Meditacija– dhyãna utonuće; kontemplacija; neometan tijek misli prema objektu meditacije; smiruje i stišava um i priprema ga za spoznaju.

Kad razmišljamo o meditaciji, vidimo da su tu uključena tri elementa: prvo – tu je onaj koji meditira, dhyātā; drugo – tu je objekt meditacije, dhyeya; i treće – tu je proces meditacije, dhyāna. Sve to zajedno čini meditaciju, sve se troje treba stopiti.
Onaj koji meditira treba se potpuno poistovijetiti s objektom meditacije i prestati biti svjestan čak i činjenice da meditira dok meditira. Njegova pažnja mora biti toliko prikovana za objekt, da potpuno izgubi svoj identitet i da zaboravi da je uključen u proces meditacije.

Meditacija je ne prekidno unutarnje istraživanje tipa – tko sam ja? Što je stvarno? Koja je aktivnost pokretana egom? Što je to što je puno ljubavi, što proizlazi iz ljubavi, a što je grubo, oštro, kruto? Meditacija je na duhovnim principima utemeljeno razmišljanje u traženju načina kako da primijenite učenje na sebi.

Prava meditacija je biti zaokupljen Bogom kao jedinom mišlju, jedinim ciljem. Samo Bog, jedino Bog. Mislite Boga, dišite Boga, volite Boga, živite Boga.

Da bi se meditaciju ispravno provodilo, treba uvijek biti na istom mjestu u isto vrijeme. Na taj će način sigurno biti uspješna. Ako se čovjek nalazi na putu, daleko od kuće, može, bez obzira gdje se nalazio, u mislima otići na svoje uobičajeno mjesto za meditaciju. Nema smisla tragati za istinom. Istina je na svakom mjestu u svako vrijeme. Čovjek istinu mora živjeti, a ne tragati za njom. Novorođenče svojim prvim plačem pita – ko’ham, tko sam ja? Starac, poslije sādhane provođene čitavog života, odgovara – so’ham, ja sam Bog!
Mnogi ljudi provode meditaciju kao svoju duhovnu vježbu i troše na nju više sati dnevno. No meditacija je, zapravo, prisutna u gotovo svemu što činite od jutra do mraka. Meditacija (u smislu koncentracije) uključena je u sve dnevne aktivnosti kao što su jedenje, odlazak na posao, obavljanje posla, itd. Čovjek meditira i dok čita, igra ili kupuje. Kad je koncentracija usredotočena na Boga, ona postaje duhovna meditacija. Da li takva meditacija zahtijeva neko određeno vrijeme ili mjesto? Ne postoji neka posebna tehnika meditacije.
Dajući meditaciji neka posebna imena, ljudi zaboravljaju njen pravi smisao. Na primjer, ako ljudi ne slušaju Guruov govor s usmjerenom pažnjom (dhyāna), neće zapamtiti što je Guru rekao. Čak i slušanje zahtijeva dhyānu. Ona nema neki poseban oblik. Nikakva dhyāna nije moguća s lutajućim umom. Danas se u ime dhyāne izvode raznorazne akrobacije. Umjesto da sate i sate trošite na takozvanu “meditaciju” s umom koji kao majmun neumorno skače s jedne misli na drugu, bolje je da se s više revnosti i predanosti koncentrirate na izvršavanje svojih svakodnevnih kućnih, radnih i društvenih dužnosti i obaveza. Zar to nije meditacija? Što vam vrijedi da sjedite u “meditaciji” čitav sat, kad ne možete umiriti svoj um ni na minutu? Mislite na Boga dok izvršavate svoje svakodnevne dužnosti. Smatrajte svaki rad svetom žrtvom posvećenom Bogu.

Vidite Boga u svemu što činite. Umjesto da slijede ovaj lak i jednostavan put, ljudi se upuštaju u sve moguće oblike gimnastike i pritom i u brojne rizike.

Meditacija nije ograničena na bilo što posebno. Ona treba prožimati svaku vašu aktivnost. U meditaciji prvo postignite kontrolu osjetila, a yoga će vam pomoći oko tijela. Kad je um stabilan, koncentracija će doći automatski. Kad postignete takvu koncentraciju, postići ćete i smirenost uma. Brahmamuhūrta su rani jutarnji sati između 3 i 6 ujutro. To je vrijeme kad su osjetila još mirna, kad još nisu uzburkana danom i kad je um još miran od sna. No ne treba stalno mijenjati vrijeme, uzevši danas jedno, a sutra drugo.
Dok god čovjek misli “ja meditiram”, to je samo djelatnost uma, a ne meditacija. Dok god zna da meditira – ne meditira.

Kad um uranja u Boga, on odbacuje svaki oblik i stapa se s Bogom. Tokom tog procesa um se naprosto sam zaustavlja. Dovoljno je sjediti u meditaciji pola sata ujutro i pola sata uvečer. Ako ju prakticirate po čitav dan, ona će poslije nekoliko godina izgubiti svaku privlačnost. Koncentracija ne može izjednačiti s meditacijom.
Koncentracija je ispod osjetila. Meditacija je iznad osjetila. Mi moramo iz područja koje se nalazi ispod osjetila “otputovati” u područje iznad osjetila. Kad, krenuvši iz područja ispod osjetila, prođemo kroz stanje koncentracije, ulazimo u stanje kontemplacije. A kad pređemo granicu kontemplacije, ulazimo u područje meditacije. Kako ces meditirati? Počni s malim. Ne čini nikakav pritisak, počni s jednom ili dvije minute i polako produžavaj vrijeme posvećeno meditaciji. Misli uvijek na to: odlučujuća je radost.

U molitvi ti govoriš Bogu, a u meditaciji Bog govori tebi. Što je drugo meditacija nego mentalno ponavljanje koncepata. To je mentalna đapa, koja počinje sa riječima, a završava se Tišinom Sebstvaa. Meditacija i kontrola uma su međuzavisni.

Meditacija zapravo uključuje kontrolu uma, suptilno motrenje nepoželjnih misli. U početku je napor koji se ulaže u kontrolu prisutniji nego stvarna meditacija, ali na kraju meditacija pobjeđuje i postaje nenaporna.
Meditacija se ustvari sastoji u odbacivanju misli. Sve sadašnje nevolje postoje zahvaljujući mislima i same po sebi su misli. Napusti misli. To je sreća, i meditacija, također. Misli pripadaju misliocu. Ostani kao Sebstvo mislioca i to je kraj svim mislima

Stanje koje transcendira govor i misao je mouna; ono je meditacija bez mentalne aktivnosti. Meditacija je podčinjavanje uma; duboka meditacija je vječni govor. Tišina neprestano govori; ona je neprekidni tok ““jezika””. Nju govor ometa; jer riječi remete ovaj nijemi “jezik”. Predavanja mogu satima zabavljati ljude, a da ih nimalo ne promjene. Tišina je, s druge strane trajna i donosi dobro cijelom čovječanstvu. Ta tišina je istinska Rječitost. Verbalna predavanja nisu tako rječita kao Tišina. Tišina je vječita Rječitost…… Ona je najbolji Jezik. 109.

Sve religije podrazumijevaju tri elementa: svijet, dušu i Boga. Ove tri su zapravo manifestacija jedne jedine Stvarnosti. Može se reći ““tri su zaista tri””, samo dok ego traje. Stoga je bivanje u vlastitom Biću, u kojem je “”ja””, ego, mrtav, savršeno stanje.

Komentiraj