Veliki je propust što u osnovnom obrazovanju ne postoji takav predmet kojim bi se uravnotežilo stanje uma mentalnom disciplinom . Mijenjajući predrasude, navike, stav i ponašanje može se poboljšati vlastiti položaj, dobra djela i pozitivno gledište što omogućuju   uzdići se na višu razinu razumijevanja.

Da bismo postigli uspjeh, nužna je disciplina. Želimo li na ovome svijetu postići rast, sazrijevanje, moramo imati samopouzdanja i samopožrtvovnosti. Ako nemate to troje (disciplinu, samopouzdanje i samopožrtvovnost), život će vam biti besmislen. Kad rijeka teče divlje i hirovito, mi podignemo nasip, promijenimo joj tok i iskoristimo je na ispravan način prije no što stigne do oceana. Isto tako i sve naše misli što teku divlje i besciljno, kamo ih je volja, trebamo usmjeriti podizanjem nasipa discipline. Stjecanje tih triju moramo smatrati apsolutno bitnim. Nije toliko važna disciplina izvana, koja nam govori što trebamo uraditi, a što ne smijemo, nego disciplina da budemo mi sami svjesni sebe, štogod se događalo.

Unutrašnjom disciplinom postižemo sposobnost poput susprezanja osjetila  nevezanošću.Čovjek je rođen za djelovanje, i na polju djelovanja on je u cijelosti uključen tijekom trajanja  života i tamo na kraju njegov život i završava. Djelovanje je odgovorno kako za vezanosti tako i za oslobođenje, u tome je disciplina uma bitna.. Nema granica čovjekovoj moći – moći riječi i moći duha.

Duhovna disciplina (sādhanā) je ona koja pročišćava um i pročišćava srce tako da ono može prihvatiti ono što se spoznalo. Učitelji su potrebni kako bi nas podsjećali na ono što se nikada ne bismo sami potrudili pomisliti.  Svrha ustrajnosti i preispitivanja je da se oslobodimo besmislica i otkrijemo istinu. Ispitivanje zahtijeva um koji je na neki način pročišćen. Čist, smiren um i srce koje nije ispunjeno ljutnjom, mržnjom i pohlepom koji zagađuju srce i koji priječe čovjeka od toga da bude smiren i sposoban nešto pojmiti svjesno i pronicljivo.

Savršenstvo je čovjekova priroda. samo što je ono zatvoreno i tako spriječeno da slijedi svoj vlastiti tok. Ako je čovjek u stanju da ukloni prepreku, priroda pojuri u njega. Tada on stiče moći, koje su već bile njegove. Ljudi, koje zovemo lošim, postaju sveci, čim se ustrajnom disciplinom samospoznaje ukloni prepreka i priroda pojuri u njih. Priroda je ta koja nas gura ka savršenstvu koje je naše prirođeno pravo,  i ona će konačno odvesti tamo svakoga od nas.

Druge činjenice koje su također važne su ispravan napor ili svjesna volja, ispravna pažnja (ili pažljivost) i ispravna koncentracija. Sve to pridonosi da se spriječi nastajanje loših i nekorisnih stanja uma,  koja su se već pojavila u čovjeku. Tu dolazi i do razvoja i stvaranja  dobrih navika, misli  koja se još nisu pojavila, a mogu se razviti do savršenstva i ona dobra i korisna stanja uma koja u čovjeku već postoje.

Svi možemo iz iskustva znati koliko je kod većine ljudi slaba koncentracija po bilo kojem pitanju a to je vrlo važno i za stanje svjesnog djelovanja i mentalnog mira vezanih za tijelo. Praksa duhovne disciplina omogućava čovjekovoj svijesti da doživi Univerzalnu svjesnost, koje su zapravo identične. Međutim postoji beskonačno mnogo načina samoobmane. Razlučivanje ili jasno razumijevanje je prva i osnovna disciplina, gdje važnu ulogu ima samoispitivanje i istraživanje svega sa čim dolazimo u   kontaktu.

Pogledajmo na primjer emocije, emocije su energija u kretanju (e-motion). Ta energija može nas odvesti u materijalno ili u duhovno. Većina ljudi zbog vezanosti za emocije gube staloženo stanje svijesti. Emocije se trebaju harmonizirati i uravnotežiti. Emocije su 100% -tno čiste, iskonske. One su čista energija. One su kao kristalna kugla, nemaju boju, ali ako ih staviš na neku podlogu poprimaju boju te podloge, u tu je taj poznati problem ili ljudske slabosti. Kad su emocije harmonizirane , um je pozvan na pozitivno, konstruktivno. Pričanjem tračeva i kritiziranjem ne postižu se konstruktivne sublimacije energije. Bolje je  to vrijeme potrošiti u analiziranju, sadhani, druženju sa svjesnim ljudima i čitanju  duhovne literature.

