Najveća većina naših života je u međuzavisnosti, ili uzajamno dijeljenje , jer svjetovni život postoji u relativnosti.

Što znaći nezavisnost ili neovisnost u duhovnom ili yoga smislu? Da li imamo život a da nam ništa nije potrebno? Možete li zamisliti takav trenutak? Ako smo od onih koji žele biti jaki, žele biti fleksibilni, imati mir, i misle da traže oslobođenje. Upitajte se da li ustvari samo želite imati lakši život.
Imati svoje ideale kao sto su snaga, mir, sloboda, ljubav, znanje su međusobno duboko povezani. Ako potpuno spoznamo jednoga od njih, spoznat ćemo ih sve. Yogi postaje nezavisan jer može slobodno mijenjati pravac u svakom trenutku. Ta sloboda nezavisnosti zove se potpunost, to stanje je stanje samadija

Naša spoznaja i misli o sreći, slobodi, obično često su predstave o slobodi od nečega. Želimo se nečeg riješiti. Ali prava sloboda je stečena kada dobijemo slobodu za nešto, kada znamo sto zaista želimo. Tada postajemo okrenuti sebi, tragaoci. Tada se okrećemo i izabiremo učitelja, Boga, Sebe,vodiča ili društvo mudrih. Tek tada guru princip djeluje i vodi proces nas samih na tom putu. A prvi dio procesa je sloboda od nečega. Biti slobodan od slabosti, krutosti i nemira. A biti nedodirnut od tih aspekata znaći biti slobodan od negativnih kvaliteta koje stvaraju takvo stanje karaktera. Ali i te osobine odnekud dolaze.
Nestalnost, nemir, stalna reakcija, pohlepa, strah, kompleksi, odnekud dolaze. Te slabosti se manifestiraju kao parovi suprotnosti , kao ono što volimo i ono što ne volimo. A ego to sve održava, hrani jer osjećaj egoizma dolazi iz neznanja. Iako možete biti puni dobre volje, ali i dalje ne znati što je to što želite i koja je cijena toga.
Nas karakter ovisi od kvaliteta i prirode naših želja i od prirode i snage naših strahova, ovisi o identitetu, našem integritetu, o tome kako se osjećamo. Ego kroz samosvijest prihvaća i kreće se u okvirima svih suprotnosti, dobro-lose, negativno-pozitivno. Također razlikuje određeni identitet koji obuhvaća naciju, rasu, kulturu, fizički izgled, snagu, inteligenciju, materijalno stanje u smislu bogatstva, različite titule i društveni položaj. U jogi to zovemo devet otrova. Kao i svaki otrov, nudi nam neko vrijeme zadovoljstvo i može biti ugodno, ali to produbljuje naše neznanje i ojačava ego. Često možete dobiti snažno iskustvo koje će vas duboko dirnuti, obogatiti i očistiti na neko vrijeme.
A ego čeka na sve što  dobijete. Takav je njegov unutrašnji program, da sve što iskusi, dotakne pretvori u vlastitu snagu.. Ako nismo uspješni, u stvorenim uvjetovanim formama i obrascima života koje izlažemo na van kao podobnu sliku i pokušavamo se boriti za lažni opstanak kojeg nismo svjesni, postajemo sebični, ljubomorni, agresivni, zavidni i, kada ne uspijemo, postanemo depresivni. To je sve duboko ukorijenjeno u ljudskom identitetu. Ego voli stajati u tunelu, u svojim vlastitim odajama. U tami on se osjeća kao kod kuće. Ali čim osjeti da se iza ugla pokreće neka svjetlost, on je užasnut.

Nezavisni ili neovisni smo kada potpuno ništa ne trebamo. Dar nezavisnosti i kontrola detalja stvaraju sposobnost da se izdrži tamo gdje ostali ljudi odustaju. Tada osoba zna da ima moć nad svojim odlukama Nezavisnost nekoga tko je prerastao potrebu da ga drugi podržavaju fizički, emocionalno, mentalno i spiritualno. To je nezavisnost koja je potrebna na duhovnom putu. To je shvaćanje da vi i samo vi možete ući u same sebe i evoluirati sami sebe; to je shvaćanje da će evolucija značiti ulaganje osobnog svjesnog napora. Ne možemo izdvajati ideju o slobodi i nezavisnosti od ostalih naših očekivanja. Sloboda je velika riječ, ali želimo li je mi od nečega ili za nešto ? Tu se stvari kompliciraju. Isti problem je i sa nezavisnošću.

