Ova upanišada započinje zazivanjem, molitvom da oko vidi dobre stvari, uho čuje dobre zvukove i da se život provede u dubokom promišljanju o Bogu. Učenje ove upanišade još se naziva brahmavidya (Božja znanost, znanost o najvišoj zbilji, znanje o Apsolutu (brahman); Brahmino znanje) zato što s jedne strane najprije opisuje poruku hiranyagarbhe, Brahme kao uzroka, a s druge se strane ta poruka odnosi na slavu Apsoluta (brahman). Ova upanišada govori o brahmavidyi kao o tajni koju mogu razumjeti samo oni obrijanih glava i oni koji su prošli obred vatre na obrijanim glavama. Zato se zove Mundaka ili obrijana glava.

K tome, ova se upanišada štuje kao kruna svih ostalih jer tumači samu bit vrhovnog znanja o Apsolutu (brahmajhana). Dodijeljena je četvrtoj Vedi, Atharvavedi. Znanje sadržano u njoj usmeno se prenosilo s učitelja na učenika, obogaćeno i potvrđeno iskustvom. Još se naziva i paravidya ili znanje o Drugome kad tumači načelo kojemu se ne mogu pripisati odlike. Kad se bavi materijaliziranim načelom koje ima odlike (saguna), naziva se aparavidya ili znanje o unutrašnjem, imanentnom, netranscendentnom vidu tog načela. U ovoj se upanišadi govori o oba vida. Arigiras”( drevni mudrac (rsi), autor brojnih vedskih himni) ih je naučio od Šaunake (gramatičar i učitelj kojemu se prepisuju mnogi dijelovi vedskog zbornika), što se objavljuje u tekstu. Vede i vedange bave se aparavidyom, a upanišade se napose bave paravidyom. Međutim, zanimljivo je da aparavidya vodi k znanju o brahmanu
(paravidya), što je cilj.
Kao što pauk iz sebe samoga razvija veličanstvenu mrežu, tako se ovaj svijet koji se stalno kreće i mijenja (jagat) očituje iz svoga uzroka Apsoluta (brahman). Pojavni je svijet (jagat ili samsara) proizvod složenog odnosa između Stvoritelja i stvorenoga. Taj je svijet istinit, stvaran i koristan sve dok čovjek nije svjestan istinske zbilje. Najviše što se može dobiti djelovanjem i to svetim i posvećenim djelima, jest nebo (svarga), u kojemu se živi duže, ali i takav život ima kraj. Stoga tražitelj gubi želju za nebom i dolazi starom suosjećajnom učitelju koji ga poučava disciplini spoznaje Apsoluta (brahman).

Sva su bića brahman i ništa drugo. Svi potječu iz brahmana. Kao što iskra potječe od vatre i kosa raste iz kože, a razlikuju se od njih, tako sva bića potječu od brahmana.
Brahman uzrokuje kretanje Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta, brahman određuje posljedice svakom činu svakoga bića. Pojedinac (jivin) i Bog (išvara), individalno i univerzalno, dvije su ptice što sjede na istom drvetu, odnosno ljudskome tijelu. Jivin djeluje i snosi posljedice svojih djela. Išvara tiho sjedi kao svjedok ovoj drugoj ptici. Kad jivin pogleda u išvaru i shvati da je samo slika, spasit će se od patnje i boli. Kad um privuče čežnja da spozna Išvaru, sve se druge niže želje smanjuju i nestaju. Tad se doseže znanje o atmanu.

Zadnja mantra ove upanišade objavljuje da joj je cilj pomoći čovjeku da dosegne takvo znanje (jnana). Munda znači glava; može se reći da je ova upanišada glava svih ostalih. Čak su dva poglavlja Brahmasutre posvećena potankom objašnjavanju dubokog značenja mantri iz ove upanišade.

Mundaka upanišada se sastoji od tri dijela, a svaki dio ima dva poglavlja. Prvi dio govori o načinima ovladavanja aparavidyom, a drugi se na isti način bavi paravidyom. Treći dio definira Zbilju i oslobađanje od vezanosti. Mantre govore o onom djelovanju (karma) koje dovodi do spoznaje brahmana. Zato se ova upanišada smatra vrlo svetom. Kao što je već rečeno, pauk plete mrežu iz samoga sebe bez vanjskog posrednika. Tu istu mrežu može uvući natrag u samoga sebe. Isto je tako Kreacija stvorena bez posrednika, i nastao
je univerzum. Priroda (prakrti) nije ništa drugo do preobrazba samoga brahmana, kao što je zemljani lonac preobrazba gline, platno preobrazba pamuka, a nakit
preobrazba zlata. Zato se brahman naziva uzrokom (upadana) prirode (prakrti). On je također djelotvorni uzrok (nimittakarana).

