Skip to main content

U kojem smislu je svijet nestvaran?

Nestvarnost svijeta bi trebalo razumjeti – pomoću tri analogije, naime, onom u kojoj se pogrešno smatra da je konopac zmija, pustinjom u kojoj se pojavljuje fatamorgana, i snovima. Te tri analogije su neophodne za jasniji uvid u ove Istine njihovom kombinacijom. Jer, istina kojoj težimo je transcendentna i ne može se prikladno objasniti pomoću samo jedne analogije.

Vidjeli smo upotrebu prve analogije. Za konopac se isprva pogrešno misli da je zmija, a onda se prepozna kao konopac. Tada se zmija prestaje pojavljivati. Izgleda da sa svijetom nije isti slučaj. Čak i kada se zna da je on samo pojava stvarnog Sebstva, on se i dalje pojavljuje. Ovo je prijetio jedan čovjek koji je čuo učenje i u njega bio više-manje uvjeren. Ispravno objašnjenje je to da puko teorijsko znanje ne rastapa pojavu svijeta, već da to čini jedino direktno Iskustvo Sebstva. Međutim, ovo objašnjenje je možda preuranjeno na ovom stupnju svijesti. Zato Mudrac nastoji da nas ubedi da lažna pojavnost može i dalje da se vidi, čak i nakon što se spozna kao lažna. Ovo se objašnjava analogijom pustinje u kojoj se vidi fatamorgana.

Fatamorgana je lažna pojava, baš kao i zmija. Međutim, ona se i dalje vidi, čak i nakon toga što se spozna da na tom mestu nema vode. Ovo nam pokazuje prosta činjenica što pojavnost opstaje nije dokaz da je stvarna. Međutim, tada se javlja sljedeća sumnja. Učenik kaže da slučaj sa fatamorganom može da se razume. Priznaje da je voda iz fatamorgane nestvarna, što se dokazuje time da je njome nemoguće utoliti žeđ, iako se posle saznavanja istine i dalje pojavljuje.

Svijet nije takav, jer i dalje služi bezbrojnim radnjama. Mudrost raspršuje ovu sumnju pozivajući se na iskustvo snova. Stvari koje se vide u snu mogu da se koriste. Hrana koja se pojede u snu utoljava glad iz sna. U tom pogledu budno stanje nije ni u kom slučaju nadređeno stanju spavanja. Korišćenje objekata iz sna izgleda sasvim normalno u snu – kao što u budnom stanju izgleda korišćenje objekata iz tog stanja. Čovjek koji se dobro najede pre nego što ode na spavanje može  sanjati da je gladan, baš kao što sanjač koji se dobro najede u snu može da se probudi gladan. U dubokom snu se oba pokazuju kao lažna. Iz ove analogije sa snom videli smo da može da izgleda kako nam nešto zadovoljava potrebu, a da je ipak iluzija. Činjenica je da su i potreba i njeno zadovoljavanje podjednako nestvarne.

Oslobođenje od robovanja opsjeni, zabludnomu vjerovanju da je materijalni, pojavni svemir pravi dom ljudskoga bića. Proniknuće maye znači oslobođenje od lanca rađanja.

Na taj način shvatamo da svijet nije stvaran kao takav, jer ne zadovoljava test stvarnosti, koji daju Mudraci. Svijet je samo odraz moje/vaše imaginacije. Što god želim vidjeti, mogu vidjeti. Ali zašto bih izmišljao obrasce stvaranja, evolucije i transformcije (destrukcije)? Ja ih ne trebam.

Svijet je u meni, svijet je Ja sâm .

Join the discussion 8 komentara

  • Nick napisao:

    Svijet je samo odraz moje/vaše imaginacije… može malo objašnjenje? Hvala

  • girija napisao:

