San je samo pojava; nije bio realnost, bio je samo san. Vi se probudite i san iščezne. Ništa se ne događa snu.

Ostvarenom mudracu se također ništa nije dogodilo, on prije svega nikada nije ni bio tu. Ako ga vi sanjate, on je onda zbog sna bio tu. Čim se probudite   ne možete  ga naći. Jasno vam je da ga nije moguće naći, jer to je moguće samo na jedan način: ako se vi ponovo uspavate.
Jednom kada ste potpuno svjesni, sam korijen vaše nesvjesnosti je presječen.  Sjeme je spaljeno. Ne možete opet pasti u nesvjesno. Svakog dana možete upasti u nesvjesno u noći, jer nesvjesno je tu. Ali onda čitavo vaše biće postaje svjesno; nema mjesta u vama, nema tamnog ugla gdje možete otići i spavati – a bez spavanja nema sna.

Da li ste razumjeli, da ukoliko sanjate sveca ili mudraca , onda se on dogodio vama, jer Mudracu se ništa ne može dogoditi.  Mudrac se dogodio vama kao san.
Što se može dogoditi snu?  Ili on postoji ako spavate, ili ne postoji kada ste budni. Ništa se ne može dogoditi snu. San se može  dogodi realnosti..

U snu, iako doživljavamo mnoštvo, znamo da je to nestvarni plod našeg Uma – to je jasno Onom koji svedoči snu. Slično tome, ono što doživljavamo u budnom stanju takođe je mentalna slika, ništa više od toga. Um sam, svojom sposobnošću samoobmane, stvara hipotetički svijet koji odgovara njegovim pet senzacija, uz neku “vanjskost”, u kojoj je sadržan svijet, tj. u koju ga projektira. Ovo stvaranje i projekcija su nenamjerni i nesvjesni procesi, i stoga um nikada ne dovodi u pitanje postojanje vanjskog i objektivnog svijeta u njoj. Kada bi um svjesno i namjerno stvarao svijet, bio bi u stanju stvoriti daleko ugodniji svijet. On to nije u stanju, jer proces stvaranja nije svjestan. To vidimo na primjeru snova. Um u njima stvara svoj  svijet snova. Međutim, on nije ništa ugodniji od ovog budnog svijeta, često je i gori, kao u košmarima, koji su poput tame. Snovi do sitnica izgledaju stvarno koliko i svakodnevni život, ali po buđenju pomislimo da su samo privid, ne shvatajući da je i svakodnevni život iluzija na potpuno isti način. To da sam Um stvara realnost sna, koja izgleda stvarna koliko i realnost jave dok smo u njoj, olakšava nam da shvatimo kako Um stvara i budnu realnost.

Često nam se dogodi da iznenada doživimo nešto što ne možemo povezati s iskustvom kojeg smo proživjeli u životu. Na primjer, u snu vidimo sebe kako letimo nebom iako nemamo nikakvog iskustva o letenju.   To se događa zato što se utisak o letenju već nalazio u skladištu uma i sada se iznenada očitovao u snu ili u drugim stanjima svijesti. Takvi utisci i impresije koje one stvaraju nalik su fermentaciji koja se odvija u dubinama vode i koja se ponekad pojavljuje u vidu mjehurića na njezinoj površini, ponekad sanjamo da srno došli u mjesto koje nikada nismo upoznali ili vidjeli u ovom Životu. Dojam je sačuvan u umu i ponekad se očituje bilo u snu, bilo u mislima.

Zaključak je da um predstavlja spremište različitih misli i iskustava doživljenih u našim svim životima. Pa možemo reći da djela i misli iz budnog stanja određuju prirodu snova. Ponekad u snu vidimo nešto što još nismo doživjeli ili čuli u sadašnjem životu, već u nekom drugom vremenu, možda na nekim drugim planetima i pod različitim okolnostima. Prema vremenu i okolnostima, oni se spajaju tako da u snovima vidimo nešto čudesno i nezamislivo. Na primjer, možemo vidjeti ocean na vrhu planine, ili možemo vidjeti da je ocean presušio. To su jednostavne kombinacije različitih doživljaja u vremenu i prostoru. Ponekad možemo vidjeti zlatnu planinu kao posljedicu našeg odvojenog doživljaja zlata i planine. U snu, pod utjecajem iluzije, kombiniramo ove odvojene doživljaje. Na taj način možemo vidjeti zlatne planine ili zvijezde po danu. Zaključak je da su to umne izmišljotine, iako smo sve doživjeli u različitim okolnostima. One su se jednostavno spojile u snu.

I tako jednog dana Vi ili jedan stari čovjek se više ne može naći u kući – samo praznina, nikog nema. Krećete se, tragate; nikoga nema, samo neizmjerno prostiranje svjesti bez centra, bez granica.
A kada osobnost nestane – a sva imena pripadaju ličnosti – onda se po prvi put univerzalno javlja u vama. Svijet od nama-rupa, imena i obličja, nestaje, i odjednom je tu bezoblično.

To će se dogodi svima. Prije nego što se dogodi, ako imate ikakva pitanja  postaviti, pitajte svoju osobnost. Jer jednom kada se to dogodi, onda više ne možete pitati. Nema tko pitati. Jednog dana, iznenada ćete nestati. Prije nego što se jednom to dogodi, možete pitati, ali je i to također teško, jer prije nego što se to dogodi, tako ste čvrsto uspavani – tko će pitati?

Kada se krećete od jednog života do drugog, to nije ništa drugo do kretanje od jednog sna do drugog. Kada ostanete bez misli, kada ostavite svako mišljenje, i jednostavno ostanete u sadašnjem trenutku, odjednom i vrijeme nestaje.

Komentiraj

2 × 2 =