U davno doba kada je egzistirala Vedska civilizacija život je tekao u skladu sa Prirodnim Zakonima i Dharmom (ispravno ponašanje). Već pri rođenju oni su prebivali u stanju svjesnosti Boga, neograničenoj svjesnosti koja održava i stvara čitavu kreaciju.
Takva je bila veličina u Zlatnom dobu, Rajya Rame (društveni i politički poredak upravljan od Boga Rame)
U ovoj Kali Yugi, izgubili smo tu neograničenost svijesti u korist prolaznih zadovoljstava relativnog postojanja te su naši životi postali puni nerazumijevanja, patnje i razdora. Umjesto znanja o vlastitom Sebstvu (Self-Atma), ljudi se pogrešno poistovjećuju sa tijelom i umom, nastavljajući život u ovom svijetu iluzije zarobljeni vanjskim utjecajima okoline i program-navika, (Maya Arudha Pitha). Zato se pad u neznanje, Ađnanu smatra kao pad u kratak san zablude — Moha-Nidra. Prosječan čovjek u Kali Yugi razlikuje tri stanja uma: budno stanje, stanje sanjanja i duboki san bez snova.
Vedska literatura govori o Praznini između tih stanja i naglašava važnost tih tri stanja uma. Ta Praznina je Sebstvo ili Atma koja je vječna. Ova Praznina je opisana u Sama Vedi kojom upravlja energija aktivnosti/akcije.

Čiste aktivnosti predstavljaju most ka drugačijem stanju svjesnosti. Ovo je stvarno značenje riječi – Aktivnost. Ta je Aktivnost prema Paramatmi ili Parambrahmi (Najviše Sebstvu). Prema našem ograničenom iskustvu mi obično mislimo da se tu radi u uobičajenom smislu o aktivnostima uma i tijela, vezano uz ovaj relativni nivo postojanja. Ipak, najvažnije stanje koje je iznad je četvrto stanje postojanja koje je transcendentno po svojoj prirodi, ono se ne može vidjeti niti dotaknuti. Takvo stanje svijesti se naziva Turiya ili četvrto stanje koje je opisao Maharishi Patanjali u sutri «Swarupe awastanam».
Supersvijesno stanje, međutim, može se poistovjeti sa Turijom, ako se uzme u obzir da ovo nije viša čistoća uma, koja se zove intuicija i koja je ulaz ka realizaciji Turije, ali nije identična sa njom.
U vezi Turije treba znati, ona je supstrat, osnovna svijest koja se nalazi u podlozi svih stanja. U Turiji, sva niža tri stanja su ‘uključena’ i apsorbirana, jer su potpuno stopljena čistim svjetlom znanja svijesti. U njoj ona nestaju i ona ih sve transcendira.
Sve Upanishade pjevaju o Slavi Atme i Parabrahme opisujući njihovu transcendentnu prirodu, Rig Veda kojom upravlja Guru Mudrosti. To stanje svijesti opisuje se kao Transcendentni Prostor. Rig Veda dalje govori: «Richo Akshare Paramevyoman Yasmin Deva adhi Vishwe Nisheduh…» što znači: U ovom Transcendentnom Prostoru (Paramevyoman) prebivaju sva Božanstva i zakoni Prirode. On je prauzrok svih energija koje su predstavljene različitim Božanstvima i koje upravljaju cijelim kozmičkim i individualnim životom. U učenju Rig Vede upravlja energija Boga Višnua koji ima ulogu podržavati ovaj relativni nivo postojanja od njegovog najmanjeg dijela do čitavog svemira.

Osvijetliti svrhu viših stanja svijesti naprednim aspirantima omogućuje se kroz duhovne vježbe, kao i viša spoznaja. Kada se svjesnost održava kroz budno stanje, stanje sanjanja i spavanja dolazi se do petog stanja svijesti nazvano Samorealizacija ili Prosvjetljenje. Ovo iskustvo je opisano kao svjesnost Osobnog Sebstva (Self Atma) koje je neograničeno i vječno kao tihi svjedok dnevnih aktivnosti, sanjanja i spavanja. U ovom stanju uma čovjek je oslobođen ali ne u potpunosti. Impresija prošlih samskara (utisaka) je još prisutna ipak ne postoji više iskustvo toga jer je um potpuno rastvoren u istinskoj transcendentnoj prirodi Sebstva (Atme), nema više stare karme niti se stvara nova. Ipak, tijelo i um/ego će primiti prošle impresije i osoba neće biti sposobna promijeniti zakone karme.

