Pomoću ne-mišljenja nastaje potpuno novi kvalitet bića: ne dobar, ne loš, jednostavno, stanje ne-mišljenja.
Ti samo promatraš, samo ostaješ svjestan, ali ne razmišljaš. I ako neka misao naiđe… a ona će ući, jer misli nisu tvoje; one lebde u zraku. Svuda okolo je ne-sfera, sfera misli, svuda okolo. Baš kao što je zrak tu, i misli su svuda okolo tebe i one same od sebe dolaze i odlaze. To će prestati kada postaneš svjesniji. Ako postaneš svjesniji, misli će jednostavno nestati, istopit će se, jer je energija svjesti snažnija od misli. Svjesnost je za misli kao vatra. To je kao kad upališ svjetiljku i mrak ne može uči u tvoju sobu; ugasi je – i mrak će prodreti sa svih strana; bez sumnje, odmah će biti tu.

Kada je u kući upaljeno svjetlo, mrak ne može opstati. Misli su kao mrak: one ulaze samo ako nema svjetla.

Svjesnost je vatra: kako postaješ svjesniji, sve će manje i manje misli nailaziti. Ako stvarno postaneš integriran u svojoj svjesnosti, tada misli više neće ulaziti; postat ćeš neprobojna utvrda, ništa se neće moći nametnuti tebi. Ne zato što si zatvoren, zapamti – ti si potpuno otvoren; to je upravo kao da energija svjesnosti postaje tvoja utvrda. I kada misli ne budu više ulazile u tebe, one će samo prolaziti pored tebe. Vidjet ćeš ih kako dolaze, ali kada pri u toliko blizu da samo što nisu ušle, one će se okrenuti. Tada možeš ići svuda, možeš otići gdje god i u sam pakao – ništa ne može da utiče na tebe. To je ono što ja podrazumijevam pod prosvjetljenjem.
– Osho –

dodatak

Misli mogu funkcionirati samo ako postoje objekti, zbog navika je teško prestati sa mišljenjem.Budući se um aktivira mišljenjem, a misli su oblici energije.
U neprosvijetljenom stanju vi se ne služite mišlju, ona se služi vama.
Mogli bismo gotovo reći da ste opsjednuti mišlju; to je kolektivna uvjetovanost ljudskog uma koja se proteže više tisuća godina u prošlost. Vi ništa ne vidite onakvim kakvo to doista jest, već sve postaje iskrivljeno i umanjeno mentalnim oznakama, koncepcijama, prosudbama, mišljenjem i reaktivnim shemama

Ono što mi jesmo
Da li smo uznemireni ili mirni
Naš um ostaje um.
Naše tijelo bilo bolesno ili zdravo ostaje tijelo
Potrebna je određena zrelost da bi vidio stvari onakvima kakve jesu

Meditacija nije razmišljanje o pitanjima, prirodi, o istini i bogu već nemišljenje. Čovjekovo je siromaštvo nesagledivo, njegove potrebe su beskrajne, sve dok ne postane istinski svjestan svoje duše Kad prostor i vrijeme u sebi shvatite kao Neočitovano – neumno i prisutnost – vanjski prostor i vrijeme za vas i nadalje postoje, ali po staju mnogo manje važni.

I svijet za vas i nadalje postoji, ali više vas neće vezati uz sebe. Stoga krajnja svrha svijeta ne prebiva u svijetu, nego u transcen denciji svijeta. Upravo kao što ne bi bilo svjesnosti o prostoru da u prostoru nema predmeta, tako je i svijet potreban kako bismo mogli spoznati Neočitovano.

Možda ste čuli Buddhinu izreku: »Kad ne bi bilo privida, ne bi bilo ni prosvjetljenja«. Neočitovano sebe spoznaje kroz svijet i kroz vas. Ovdje ste kako biste božanskoj svrsi svemira omogućili da se razotkrije.

Svjedoćenje označava kretanje bez jezika, bez uma, bez rijeći. To je stanje svijesti koje još zovemo ne – um, nemišljenje, praznina.

 

Komentiraj

15 − 1 =