    Uzmimo ovako, jer objašnjenja ima raznih. Svaka osoba (um) ima svoje naočale kroz koje promatra svijet bilo kroz odgoj, religiju, filozofiju nekog autora, autoriteta, gurua itd. Svako opaža svijet kroz izvjesni mentalni sklop, to je taj odraz. Svijet je u oku promatrača. Što god nije u čovjeku ne može biti van njega. Sve vidljivo oko njega je grubi odraz što je zaista u njemu.
    Da bi se svijet sagledao kakav stvarno jeste, ne-podijeljen kategorijama i apstrakcijama, čovjek svakako mora gledati umom koji ne razmišlja, odnosno stvara simbole o njemu, odnosno zamišlja. Jer ako se umirite, ne mislite, gdje je onda svijet?? Vidjeti prazna uma, to je, jednostavno, mirna svjesnost, bez komentara, o svemu što je ovdje i sada. Suptilna osjetila dodira, okusa, mirisa, oblika i zvuka koji sačinjavaju vanjski svijet nisu tvoje sebstvo, niti su oni u tebi. Ova je svjesnost praćena najživljim osjećanjem “nepodvojenosti” između samog čovjeka i vanjskog svijeta, između uma i njegovih sadržaja, raznih zvukova, pogleda, i drugih utisaka iz okoline. Prirodno ovaj osjećaj ne nastaje tako što ga pokušavamo steći; on dolazi sam od sebe, kada čovjek sjedi i promatra, bez ikakve svrhe na umu, čak i bez svrhe da se odmakne od svrhe.
    Znaći, ako ste nešto razumjeli uz potpuni uvid u to, ta će se činjenica u cijelosti odraziti na vaš svakidašnji život.
    U bukvalnom smislu rečeno, cio svijet je tvoja kreacija, i to u sada trenutku. Svaka osoba živi u vlastitom svijetu koje je samo stvorilo svojim djelovanjem. Svijet je takav kakvim ga čovjek vidi, tj. kakva je njegova svijest. Vi i ja, naše osobnosti, naše osobe, to su samo odrazi božanskosti, ili čiste svijeti.
    Zen bi rekao ovako,Voda nema um da primi njihov odraz.

    Najkraći odgovor je; SVE JE U UMU /unutarnje je odraz vanjskog/-

  • Nick napisao:

    Recimo da sam razumio. Ali da li se to odnosi na ono što je Osho rekao za svoje prosvjetljenje.. “Kada kažem da je svijet nestvaran ne mislim da je nestvarno ovo drveće. Ovo drveće je apsolutno stvarno – ali način kako vidiš ovo drveće je nestvaran. Ovo drveće je stvarno samo po sebi. Ti koristiš stvarni svijet kao ekran i na njega projiciraš svoje osobne ideje” ???

  • girija napisao:

    Da odnosi se i na taj primjer. Slično kao ono kad na putu vidiš uže i misliš da je zmija taj primjer pokazuje da nestvarno smatraš stvarnim. Smisao ovo drveće (kao i sve od mrava do zvijezda ) je apsolutno stvarno, jer Apsolut jeste sve. Ono nestvarno je sam um i zato kako ti vidiš na koji način ne može biti stvarno jer je sve iz um modifikacije iluzija, slika koju stvara duh.U zbilji samo se čini da drvo (ono ovo) postoji, kao što se samo čini da prostor unutar neke posude ima njezin oblik, obujam i miris.
    Sve što se troši i iscrpljuje, nestvarno je. Čak i tvoje iskustvo o tome da postojiš nije tvoja prava stvarnost (priroda). Cijeli univerzum je projekcija uma; dakle to je oblik uma. Dok ne shvatiš da se u stvarnosti, istini, ništa ne događa u snu si.. Na ekranu uma sudbina, samsara, uvijek projicira svoje slike, sjećanja ranijih, bivših projekcija i tako iluzija neprestano obnavlja sebe. Slike dolaze i odlaze. Uzimati pojavnost za istinitost je stalna borba nadmetanja i krajnosti, jer se prihvaća da sve ima postojanje.
    Stvarni svet je iznad vidokruga (znanja) uma. Znanje o stvarnosti, ili sebstvu, je stanje uma. Um funkcionira tako da je on taj koji spoznavajući drugo i sam postaje drugo. Pa ipak, ni um nije ništa drugo doli sebstvo. Sebstvo može postati nešto drugo, može postati nesebstvo, a ipak ostati sebstvo.

  • Nick napisao:

    govorite dosta teškim jezikom. ono što ja razumijem iz ovoga je da se sve što traje, i što nestane, smatra se nestvarnim. sinonim SAN odnosi se na prolaznost svih stvari i svega u univerzumu, tj onoga što nije vječno i ima samo eto tako prolazno postojanje?? a mi umom bojamo tu stvarnost i nikada ne vidimo onakvog kakav je. znači drvo je drvo ali naše ideje o drvetu, pojmovi su samo naše ideje. pomozite da malo shvatim na jednostavan način, jer riječi san i nestvarnost su teške riječi.

  • girija napisao:

    Dobro ste sve razumjeli.Riječi i jezik su samo simboli, putokazi. Ako si privržen umu i svojim projekcijama i svom takozvanom znanju tada možda nećeš razumjeti nešto drugačije rečeno. Možeš u tražilici na portalu upisati pojmove koje te zanimaju i dobit ćeš više odgovora među kojima možda nađeš što tebi kao odgovor više odgovara. Ako nešto ne percipiraš, to efektivno ne postoji. Ti si onaj koji može dati važnost nekoj misli.

  • girija napisao:

    I tebi hvala na javljanju. Slobodno pitaj što god ti još bude zanimljivo.
    Namaste

Komentiraj