Znate li kako nastaju opažanja.? Postoje vanjski instrumenti to su, organi čula, zatim unutrašnji organi, koji funkcioniraju pomoću moždanih centara, i najzad duh, ili svijest. Kada se svi oni udruže i zajedno prionu za neki vanjski objekt, tada mi opažamo taj objekt. S druge strane, znamo da je vrlo teško usredotočiti duh i vezati ga za samo jedan organ. Duh je rob fizičkih objekata jer stvari ovoga svijeta stalno djeluju na nas te naš individualni duh  podliježe navikama, vezanostima i slabostima čula koji tada postaju sve čvršći onemogućavajući prodor ka Izvoru jasnog viđenja prirode stvari  Duša se ne dotiče jer sami sve više stvaramo zapreke i velove obmane, čija moć snažno zatvara dotok  mogućnost razlučivanja. Naše misli su odgovorne za pogrešno ponašanje, uslijed utisaka koje su ostavile vezanosti i sklonosti idejama niže prirode.

No kako objasniti ili još bolje educirati i djecu i odrasle da ono što je ključno za svjesno ponašanje i djelovanje u duhu ljudskosti i darme je upravo obuzdavanje ili svjesna kontrola duha. Jedino kada  naučimo kako obuzdati  svoj duh, mi ćemo stvarno ne samo humano djelovati, već i univerzalno sve vidjeti. Ukoliko nismo sposobni obuzdati vlastiti duh onda sposobnost ispravnog razlučivanja i razmišljanja slabi i nestaje uslijed utjecaja i djelovanja naših pogrešnih misli i akcija.

Sva djelovanja, vanjska i unutrašnja, događaju se kada se duh veže za određene centre, nazvane organi. Voljno ili nevoljno, ljudi vezuju svoj duh za te centre i zbog toga često čine gluposti, a potom se osjećaju nesretnim. Ali kada bi duh bio pod kontrolom, ljudi se ne bi tako ponašali. Što bi, dakle, bio rezultat ovladavanja duhom? On se više ne bi vezivao sa centrima opažanja i, prirodno, osjećanja i volja bili bi osvješten. Ovo također može biti praksa, savjet ili pomoć u raznim djelovanjima sa ljudima kao što i yoga ući.

Svrha je postići da  duh  neke osobe  postane dovoljno jak da se ne osvrće na utjecaje pa i svjedočenje čula. S druge strane  svaki pokušaj kontrole, koji nije dobrovoljan, koji se ne čini po osobnoj želji osobe, ne samo da je koban, već osujećuje osnovni cilj te osobe. Cilj svake duše jeste oslobođenje i ovladavanje oslobođenje od robovanja materiji i misli i ovladavanje vanjskom i unutrašnjom prirodom. Tada umjesto da vas vodi ka tome, svaki tok volje, koji potiče od drugoga, bez obzira u kom obliku dolazio, bilo kao direktna kontrola organa, bilo kao prisiljavanje subjekta da ih kontrolira, obuzdava ili potiče biva ropstvo. Ljudi su većinom skloni robovanju prošlim mislima, prošlim predrasudama i navikama reagiranjem na sve oko njih. Pazite se, dakle, kada dozvoljavate da drugi djeluju na vas.  Dobri su utjecaji i djelovanja od već osviještenih osoba , tako da, nekim ljudima polazi za rukom da privremeno pomognu drugima, dajući novi pravac njihovim sklonostima.

Također treba izbjegavati  da, i ne znajući, vi sami ne odvedete drugog čovjeka u zabludu čak i ako možda nemate takvu namjeru.  Važno je, služite se svojim osobnim duhom, sami ovladajte svojim tijelom i svjesnošću i ničemu se ne treba slijepo vjerovati.  Treba   se kloniti  svega onoga što vam oduzima vašu slobodu. Onaj tko može  po svojoj volji  pripojiti svoj duh različitim centrima ili ga razdvojiti od njih, uspeo je  obuzdati  svojstva duha  i onda zaista gospodari svojim karakterom. Tada  se može napraviti jedan veliki korak prema slobodi; prije toga, mi nismo ništa više do mašine. Svi mogući utjecaji koji se javljaju bilo u obitelji, zajednici, društvu, velika je slabost i ispit na putu našeg pročišćenja. Utjecaje niže prirode koji remete i slabe našu snagu i vezu sa izvorom treba razumjeti, prihvatiti i promatrati kao neodvojivi aspekt prirode ili božanskog očitovanja ali ne biti to.

Ljudski duh je kao majmun skače na sve strane. Duh neprestano ključa. Stalno je aktivan, po samoj svojoj prirodi, on se opija vinom želje, što povećava njegov nemir. Kada ga obuzima želja, javlja se i zavisti,  pohlepa, ambicija a nakon  svega demon oholosti ulazi u duh, uslijed čega ovaj pripisuje sebi veliku važnost. Kako je teško ovladati takvim duhom!