Dakle, univerzum može samo biti djelo Više Inteligencije, Inteligencije koja je sveobuhvatna i sveznajuća (sarvajna). Raj ili nebo najviše je što se može dosegnuti posvećenim djelovanjem i obredima (karma). Od svih je obreda najvažnije izlijevanje žrtvenih prinosa u oganj (agnihotra). Njegovo izvođenje pridonosi čišćenju uma. Čistoća uma je nužan preduvjet za paravidyu. Plamen koji se sa žrtvenog oltara visoko diže kao da pozdravlja onoga koji izvodi obred i poziva ga da spozna Zbilju ili brahmana. Onaj koji izvodi obred s punom sviješću o važnosti mantri kroz žrtvenu će ponudu postići sunčev sjaj. To će ga odvesti u područje Indre, boga nad bogovima.

Vede preporučaju dvije vrste obvezatnog djelovanja i obreda (karma): išta i purta. Svakodnevno izlijevanje žrtvenoga prinosa u oganj (agnihotra), odanost istini, trapljenje (tapas), proučavanje Veda (vedadhyayana) ili služenje gostima u vašem domu – oblici su ište. Izgradnja hramova svratišta za hodočasnike, staračkih domova, spremnika za vodu ili sadnja drveća – oblici su purte. Posljedice takvih djela su korisne, ali svi su takvi lanci uzroka i posljedica prolazni i u osnovi manjkavi.

Cijela je Kreacija vezana uz ime i oblik pa je stoga nestvarna. Može se opisati riječima te tako ograničiti i omeđiti intelektom i umom. Samo je najviše biće (parampuruša) vječno, stvarno i čisto. Ono potiče svako djelovanje i oslobađa od posljedica. Ali Njega se ne može vidjeti očima ni spoznati intelektom. Kao žbice kotača koje se okreću oko osovine, a vode k središtu, cijela se Kreacija okreće oko Njega. Um je sredstvo pomoću kojega se može stići do središnje osovine i spoznati da se iz nje šire sve žbice. Brahman je meta do koje treba stići strijelom uma. Um usmjerite k meti, učenje upanišada neka vam bude luk, ciljajte nepokolebljivo i čvrsto da pogodite brahmana i Gospodara. Pranava ili om neka bude strijela, a brahman meta. Brahman osvjetljava pojedinca (jivin), utisnuvši se u njegovu unutrašnju svijest (anthakarana). Sve što čovjek treba učiniti jest da tu svijest odvrati od objektivnog svijeta koji mu onečišćuje um. Stoga izvježbajte unutrašnju svijest da meditira na om, jednousmjerenom pozornošću. Meditirajte o atmanu na kojeg pojedinac (jivin) ne može utjecati premda se on nalazi u njemu i pokreće ga. Meditirajte o Bogu u svome srcu iz kojega polaze bezbrojni, suptilni kanalići (nadi), šireći se u svim smjerovima. Slijedite li ove upute, razvit ćete i doseći
mudrost (jnana).
Univerzum je sredstvo kojim se otkriva Božja veličanstvenost. Božja se slava očituje i u nutrini čovjekova srca. Bog je dah našeg daha. Kako Bog nema specifičan oblik, ne možemo Ga izraziti riječima i Njegova se tajna ne može proniknuti osjetilima. On je izvan dosega asketizma, izvan domašaja vedskih obreda. Boga se može spoznati samo intelektom koji je očišćen od svake vezanosti i mržnje, od sebičnosti i osjećaja posjedovanja.

Samo nam mudrost (jnana) može omogućiti samospoznaju. Meditacija (dhyana) može omogućiti potpuni nadzor nad svim osjetilima i sposobnostima, a uz pomoć toga možemo postići mudrost (jnana) još dok smo u tijelu. Brahman pokreće tijelo pomoću pet životnih dahova (prana). Zahvaljujući Njegovoj milosti, možemo Ga otkriti još dok smo u tijelu čim unutrašnja svjesnost postigne nužnu čistoću budući da je atman sadržan u osjetilima, bilo unutrašnjim ili vanjskim, kao što je toplina sadržana u ogrjevu ili maslac u mlijeku. Sada je svjesnost poput vlažnog ogrjeva, natopljena prljavštinom osjetilnih želja i razočaranja. Kad se jezero u srcu očisti od muljevitog korova, atman će zabljesnuti svojim prvobitnim sjajem.

Onoga tko je spoznao atmana treba duboko poštovati. Taj je čovjek oslobođen. Postao je brahman, dosegnuo je ono što je nastojao spoznati i postati.

Komentiraj

three + eight =