosti. Svjesnost sveprisutna božanskost, to je božanska ljubav, nesebična ljubav. Bog je svjesnost. Bog je nesebična ljubav. Ta svjesnost ili nesebična ljubav boravi u srcu svakog muškarca i žene i daje život umu i tijelu. Svjesnost se ostvaruje i uvažava od strane svakoga od nas kroz savjest. To je ono tko smo mi i što smo mi: svjesnost koja se odražava kroz našu savjest. Pokušajte duboko pogledati u sebe i upitajte  svoju savjest, svog gospodara, jesu li vaši osjećaji u odnosu na  sve i svakoga plemeniti, duhovni, nesebični i dostojni riječi Božanskost.

Jesmo li mi spremni i dostojni? Želite li duhovno iskustvo ili svjetovno. Težite li za time da vodite Istinski idealni duhovni ljudski život. U bilo čemu da sudjelujete, nekom sistemu, pravcu ili bilo kojoj duhovnoj organizaciji nema života bez savjesti svakog muškarca i žene. Da se primjenjuju univerzalna učenjima te da se aktivno svako prilagodi božanskoj svrsi svog života. Pružena je na mnogo načina svima prilika da se doživi strujanje ljubavi i mudrosti  kada se susretnete sa mudrim osobama, sa dobrim društvom  i sa svima koji su  skloni jedni drugima, ispunjeni ljubavlju i usmjereni na Boga.
U svakom procesu rada na sebi najvažnije kao prvo suočiti se sami sa sobom. Treba iskorijeniti svoje sebične želje, razgraditi svoje egoistične pristupe i uzdignuti se iznad uskogrudnosti i hirovitosti.
Krajnje je neophodno da uvijek ostanemo svjesni tko smo mi i zašto smo mi.

Ono što se treba razumjeti je smisao kako mi možemo nadići ‘mene’ i postati ‘ja’. Većina nas, ako ne i svim, imali su taj doživljaj nevezanosti do određene razine a da ponekad toga nismo bili ni svjesni. Mi kroz lekcije, iskustva transcendiramo, nadilazimo ‘mene’ i postajemo ‘ja’.

‘Um je ključ a srce je ključanica. Ako okreneš ključ prema van, prema svijetu, doživjet ćeš beskrajni košmar želja i očaja. Ako okreneš ključ prema unutra, prema Bogu, doživjet ćeš nevezanost i smirenost.’  Svaki ima u životu neke teške i opasne situacije kad se „ja“javlja strah i nevjerica ali  tada budite promatrač, budite svjesni, mudri i djelujte promišljeno.’ Vi možete spoznao svoj vlastiti strah, ali taj strah ne treba i ne mora vladati vama. O duhovnim vrijednostima treba promišljati
Smisao da je um je ključ a srce je ključanica, omogućuje vam   da postaneš ‘Ja’ i da promatraš ‘mene’. Omogućuje da promatrate svoj vlastiti strah, ali da strah ne vlada vama. Na taj sam način  djelovanje je u skladu tijekom svake  kritične situacije i  trenutka.

Jer ne postoji drugi!. To je ono što moramo spoznati nesebičnom sviješću  u ovom svijetu kako bi spoznali svoju vlastitu božanskost. To je ljubav oslobođena od želje, oslobođena potrebe za posjedovanjem, oslobođena potrebe za odmjenom. To je čista ljubav, nesebična ljubav, božanska ljubav.

Tražitelji na duhovnom putu, vjeruju  da mogu dosegnuti duhovno ostvarenje tijekom ovog života, jer  napredovanje na duhovnom putu mjeri se poboljšanjem našeg karaktera. Duhovna transformacija odražava se u plemenitosti karaktera.
Duhovni razvoj  mjeri se kvalitetom međuodnosa ispunjenog ljubavlju spram svih ljudi.
‘Bog je!’, ‘Ja sam ja!’, Bog je sveprožimajuća, vječna svjesnost iz koje je poteklo sve stvoreno. Njegova je priroda nesebična ljubav. On je sve, posvuda i uvijek. On je u svim srcima. Kada pokleknemo pred izazovima s kojima se suočavamo u svakodnevnom životu, jedino što trebamo učiniti je da pogledamo duboko u svoju nutrinu s potpunim povjerenjem i ljubavi. Bog je tamo! On će se pobrinuti! Bog u čovjeku će se pobrinuti za čovjeka u čovjeku. Bog je!!! Bog njeguje čovjeka u čovjeku!!!
‘Ja sam ja’ – Ja sam je posebna manifestacija božanskosti u okviru božanske kreacije sa sposobnošću da spozna božansko porijeklo i prirodu nas samih i drugih ljudskih bića. U Starom zavjetu u Bibliji zapisano je kako je Mojsije otišao na planinu razgovarao s Bogom. Upitao je Boga koje je njegovo ime. Kao odgovor Bog je rekao: ‘Ja sam onaj koji jesam.’

Taj ‘Ja’ je izvan prostora i vremena. To ‘Ja’ je izvan imena i oblika. Zadatak duhovnosti je da ovjekovječi tu svjesnost o ‘Ja’. To je savjest ujedinjena sa svijesti. To je spoznaja samoga sebe.

Kompilacija iz govora dr. Michaela Goldsteina

 

Komentiraj

nineteen − 3 =