Treba nastojati obuzdati ili imati pod kontrolom ogromnu količinu potonulih misli kojih smo postali nesvjesni.  Neka nevoljena i loša djela  su u područjima nesvjesnog, nevidljivog, pa  su stoga i mnogo utjecajnije. Znamo da je uzrok nesvjesnog svjesno. Nesvjesne misli zapravo su milijuni naših davnih uskladištenih misli – stari svjesni činovi koji su se nakupili. Mi ih ne gledamo, ne znamo za njih, zaboravili smo na njih.   Mnogo je stvari u nama pohranjeno, kao u podrumu. Mi smo ih zaboravili, čak niti ne razmišljamo o njima. A mnogo je i onih koje trunu i postaju uistinu opasne. One izlaze, ti nesvjesni uzroci koji uništavaju osobnost. Istinski trud ih može pokušati staviti pod kontrolu svjesnog duha. Težak je zadatak oživiti sveukupnog čovjeka kako bi ga se učinilo potpunim gospodarom samoga sebe ili obuzdati svjesno.

Znanje je moć, kaže poslovica, i to je istina. Sve dok ne znate što radi vaš duh, vi ga ne možete  obuzdati.  Popustite mu uzde. Prva stvar koju treba  učiniti je, dakle, da   neko vrijeme  pustite svoj duh da juri promatrajući ga. Možda će mnogo groznih misli ući u njega; bit ćete zaprepašteni kada vidite  što sve izvire iz njega i da skrivate  svakakve misli; ali, uvidjet ćete da tumaranja duha postaju svakoga dana sve manje i manje žestoka, da svakoga dana on postaje sve mirniji. Ne vraćamo se slijepo i nesvjesno na objekt zaokupljenosti. S pažnjom obuzdavamo duh, ophodimo se prema njemu sa puno strpljenja i tek potom se vraćamo na svjesno viđenje stvari kakve jesu, bez uplitanja starih zaključaka.
Učimo reći “ne” onome što nam stvara nemir i odvlači pažnju, tako da ostajemo u središtu svoga  „sada“ života. Ovakvo vježbanje znači da možemo odabrati hoćemo li posvetiti pažnju svome srcu; možemo se nečemu predati a da um nije nasilno skrenut na ovaj ili onaj put.  Naravno možemo se možda naći u situaciji da iznenada, da to i ne očekujemo, iskrsne složen problem u svakodnevnom životu – neprijatan razgovor ili teška odluka koju treba donijeti i da smo zaista spremni za to. Posjedujemo sada već snagu  duha koji je proizašao direktno iz naše dobre prakse. Možda tu snagu nismo uočili kako se razvija dok smo ograničavali  duh  da ne slijedi svoje već uhodane putove, ali čitav taj napor koji smo uložili u obuzdavanje– uvijek iznova se vraća jer zaista je stvorio snagu prisutnosti u sadašnjem trenutku, snagu sabranosti i mira. Kad god nam je ta snaga potrebna, ona se spontano i nesebično manifestira. Na taj način bivamo nadahnuti i ohrabreni da i dalje njegujemo tu  disciplinu, u smislu usmjeravanja nečeg što je dinamično i živo. Sve dok naš  duh biva zaveden površnim sklonostima, ako ne dajemo smjer  svjesno duhu, on će lutati sad tu sad tamo

U toku prvih nekoliko mjeseci, vidjet ćete da će se njihov broj smanjiti, a zatim, poslije još nekoliko mjeseci, bit će ih još manje, sve dok, najzad, potpuno ne ovladate duhom. Ta kontrola duha, kojom se sprečava njegovo vezivanje za različite centre, jeste kontrola ili ovladavanje duhom. Naravno i tu je potreban jedan ogroman rad na sebi; to ne može  biti postignuto  za jedan dan.

Što je rezultat stalnog upražnjavanja te najviše koncentracije ili obuzdavanja, ili svjesnost svoga duha? Sve stare težnje za aktivnošću i inercijom bit će uništene, isto kao i težnje za dobrotom. To je slično onome kada se, pomoću kemikalija, zlato oslobađa od šljake. Kada se ruda istopi, šljaka sagorijeva zajedno sa kemikalijom. Isto tako, ta neprestana snaga kontrole uništit će prethodne loše težnje, a konačno i dobre. Te dobre i loše težnje će se uništiti uzajamno, ostavljajući Dušu samu u svom njenom sjaju, oslobođenu od dobra kao i od zla, sveprisutnu, svemoćnu i sveznajuću. Tada će čovjek znati da za njega nema ni smrti ni rođenja i da mu nisu potrebni ni nebo ni zemlja. On će znati da niti je došao niti će otići; da se jedino priroda kretala i da se to njeno kretanje odražavalo na Dušu.

Promjenljivi i nemirni duh projicira želje koje se materijalizira nanovo u privid ili ostvaruje u sferi iluzije. Unutar maye, privida ispunjenje nije moguće, budući da ono dolazi jedino iz Istine, čistog duha. Stvarnost se opaža unutar vlastite pročišćene svijesti koja je svijetlo temeljne istine. Prestankom projekcije i poistovjećivanje sa umom dostiže se unutarnji mir. Jednota jedine stvarnosti jedan bez drugoga omogućava postojanost integralne svijesti u najvišem postignuću.

Kad  se postigne obuzdavanje duha  i kontrola čula, postiže se i čišćenje uma. Tada imamo  finu koncentracija i unutrašnju tišinu dosegnute, ono što izgleda kao logička nužnost sviće na očišćenu svjesnost kao Pozitivna Permanentna Impersonalna Volja (Prajnaanam Brahma), čiji izraz je sve ovo.

Komentiraj

fourteen − three =