Kontemplacija

Kontemplacija je produženi period svjesne misli o nekoj određenoj temi, često je to religiozni ideal ili dio iz religioznih zapisa. Sa točke mentalne kulture, obe ove aktivnosti su vježbe koncentracije. Normalni tok svijesti je ograničen i um je doveden do jednog polja svjesnog djelovanja. Rezultati toga su ono što nalazimo u bilo kojoj praksi koncentracije: duboki mir, fiziološko usporavanje metabolizma i osjećaj mira i dobrobiti.

Iz Hindu tradicije je došla yogijska meditacija, koja je isto tako čisto koncentrativna. Tradicionalne osnovne vježbe se sastoje od usredotočavanja uma na jedan objekt kao kamen, plamen svijeće, neka riječ ili nešto drugo, ne dopuštajući umu da luta. Nakon što je dosegao osnovnu vještinu. Biti u stanju kontemplacije znači osloboditi se svjetovnih vezanosti. Biti u stanju uzvišenog razmišljanja. Ako prekinete vezu sa svim svjetovnim vezanostima, dakle sa svim uobičajenim vezanostima što nastaju u materijalnom svijetu, ući ćete u područje kontemplacije.

Kad potpuno raskinete sa svim svojim vezanostima, probijate se kroz područje koncentracije i stižete do područja meditacije. To se još može i ovako opisati: prvi korak je samopouzdanje, sljedeći je samozadovoljstvo, pa samopožrtvovnost i na kraju samospoznaja. Posljednji korak – samospoznaja, ovisi o temelju – samopouzdanju. Stoga kao prvi korak morate razvijati pouzdanje u same sebe. Ako se uvijek oslanjate na snagu nekog drugog – sad jednog, sad drugog – dakle ako uvijek tako lutate od jednog do drugog i oslanjate se na tuđu snagu, kad ćete onda sakupiti vlastitu snagu i pouzdanje u same sebe? Mir i blaženstvo su u vama, a ne negdje izvan vas. Iz minute u minutu pojavljuju se iznutra i izvana brojni poticaji, utjecaji i kušnje i samo se gomilaju. Čovjek ne može istovremeno paziti na sve njih. Zato mora svoju pažnju usredotočiti na najvažniji. To se naziva koncentracija, avarāna. Da biste bilo što mogli shvatiti, potrebna vam je koncentracija.

Ne postoji neko sveto mjesto ili posebno vrijeme za kontemplaciju o Sveprisutnom Bogu. Gdje god da um razmišlja o Bogu, to je mjesto sveto. Kad god da to čini, taj trenutak je poseban. Čovjek mora povremeno meditirati o Bogu. Zbog toga je rečeno: Mi moramo iz područja koje se nalazi ispod osjetila “otputovati” u područje iznad osjetila. Tajna uspješne kontemplacije je istrajnost, koncentracija/sabranost te usvajanje neutralnog motrišta (stav neupličućeg svjedoka). Kontemplacija o Bogu treba biti čovjekov stalni cilj. Kad, krenuvši iz područja ispod osjetila, prođemo kroz stanje koncentracije, ulazimo u stanje kontemplacije.

A kad pređemo granicu kontemplacije, ulazimo u područje meditacije. Koncentracija, kontemplacija su uvod za meditaciju koja opet treba biti isprvno shvacena, prakticirana do nestanka svoje individualnosti Oko mladog drveta stavlja se ograda da bi ga zaštitila. Iste mjere predostrožnosti treba primijeniti i kod meditacije. No postoje strujanja, postoji snaga volje. Postoji snažno strujanje prema unutrašnjosti zemlje (koje odlazi u zemlju), tako da zemlja vrši vrlo snažan utjecaj privlačnosti. Zato se savjetuje da se u meditaciji izolirate od tih strujanja. Zbog toga meditanti sjede na debeloj dasci i pokrivaju ramena vunenim šalom. No kad jednom ojačate u svojoj meditaciji, možete sjediti bilo gdje, a da vam to više ne stvara poteškoće. Kontemplacija, molitva, ponavljanje božjeg imena je kretanje svijesti i kao takvo to je niži oblik meditacije. Jer sve što je iz uma je nesvjesno ili uspavano biće, jer mantrati sa osjećajem «ja» u kojem i dalje je osoba poistovjećena sa volim-ne volim, diskriminira, osjeća nešto dobro-loše, želi ovo ono i sl. je nivo spavanja, nesvjesnosti.

Kao što je kontemplacija i molitva ustvari isto jer je uzvišeno razmišljanje o Bogu. Znači molite se Bogu, pjevajte ime Božje, razgovarajte sa Bogom, i pokušajte doživjeti te vibracije Boga/ljubavi/duše. To je sve isto, i znaće oblike kretanja, misli u svijesti (a nijedno kretanje u svijesti nije čistoća). To nema veze sa transcendentalnom ili prirodnim stanjem svijesti. To je lijepo, i bolje je razgovarati i pjevati Bogu nego razmišljati o glupostima. Jer čete ponavljanjem pozitivnih mentalnih slika (Božjeg imena) stvarati pozitivne vibracije u vašoj auri/ duhovnom plaštu, ovojnici kako hoćete to nazvati.

Treba biti konačno jasno da su želje, strasti, emocije niže energije i nema svjesnosti. Prema tome nevažno je kako se tko zove bhakti, jnani, sanyasi, yogi ako i dalje egzistira u umu materiji, ili možemo reći u nekim radnjama.

Koncentracija je ispod osjetila. Meditacija je iznad osjetila. Mi moramo iz područja koje se nalazi ispod osjetila “otputovati” u područje iznad osjetila. Kad, krenuvši iz područja ispod osjetila, prođemo kroz stanje koncentracije, ulazimo u stanje kontemplacije. A kad pređemo granicu kontemplacije, ulazimo u područje meditacije. Sve tehnike su alat a ne vezivanje za njih, vizualizacija je iskljucivo umna tvorevina i kao takva ne moze se pribliziti cistoj svijesti.. Duhovna praksa treba biti raznolika da bi bila zanimljiva. Malo bhajana, malo ponavljanja Božjeg Imena, nešto vremena provedenog u društvu duhovnih ljudi, i tako redom. Baš kao što i u svakodnevnom životu malo različitosti čini dan zanimljivim. Što je prava meditacija?

Istinska meditacija je intenzivna kontemplacija o STVARNOSTI unutar nas.