Razumjeti vrijednost nedvojnog mišljenja je temelj jedne jedinstvene Religije.

Sada dolazimo do Advaite, posljednjeg i po mom mišljenju, najdivnijega cvijeta filozofije i religije kojeg je ikad ijedna zemlja dala, u kojoj ljudska misao dostiže vrhunac ekspresije i čak odlazi izvan naizgled neprobojne misterije.

To je nedualistička Vedanta.
Ona je suviše nerazumljiva, suviše uzvišena da bi bila religija mase. Čak i u Indiji, njenoj postojbini, gdje je ona posljednje tri hiljade godina vodeća filozofija, ne uspijeva da prodre u mase. Kako je dalje budemo proučavali, uvidjet ćete i sami da je i najpametnijim ljudima i ženama širom svijeta teška za razumijevanje. Postali smo toliko slabi; spustili smo se tako nisko. Mi možemo imati velike zahtjeve, ali prirodno želimo da se oslonimo na nekog drugog. Mi smo kao male, slabe biljke koje uvijek traže oslonac. Koliko puta su samo od mene tražili neku “utješnu religiju”!.

Vrlo malo ljudi pita za istinu, još manje se osuđuje da je proučava, a najmanji broj ima hrabrosti da je prakticira. To nije njihova greška, sve je to uslijed slabosti uma. Svaka nova misao, pogotovo ona više prirode, izaziva nemir, pokušava da napravi novi kanal u umu, a to remeti čovjekov sistem, izbacuje ga iz ravnoteže. Čovjek zbog navike i ukorijenjenog sujevjerja svih oblika poput klasnog, građanskog, nacionalnog, teško prevazilazi svu tu ogromnu masu starog i nasljednog sujevjerja. Pa ipak postoji nekolicina hrabrih duša na svijetu koji se usuđuju da uvide  istinu, da je prihvate i slijede do kraja.

Što Advaitista kaže?  On kaže da ako postoji Bog, taj Bog mora biti i materijalni i djelatni uzrok univerzuma. Ne samo da je On kreator, već je On i kreirano. Kako je to moguće? Bog, čisti duh da postane univerzum? Da, moguće je, ali prividno.

To što svi ljudi u neznanju vide kao ovaj univerzum, ustvari ne postoji. Što ste vi i ja i sve ove stvari koje vidimo? Čista samo-hipnoza; postoji samo jedno Postojanje, Beskonačno, Vječno Blaženo. U tom postojanju mi sanjamo sve ove različite snove. Atman je to što je izvan svega, beskonačno izvan znanog i saznanog; u i kroz To vidimo ovaj univerzum. To je jedina stvarnost. To je sve minus ime i forma.  Vedantini To ne zovu On ili Ona–Duša nema pola (spola).

Ljudi koji su u iluziji, koji su postali kao životinje, vide ženu ili muškarca, ali živi bogovi ne vide muškarce i žene. Kako oni koji su izvan svega mogu imati bilo kakvu ideju o polu?  Sve i svako je Atma-jastvo-bespolno, čisto, vječno blaženo. Vi i ja smo jedno.

Ne postoji dva, već svuda samo jedno. Ne postoji niti priroda, niti Bog, niti univerzum, samo to jedno Beskonačno Postojanje iz kojeg je sve ovo kroz ime i formu nastalo.

Kako znati Znalca? Njega nije moguće znati. Kako možete vidjeti svoje Jastvo /Sebstvo/? Vi možete vidjeti samo svoju refleksiju. Tako je sav univerzum refleksija tog Jednog vječnog Bića, Atmana.
Sav univerzum je jedinstveno jedno postojanje, fizički, mentalno, moralno, i spiritualno. Postoji samo jedna Duša univerzuma, a ne dvije. Ona niti odlazi niti dolazi. Ona nije rođena, niti umire, niti se inkarnira. Kako ona može umrijeti? Gdje može otići? Svi ti rajevi, sve te zemlje, sva ta mjesta su uzaludne imaginacije uma. Sve to ne postoji, nikad nije postojalo u prošlosti i nikad neće postojati u budućnosti. Ja sam sveprisutan, vječan. Gdje mogu da odem? Gdje ja to već nisam?

Što Advaitista propovijeda? On svrgava sve bogove koji su ikada postojali i koji će ikada postojati u univerzumu i na tron postavlja čovjekovo Jastvo, Atmana, višeg od Sunca, Mjeseca, višeg od svih rajeva, većeg od samog univerzuma. Nikakve knjige, ni sveti spisi, ni nauka ne mogu zamisliti slavu Jastva Koje se pojavljuje u formi čovjeka, najslavnijeg Boga, koji je ikad postojao, jedinog Boga. Stoga nema potrebe da obožavam nikog drugog do samog sebe. “Ja obožavam samog Sebe” kaže Advaitista. Kome da se poklonim? Ja pozdravljam samog sebe. Kome da se obratim za pomoć? Tko može da pomogne meni, Beskonačnom Biću univerzuma. To su sve suludi snovi, halucinacije; Tko je ikada ikome pomogao? Nitko.

Gdje god vidite slabića, dualistu kako plače i jadikuje i moli za pomoć s neba, to je zato što ne zna da je nebo u njemu. On traži pomoć s neba i ona mu stiže. Mi vidimo da  pomoć dolazi; ali ona dolazi iz njega samog, a on pogrešno misli da ona dolazi izvana. Tako čovjek, poslije svog uzaludnog traganja za različitim bogovima izvan sebe, upotpunjuje krug i vraća se na točku s koje je i pošao ljudsku dušu i otkriva da je Bog kojeg je tražio na brdima i u dolinama, u svakom potoku, u svakom hramu, u crkvama i na nebesima, kojeg je čak zamišljao kako sjedi na nebu i vlada svijetom, njegovo vlastito Sebstvo/Jastvo/.

Ja sam On, On je Ja. Nitko drugi nego ja nije bio taj Bog, a ovo malo ja nikad nije postojalo. Pa kako je onda taj savršeni Bog mogao biti obmanut? On to nikad nije bio. Kako je savršeni Bog mogao da sanja? On nikad nije sanjao. Istina nikad ne sanja. Samo pitanje odakle je ova iluzija došla, je apsurdno. Iluzija dolazi samo iz iluzije. Čim se istina sagleda, više neće biti nikakve iluzije..

Iluzija se uvijek oslanja na iluziju; nikada se ne oslanja na Boga, Istinu, Atmana. Vi nikada niste u iluziji; iluzija je u vama, ispred vas, poput oblaka.

“Spoznaj istinu i budi slobodan u trenutku”    

 Swami Vivekananda  / Gjana yoga /                                            

Komentiraj

14 − three =