Mnoge religije koriste metafore da bi opisale stanja ljudskog srca.Jedna od osnovnih metafora je da mi imamo “tvrda srca”.Da bi pravilno shvatili tu metaforu potrebno je znati da “srce” u religijskom smislu na najdubljoj razini je koncept za boga, dušu, atmu (sebstvo-) jastvo.
Zatvoreno srce i oči koje ne vide idu zajedno. Koji su to brojni faktori koji pridonose tome što nismo svjesni razine svetog, Boga, Sebstva, Atme, kao sveprožimajuće realnosti oko nas i nama samima. Naš problem, razlog što ne vidimo Boga i razlog što nam realnost Boga nije očiglednija, je taj da imamo – tvrda srca. To je kao da imamo neki veo, naslagu ili koru oko svog srca/jastva na najdubljoj razini. Takva su srca obavijena istinskom tamom neznanja.

Za većinu duhovno orijentirane filozofije i drevne tradicije, srce nije jednostavno povezano samo sa osjećajima, ljubavlju ili hrabrošću, kao što je to danas. Srce je bila asocijacija za potpunost ljudske psihe: ne samo za emocije, već također za intelekt, želje i čak percipiranje. Kao razina sebstva-jastva “ispod” naših osjećaja, razmišljanja, želja i osjetilnog opažanja, srce ih sve obuhvaća.

Ono što je važno to je stanje srca. Tako kažemo da netko može imati “tvrdo srce” ili “meko srce”. “Tvrdo srce” je također “kameno srce”, srce koje je “zatvoreno”, “odebljalo srce” koje je prekriveno debelim naslagama, srce koje je “ponosno” je arogantno i “napuhano”
Razni opisi i prijevodi ponekad prikrivaju prisustvo “srca” u samom tekstu prevodeći tu riječ sa “um”. Taj prijevod na neki način, ipak, tvori poantu da se srce povezivalo sa . Netko, s druge strane, može imati “meko srce”, “nježno srce”, “srce od mesa” ili “slomljeno srce. Metafore o srcu-duši najviše imamo u kršćanskoj tradiciji.

Tvrdo je srce asocijacija za nemogućnost slušanja, gledanja, shvaćanja i sjećanja (Marko 8:17-1 )
Ponosno srce ide zajedno sa arogancijom, sa pohlepom i ohološću, i sa zaboravljanjem Boga Zato srce treba otvoriti. Možemo reći: srce je poput jajeta sa ljuskom oko sebe. Ukoliko ono što se nalazi u jajetu treba zaživjeti, ljuska jajeta mora napuknuti i slomiti se; srce se mora otvoriti.Tvrdo srce se povezuje sa lošim funkcioniranjem osjetila kao i intelektualnim nerazumijevanjem.

Ukoliko se srce ne otvori, život u njemu odumire, te postaje neugodna mirisa. Na taj je način duhovno putovanje, u svim religijama i u kršćanstvu je proces otvaranja srca ka duhovnoj realnosti.
Otvaranje srca počinje tek kada se vaš unutarnji duh (jastvo/sebstvo) na svojoj najdubljoj razini transformira i preobrazi.


Debelo srce
zatvara oči, zaustavlja slušanje, prekriva um (Izaija 6:10 …neki prijevodi Biblije prevode “učini srce ovih ljudi debelim” sa “učini umove ovih ljudi tupim” ) . Na taj se način tvrdo srce odupire glasu i volji Boga, kao u priči o faraonu koji sa svojim otvrdnulim srcem ne dozvoljava Izraelcima da napuste Egipat; takvom srcu nedostaje samilosti (Marko 3:5) .

Preporuke mudraca i svetih osoba su često da za osobu koja se posvetila duhovnom životu je preporučljivo napustiti društvo svjetovnih osoba, osoba koje su i nadalje svjetovno angažirane. Društvo sa materijalnim i tamas orijentacijama, je loše društvo i ti utjecaji se smatraju kontaminirajućim za svjesnost osobe koja duhovno napreduje i stoga ga je potrebno izbjegavati u što je većoj mjeri moguće. Nije bezrazložna fraza: “s kim si – takav si”, jer sa druženjem poprimamo odlike društva/osoba u kojem se krećemo.
Možemo reći ukoliko se meko srce “veže” za tvrdo srce, a nije dovoljno usredotočeno u duhovnoj praksi i njome duhovno osnaženo, velika je vjerojatnost da će zbog tih nižih utjecaja i samo – otvrdnuti.

Ono što je potrebno je otvoreno srce, meko srce, novo srce (Ezekiel 36:26) . Ezekiel to povezuje sa duhom: novi duh preobratit će kameno srce u srce od mesa. Tako isto navodi i psalmist: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalmi 51.12) . Jeremija je govorio o “novom savezu” koji će biti “upisan u srcu njihovu”, a sastojat će se od poznavanja Boga: “Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ” (Jeremija 31:32b) Kako se srce otvara?

Ponekad se otvaranje srca jednostavno – dogodi. Sam proces kojim se događa otvaranje srca može biti postepen ili iznenadan. Neki su ljudi prijemčljiviji doživljavanju svetoga i to se često smatra genetskom predisponiranošću, vrstom osobnosti ili nekim dramatičnim preobražajnim doživljajem, no ono što je temeljem svih tih i ostalih razloga su uvijek i samo duhovne zalihe koje netko donosi sa sobom u ovaj život i koje mu omogućavaju takvo što. Osobe koje su kultivirale duhovan život u prošlom/im životu/ima svakako su učestalije i lakše u poziciji kontaktirati razinu svetoga od “duhovnih početnika” (onih koji se tek u ovom ljudskom životu po prvi put posvećuju duhovnom pregnuću) .

U svakom slučaju, ono što je najčešći uzrok trenutnog kontaktiranja razine svetog-atme je – postojano i pravilno bavljenje duhovnim životom.

Komentiraj

3 × four =