Inače treba razumjeti da stanje uma nazvano prosvjetljenjem se pogrešno smatra najvišim stanjem svijesti.
I u tradiciji Shankaracharye uči se da je to uobičajeno stanje koje su posjedovali ljudi rođeni u Sat Yugi prije mnogo, mnogo godina. Mnogi sljedbenici Budhe i drugih svetih osoba su radi pogrešnog razumijevanja (koje često nastaje kad Guru govori iz svog vlastitog stanja uma i to prihvaća čovjek u običnom stanju svijesti), smatrali ovo stanje prosvjetljenja kao najviše stanje. Taj stupanj svjesnosti pripada Suryi (Suncu) koje je istinska Atma (naše individualno ograničenje je preobraženo u istinsko Sebstvo). Ovo stanje svjesnosti je opisano u Rig Vedi ili 10. mandali. Prethodnih 9 mandala se odnosi na 8 prakritti (izvorna materijalna priroda) a 9. mandala opisuje Para Prakritti ili Majku Prirodu.
Rijetki su oni koji su iskusili dva viša stanja svijesti koja su iznad prvog nivoa prosvjetljenja. Možemo ih nazvati drugačije, ime nema važnosti. Tu dolazimo do vječne debate – Advaita ili Dvaita Vedanta koja je izvan dosega naše uobičajene svijesti i ima značenje ova dva viša nivoa prosvjetljenja. Sve razlike u mišljenjima su pitanje Raja Gune (jedna od 3 osnovne materijalne prirode: Sattva (Božansko), Tama (Neznanje) i Raja (Strast)) i takva je diskusija pitanje Kalpe (dugi vremenski razmak, eoni vremena, dijeli se na Yuge).
U 6. stanju svjesnosti, obožavatelj vidi Boga u svim stvorenjima i objektima, može čuti Boga, dotaknuti ga … Ovom sposobnosti Para (nad) viđenja fizičkim osjetilima upravlja Chandra (Mjesec) koji osvjetljava božanskim svjetlom sva živa i neživa bića u čitavom univerzumu. Na ovom stupnju individualni um (chandra) prerasta u Kozmički Um. Time je Chandra ostvario svoju istinsku ulogu.
U 7. stanju svijesti, Jastvo ili Atma se percipira i živi kroz cjelokupno osjetilno polje te oči dobivaju mogućnost transcendentnog viđenja Boga u svim bićima. U ovom stanju svijesti značenje riječi AHAM (Ja sam, gdje ‘Ja’ znači Transcendentno Sebstvo ili Jastvo ili Atma a ne ja koje nastaje kao rezultat ahamkare (ego), uma ili tijela) i BRAHAMSMI (gdje Brahman ili Parabrahman prezentiraju Boga i u personalnoj i u impersonalnoj formi) postaju razumljive.

U našem uobičajenom stanju svijesti nikad nećemo razumjeti stvarnu prirodu ove sutre. To stanje svjesnosti je istinska Kaivalya i Poorna Moksha (Potpuno Oslobođenje).
Tako imamo tri stanja svjesnosti na jednoj strani, jedno stanje u sredini (transcendentna ili čista svjesnost Jastva) i tri viša stanja na drugoj strani. Ako Sama Veda reprezentira most ka višim stanjima svijesti (imajte na umu da je ovo jedina samita (zbirka) u Vedama koja govori o Slavi tog mosta prema Bogu) i sa njom upravlja energija Mangal aktivnosti, možemo zaključiti da je to viša forma aktivnosti koja vodi čovjeka preko mosta (figurativno) do viših stanja svijesti.

