Ako unutar sebe ne postignete stabilnu ravnotežu u spoznaji tko vi jeste i zdrave stavove spram prirode i samog postojanja, nećete moći razviti zdrave granice prema drugim ljudima. To je zbog toga što najprije moramo biti integrirani, ispravni, moralni i savjesni prema sebi prije nego što možemo biti ispravni prema drugima.

Odvažnost, hrabrost disciplina i samodisciplina su također pojmovi integriteta. Takvo  osnaženo djelovanje je u skladu s poticajima koji nam dolaze iznutra. To je ljudskost, sebe-razvoj u pozitivnom smislu riječi, ujedno i samo-razvoj. To je njegovanje unutarnjih vrlina i ljudskih sposobnosti. To uključuje fokusiranje pažnje u sada tako da ona postaje snaga koju se može usmjeriti. To je ono što čini i donosi uspjeh, miran skladan tok u zadanim odlukama. Svi smo vidjeli neke situacije u kojima nije bilo odvažnosti, nije bilo pribranosti, odluke ni discipline da bi se ostvarili ciljevi. Zbog toga je potrebna svjesna integracija u djelovanjima u svim ljudskim odnosima, posebno pomoći drugima. Tamo gdje su zajedno čistoća i mir, pojavit će se i ustrajnost. Čvrsto odlučite da ćete drugima činiti samo dobro i da nikoga nećete povrijediti niti mu nanijeti bol. Budite odlučni u tome da vaša djela budu korisna drugima i da ih usrećuju. Donesite čvrstu odluku da ćete dostići božanskost. Svakako promislite o tome gdje i kako ćete tu vašu odluku provesti u djelo. Ako razmišljate na taj način, bit ćete sposobni ispravno iskoristiti svoju snagu odlučnosti.

Mi u potpunosti uzrokujemo svoju stvarnost s mislima koje mislimo, a koje kreiraju naše osjećaje, emocije, ponašanje i ono što privlačimo i magnetiziramo u svoj život. Osjetila su ta koja stalno uznemiruju um, čineći ga nemirnim i tupim, dajući vrijednost promjenljivom mišljenju drugih. Život istječe svakog trenutka, a pretvaranje, bojaznost i slabosti se i dalje nastavljaju i tako život postaje ono čega nema, to čega nema postaju lanci, okovi, velovi. Unutarnji mir i sreća, naravno, su unutarnje stanje uma i nemaju ništa s bilo čime izvan nas. Prije nego bilo što učinite, sebi ili drugima zapitajte se: “Je li to u skladu sa univerzalnom dharmom? Napravite samo ono za što vam vaša savjest potvrdi da je dobro. Vaša savjest je vaš svjedok. Ne trebate drugog svjedoka. Ima puno naziva za savjest, kao na primjer svijest – cit ili svjesnost. Imena mogu biti različita, ali princip je jedan i isti. Imena se razlikuju ovisno o vrsti zadatka kojeg obavljate.

U svemu je važan onaj duhovni stav koji se u yogi uvijek ističe kao hrabrost. Hrabrost je vrlina koja nije odsutnost straha; ona znači odvažnost, svjesnu odlučnost, te nastaviti dalje unatoč zaprekama. To znači  biti otvoren, slijediti činjeničnu stvarnu istinu bez kolebanja u svim situacijama. Iza svega stoji osluškivanje unutrašnjeg eha koji vas štiti  na svakom koraku.  Za pobjedu, osobito onu unutarnju, potrebna je smionost. Hrabrost nije nešto o čemu se samo čita. To nije nešto što posjedujemo ili ne posjedujemo.
Hrabrost je tijesno vezana uz glagol: to je nešto što se očituje u akciji. Isto se odnosi i na integritet, poštenje, moralnost, unutarnju istinu, dobrotu,  sve su to stvari koje se javljaju dok nešto činimo! Bez obzira na to što je čija uloga i dužnost u svjetovnom životu, treba se izvršiti i obaviti dobro. Bez obzira o čemu se radi  i tko si, treba sve akcije odigrati što je ljudski najbolje moguće, usklađeni sa svojim sebstvom.
Opet tu je naša sadašnjost i pitanje zašto čovjek nalazi toliko mnogo zadovoljstva u destrukciji, uništavanju? To je velika dilema s kojom se suočava većina ljudi na Zemlji. Suočavamo se sa svim oblicima zloupotrebe. Ako je netko neispravan prema sebi ili je unutar sebe žrtva, tada će biti izvan ravnoteže, a u odnosu s drugima će biti žrtva. To dovodi u eksces, neumjerenost, bol, tamo gdje je traženo zadovoljstvo. Postoje mnogi slučajevi nebitnih i nevrijednih dokazivanja pojedinaca koje čine, usprkos teškoćama, samo da bi istakli svoju različitost od drugih ljudi. Opasnost leži u tome, kad mi sebe identificiramo sa imaginiranom slikom o sebi, gradimo lažnu osobnost. Održavanje “mene” i “moje” u smislu posebnosti, izuzetnosti, važnosti kao i želje da se potvrdimo u svijetu i njegujemo vrline, su sve aktivnosti ega, poriv da nešto postanemo.
Čovjek, ako živi samo u umu, nikada ne može biti nevin. Nevinost je ono što dobroti pomaže da se spusti u vas, ili ono što vama pomaže da se uznesete do božanskog principa. Um je lukav, prepreden, stalno odmjerava, i zbog njegovog kalkulativnog karaktera, vi propuštate toliko toga – propuštate kraljevstvo nebesko. Kroz um možete ostvariti kraljevstvo ovoga svijeta,  no i za to treba karakter i njegove osobine. Organi čula i organi akcije su stimulirani iznad mogućnosti, kapaciteta, i oni se neizbježno slamaju, pucaju. Kad je ljudska želja pogrešna, kada ljudi žele lažno, a plaše se od onoga što je ispravno, oni stvaraju kaos, beznađe, očaj. Čovjek ne može jasno razumjeti ljudske vrijednosti bez integriranja duhovnog aspekta života. Tek tada čovjek vidi potrebu za transcendiranjem uvjetovanog sistema razmišljanja i negativnih stavova. Čovjek može biti ispravan prema sebi i (sebe)-drugima.