Kada čitate mudrace i svece, bar ćete znati gdje ste vi trenutno na tom putu. Postoji konkretan smisao života i trebate ga otkriti. Upravljanje emocijama. Bez arogancije, bez rigidnosti. Postati fleksibilan iznutra. Postati skroman, ponizan. Kada se svijest odvoji od akcije tada se pojavljuje arogancija. I svaki puta kada misliš da nešto zaista znaš, misli uvijek kao da si početnik. Važno je imati poniznost i pri praćenju uputa učitelja i Gurua.

Jedna Patanjalijeva sutra kaže „budi prijateljski raspoložen s onima koji su sretni“. Jer tada dijeliš njihovu sreću. Imaj suosjećanja za one koji pate.

Ignoriraj negativne i destruktivne ljude. Analiziraj koji te ljudi inspiriraju, a koji te vraćaju korak unazad. Udruživanje mora biti adekvatno.

Tako disciplinom opažanja  osjećaja  postajemo svjesni svih oblika  umnih poriva i   ugodnih i neugodnih i načina na koji nastaju i nestaju unutar nas. Kod aktivnosti uma treba biti svjestan da li nam je um ispunjen požudom ili ne, mržnjom, da li je obmanut, rastresen ili koncentriran itd. Na taj način bit ćemo svjesni svakog pokreta uma, onoga što u njemu nastaje i što nestaje. Sve su to energetske vibracije kojima ispunjavamo kvalitetu osobnog života i djelovanja.

Obično ljudi gube energiju i tada od svega  dižu ruke. Svakoga se dana budimo s određenom količinom mentalne, osjećajne i fizičke energije koju tijekom dana potrošimo. Ako svojim osjećajima dozvolimo da iscrpljuju našu energiju, više nemamo dovoljno energije da bismo mijenjali svoj život ili nešto pružali drugima. Način na koji sagledavate svijet ovisi o onome što osjećate. Kad ste ljutiti, sve oko vas djeluje vam pogrešno, ništa nije na svom mjestu.  Možemo reći i da su pokazatelji bolesti  osjećaji od kojih ljudi pate: bijes, mržnja, tuga, zavist i izdaja. Kad je strah prevelik, um koji razmišlja počinje griješiti, i to nazivamo mentalnom bolešću. Ukoliko usvojimo svrhu mentalne discipline bit će nam jasno da su tu važna dva faktora,  a to su ispravna misao i ispravno razumijevanje koje donose mudrost. Mnogi su stupnjevi mudrosti, i oni koji su tek par koraka ispred nas mogu nam pomoći, kao što to mogu i prijatelji koji zajedno s nama putuju.

Ispravna misao je ona koja sadrži visoki stupanj nesebičnosti, nevezivanja to su misli ljubavi i misli nenasilja, koje su usmjerene ka svim bićima. Poznato je koliko su sveci i mudraci obdareni plemenitim kvalitetama. Za jogina, dijela nisu ni crna ni bijela; za ostale, ona su trojaka: crna, bijela i mješovita.

U životinji čovjek je bio suzbijen, ali, čim su se vrata otvorila, čovjek je jurnuo napolje. Isto tako, u čovjeku postoji skriveni bog, zatvoren unutra bravama  neznanja. Kada saznanje sruši te prepreke, bog se pojavljuje.

Ispravno razumijevanje jeste razumijevanje stvari onakvih kakve one jesu, a svjesnom duhovnom disciplinom  otkrivamo istine  koje objašnjavaju stvari kakvim one zaista jesu. Na taj način razvijamo ljubav koja  na djelu pruža   samo radost. Sve možete sagledavati očima ljubavi. Možete biti svjesni da je ljubav posvuda oko vas. Kad živite na takav način, u vašem umu više nema sjene.

Cilj je živjeti u harmoniji.
U Bhagavagiti su opisane karakteristike osobe koju obožavaju i ljudi i Bog
Vidjeti isti duh u svemu.
Ne vidjeti dualnost u svim aspektima Kreacije.
Vidjeti sebe u drugima i druge u sebi.
Perfekcija je u životu ostati stabilan, čvrstih temelja.

Komentiraj

nineteen − two =