Svi želimo biti nezavisni, ali kada to i ostvarimo, upadamo u duboke probleme. Ljudi imaju svoje ideale kao što su mir, sloboda, snaga, ljubav, znanje … Svi ti ideali su međusobno duboko povezani. Treba znati da ako potpuno spoznamo jednoga od njih, spoznat ćemo ih sve. Sva životna iskustva donose spoznaju o prirodi stvari ne samo svijeta već i postojanja, opstanka i donosi nam spoznaje da je sve prolazno, da ne ispunjava život potpuno, a mi smo tragaoci za potpunošću, tek tada se okrećemo dublje sebi. Tada najbolji dio nas, najdublja naša iskustva, postaju nam jasnija. Tada nas Guru, učitelj vodi kroz različita pročišćenja. U tom proces uklanjaju se blokade koji su utemeljeni u našim identifikacijama. Naša osobnost je vrlo ranjiva, i tek u svojoj sadani dosežemo trenutak mira, taj mir je aspekt snage.
Ne možemo osjetiti mir ako se ne osjećamo snažnima. To je trenutak u kojem se osjećamo sigurnima. Osjetiti da smo nezavisni, sigurni, to je naša najveća potreba. Zbog toga se ljudi vezuju i zaljubljuju u bilo što na svijetu što će im dati taj osjećaj sigurnosti, jer traže osjećaj potpunosti. Kroz mnoge ljudske živote shvatili smo da nam ništa na svijetu ne daje taj osjećaj potpunosti. Zato postoji žudnja za tim. Iako se nema to iskustvo, svi ga žele. Ono dolazi iz anandamaja koše. Anandamaja koša je most između fizičkog i duhovnog svijeta.

Sva duhovna, sebe iskustva nas trebaju pripremiti za oslobođenje, a mnogi od vas zaustavljaju se, odustaju zbog straha da će izgubiti sebe. Time potvrđujete da niste zaljubljeni u Boga, u Gurua, u mantru, da niste zaljubljeni u atmu. Zašto? Jer se još uvijek nadate da ćete naći sreću i potpunost štiteći vlastite identitete, svoju osobnost. A to jednostavno nije moguće.
Kada dođemo do točke kada se osjećamo uravnoteženi, mirni i neovisni, mi dotaknemo nivo sahant. Inače je to ime u Indiji je za svetu osobu. Sahant je također shant (mir). Sant ili shant je isto. Sahant znači biti iznad svih uznemirenja. No čak i to iskustvo može nas zbuniti i učiniti nas nemirnima. Ne znamo što učiniti s mirom i često se postaje nemiran . Ako možete proći kroz taj tren mira i ići dublje, onda, zahvaljujući tom miru, počet ćete imati iskustvo anandamaja koše. To je tijelo blaženstva, svjetlost blaženstva. To iskustvo u početku je vrlo moćno i šokantno.

I zato samo kad smo u ljubavi s Bogom. Mi tada nemamo problema sa svijetom. To nije sloboda od nečega nego sloboda za nešto. Nikoga ne osuđujemo, i ničega se ne bojimo. Konačno kada naše srce izabere živjeti Gurua koji biva izvor najvišeg blaženstva., tada smo spremni biti nezavisni. To je početak, ali taj početak već je božanski. I polako smo otvoreni i možemo iskusiti neposrednost, jer jedan dio nas je u božanskom . Biće, sistem, pripremljeno je da doživi božansku veličanstvenost To je totalno suočavanje sa svemoćnim, sveprisutnim i sveznajućim. Mi tada doživljavamo sve božanske osobine. Nikada ne znate kada će se to dogoditi, ali to je veliko, blaženo.
TO , zvano Bog je beskrajni ocean bez obala i bez otoka, nema ega s kojim se treba suočiti. Ne možete se držati ni za što. Nemate nikakvu točku, ali ako ste od te tatve, vi ulazite i slobodni ste. Slobodni od identiteta.. Možemo reći da smo sada nezavisni, ali opet uopće nismo. Tada živimo u jednoti. U određenim meditacijama mi smo jedno sa tim i tada smo nezavisni. Eko ham. Ali kada izađemo iz toga, znamo što smo, ali mi smo zaljubljeni u To, nezavisni od neznanja ali u svijetu smo još uvijek međuzavisni. Tu ljubav između Boga i čovjeka možemo podijeliti živjeti i biti to dok djelujemo kroz tu yogu u svijetu što i gdje jesmo, na način koji znamo.

Ali izvan svih spoznaja, izvan svih nivoa božanskog, konačni krug oko nirgune kao samosvjesnost Boga, najviši je od najviših – Guru princip, neopisivi fenomen, samosvjesnost Boga samoga. Ta tatva je poput vremena, okružuje sve, svjedok je svega. Svjedok Boga i svijeta.

Ljubav u materijalnom svijetu i ljubav u duhovnom svijetu nisu u sukobu.

Komentiraj

seventeen + 18 =