Strogo treba reći da, Turija nije stanje, iako se na nju upućuje kao na četvrto stanje. Turija je istinski Brahman.
Ona je utjelovljenje mira i blaženstva. Kao što je već rečeno, ona je supstrat za ostala tri stanja, tj. budno, sanjanje i spavanje. Ona prožima tri stanja. Ona je apsolutno biće. Stoga je transcendentna. Ona je Svatah-Sida ili samodokazna. Stoga ona nije ‘svijest’ u običnom smislu te reči, nego je pre-svijest u svojoj transcendentalnoj esenciji, dok su niža relativna stanja svijesti samo refleksije.
Što se tiče svjesnosti Đivatme, istina je da ona doživljava jedno stanje u datom vremenu. Ovo ‘djelomično iskustvo’ je radi činjenice da se tri stanja preklapaju, pa kada jedno djeluje, druga dva su prekrivena i potencijalna, takoreći. Jedna određena Guna dominira poljem svijesti i prekriva druge dvije. Sa pojavom Turije, međutim, ova podjela nestaje. Vi ste onda uzdignuti u kozmičku svijest. Đivatma svijest se zamjenjuje sa Višvatma sviješću.
Ove činjenice zasnovane su na stvarnoj superčulnoj spoznaji i direktnom iskustvu vidioca, mudraca. Dok moderni naučnici i psiholozi temelje svoje znanje analitičkim intelektom pukim empirijskim studijama o ponašanju i promatranju uma, ne uzimajući u obzir transcendentalnu svijest kao osnovu pojavljivanja tri relativna stanja svijesti.
Čista svijest je apsolutno nezavisna od bilo kakvih fizičkih osnova. Čak što se tiče individualne Đivine svijesti, ovdje svijest također postaje ovisna o fizičkim osnovama sve dok se od nje traži da se manifestira i funkcionira na fizičkim i mentalnim nivoima u prva dva stanja, tj. budnom i sanjanju, Đagrat i Svapni. Treba znati da u ljudskom biću, svijest ne postaje nezavisna od fizičkih spokojstva u stanju kada se povuče u suptilno. Svijest poslije buđenja, kada ponovo treba funkcionirati na mentalnom i fizičkom planu ona neizbježno preuzima svoju privremenu dužnost i dalje funkcionira putem uma i čula. Međutim, sve ovo je u odnosu na ogromnu generalnost ljudskog uma koji je potpuno uhvaćen u neznanju (ađnanu) i koji ne sljedi jogu. To se odnosi na onoga u kome se duhovna svijest još nije probudila. Svi oni koji pripadaju ovoj vrsti (drugim riječima, praktično ogromna većina čovječanstva), su samo svjesni fizičke i mentalne svesti. Ali definitivna i značajna promjena događa se u individui koja prakticira i slijedi neku sadanu i razvija samospoznaju.
Drugim riječima, kad se postigne simbolično rečeno potpuno rascvjetavanja latica tj. ispunila se svrha zbog koje je došlo do transformacije energije svijesti. Tada se fizički um potpuno skuplja u jednousmjerenost prema božanstvu; ili se potpuno širi u dimenzije Kozmičke Svijesti. One se svrstavaju u poredak iz kojeg će krenuti u sve energetske nivoe u i izvan Kreacije. To je jedan dio turiya stanja koji vodi u čistu svijest. Duhovni um koji je povezan s osobnošću, duhovno srce i fizički um raspoređuju se (dolazi do ponovnog sjedinjenja odvojenih umova) tako da postoji samo božanstvo, odnosno potpuna svjesnost življenja Sada.
Svjetovno iskustvo je u biti samo individualna svijest. Rezultat buđenja duhovne svijesti i postignuće na više nivoe svijesti, nastaje progresivna nezavisnost od fizičkog aspekta čovjeka. Postižući savršenstvo, jogi postiže potpunu nezavisnost od svih fizičkih osnova, postiže. najvišu supersvijest. To je Turija.

U stanju Turije individualnost ne postoji. Osobnost se stapa i apsorbira u kozmičku ili univerzalnu svest.
Kada je u najvišem Samadiju ili Turiji postignuto iskustvo supersvijesti , svijest nikad ne doživljava istu viziju koju je imala prije ovog iskustva. Teško je riječima opisati da to više nije vizija čovjeka u neznanju koji vidi različitost i smatra je realnom. U Turiji ni individualno ni univerzalno ne postoje kao dva faktora.
Jogijeva vizija (nakon povratka iz Turija iskustva) je zasnovana na mudrošću i čistom znanju i ta njegova svijest jedinstva postaje osnova njegove percepcije. On ne vidi različitost, već jednotu u različitosti.
jagrata – budno stanje
swapna – stanje sna
sushupti – duboko spavanje
turiya – nadsvijest

Kod postignuća Turiya stanje ono polako prelazi u čistu svijest. Blaženstvo ostaje. Čista svijest je iznad nad-svijesti. Čovjek u tom Sat-chit-ananda stanju, odnosno na Sadashiva nivou, ne može ostati u tijelu dulje od sedamnaest dana. No, ako od božanstva dobije neki tajanstveni zadatak, on postaje Avadhuta ili Jivanmuktha. Svemogući mu može dodijeliti toliko različitih zadataka, kao recimo najavljivanje predstojećeg rođenja Boga, ili dovođenja željenih magnetskih polja na određena mjesta, ili pomaganja onima koji su na duhovnom putu, itd. Kad je zadatak jednom izvršen, nitko ih više ne može vidjeti ili čuti išta o njima, jer Jivanmuktha ili Avadhuta može svoje tijelo dematerijalizirati po vlastitoj volji, zato što je on stopljen s Bogom još dok je u tijelu.

Komentiraj

4 − four =