Živjeti u skladu s mirom, jasnim uvidom i razumijevanjem prirode svih stvari je najvažnije od svega. Ne ruše nas samo velika kozmička pitanja, već i sitnija pitanja koja prolaze gotovo nezapaženo, nagrizaju nas svi oblici sebičnosti bilo naših ili od drugih, a to polako potkrada dušu tijekom vremena. Prvo bismo trebali pobijediti (nadići) naš vlastiti ego i uništiti ga ukoliko želimo biti sposobni transformirati ostale. Ovaj posao nije lagan već titanski, a da bi ga obavili do kraja neophodno je prvo pogledati unutar sebe, utvrditi prepreke u našim energetskim tokovima, te potom otvoriti svoje srce drugima, ne gledajući ih kao strana bića, već kao integracijski dio univerzuma kojemu i sami pripadamo. Ova perspektiva pomoći će nam da razumijemo da naš cilj nije destrukcija, već očuvanje, zaštita i vraćanje reda u neredu. Treba se čuvati malodušnosti, truditi se da vrlina pobijedi, paziti da se ne izgubi veza sa prirođenom dobrotom i nikada odstupiti od svoje ljudskosti. Unutarnja istina javlja nam se tihim šapatom, putem misli, slika i osjećaja ukopanih duboko u nama. Onaj tko je spoznao vlastitu prirodu obrazovan je čovjek u pravom smislu te riječi.

Možete se pitati tko ste vi, tko je onaj drugi i slično, ali zapravo vi ne znate tko je taj drugi. Bez zdravih stavova prema sebi čovjek ne može izabrati svoj život, jer ga za njega izabire njegovo „programiranje“, uvjetovanost i nadasve neznanje. Što je još gore, podsvjesni um koji ne posjeduje razlučivanje konačno će čovjekov život odvesti na dno ako mu dopustite. Tada unutarnja stvarnost i čovjekov život postaju sve više i više negativni.

Nemojte smatrati druga ljudska bića pukim strancima. Kada se nekome obraćate, mislite na to da se obraćate Sebi, Bogu. Kada ne vidite Boga u drugima i odnosite se prema njima kao prema nečem što nije vaše, tada ćete stvoriti prostor za loše odlike kao što su ljutnja, zavist, mržnja i tome slično. Integrirani pojedinac u kojem se ističe humanost pruža cjelovit karakter i izabire svoju stvarnost na svim razinama iznutra i izvana. To je također ono što nazivam bivanjem u budnosti i pažnji i biti majstor svojeg života, a ne žrtva i posljedica života. Ono što dajemo to nam se i vraća. Kako se mi odnosimo prema životu, Život će se tako odnositi prema nama. U zavisnosti od nivoa svijesti pojedinaca, on je jednima vrlo blizu, a drugima daleko. Bitno je u svemu razumjeti kad se nametne proces izdvajanja “mene” kao posebnog. To treba osvijestiti. Ego postoji kao jedan obrazac, njemu je stalno potrebna pomoć drugih. Poistovjećivanje sa školovanjem, obitelji, religijom, domovinom, sve su dijelovi našeg ega, a ne dijelovi čiste svijesti.

Duh je sličan ogromnom oceanu s bezbrojnim mnoštvom stvorenja u sebi, na čijoj se površini dižu i spuštaju valići i valovi različitih veličina (mi i oni). Mali val misli da je mali, veliki misli da je velik. Onaj koga je slomio vjetar, misli da je uništen. Jedan misli da je hladan, drugi misli da je topao. No svi su valovi tek voda oceana. Doista je istina da ne postoje valovi u oceanu, postoji samo ocean. Ipak, isto tako je istinito da valovi postoje. Isto tako postoji samo apsolut, Braman. Jer je svemoguć, prirodni izraz njegovih beskonačnih sposobnosti je i pojavljivanje beskonačnih mnogolikosti u ovom univerzumu. Međutim, ta mnogolikost nema odvojenog postojanja osim u čovjekovoj umu.

Svaki pojedinac, koji je ikada rođen na ovom planetu, posjeduje tu istinu i ima sposobnost da je prizove, ostvari. To je sposobnost  koju je moguće naučiti i koja zahtijeva rad. Jer sve karakterne vrijednosti  kao i integritet, djelotvornost povezane su  sa našim istinskim duhom. Tako konstantno ponovno otkrivamo naše tanahne, ali istinske ljudske i božanske vrline, a tada smo samosvjesni.
Kada ste stabilizirani u svom Sebstvu, nema drugih, vi ste sve. Ako boravite u Sebstvu vi ste prostor i nema više dualnosti. Širite se i suptilni ste kao prostor i to je oslobođenje.

Onaj drugi nije zaista drugi.

Komentiraj