Ovladavanje umom

 

Opis iskustva Vrhovne istine kad ona prvi put dotakne um i dušu, je poput velikog vala mira i stalne svijesti o beskrajnoj i blistavoj egzistenciji ili Realnosti. To je određena prisutnost (milost) za koju bi bila velika greška oslabiti tako iskustvo bilo kakvim sumnjama ili neprihvaćanjem toga. To je nešto poput poslane milosti i ujedno vaše uzvraćanje i zahvalnost kao i dopuštenje da ta Snaga koja je dotakla svijest razvije ono što u biću treba razviti—održavajući otvorenost prema njoj.

Individualna se svijest prostire široko izvan fizičkog tijela; čak se i suptilno fizičko tijelo, koje je ipak materijalno u usporedbi sa životnim tijelom i u određenim okolnostima gotovo vidljivo, povremeno se prilično širi izvan vidljivih granica fizičkog tijela. To suptilno fizičko tijelo je sastavljeno od aktivnih vibracija koje ulaze u dodir ili se miješaju sa suptilnim fizičkim vibracijama drugih, i taj recipročan kontakt budi utiske – naravno, najmoćnije vibracije prolaze jače od drugih.
Na primjer, ako imate misao, ta misao se ovila suptilnim vibracijama i postala zasebno biće, koje putuje i kreće se po atmosferi zemlje tražeći da se realizira najbolje što može i, pošto je jedno od milijun drugih, prirodno je da tu postoje “mnogostruke i zamršene interakcije, koje imaju za posljedicu to da se ništa ne događa sasvim jednostavno i na naučen način.
Ono što vi nazivate svojom osobnošću, individualno biće zarotirano u granicama vaše sadašnje svijesti, stalno je zasićeno takvim vibracijama koje dolaze izvana i često imaju formu sugestija na taj način, osim nekih izuzetaka, što se aktivnost prvo odigrava na mentalnom polju, zatim na svjesnomi onda na fizičkom. Ovdje se ne radi o čistom umu, nego o fizičkom umu; jer u samoj fizičkoj svijesti postoji mentalna aktivnost, vitalna aktivnost i čista materijalna aktivnost, i sve ono što se događa u fizičkoj svijesti, u tjelesnoj svijesti i tjelesnoj aktivnosti, prvo se javlja u obliku vibracija mentalnog tipa i zbog toga u obliku sugestija. Najveći dio vremena te sugestije ulaze u vas, a da niste toga ni najmanje svjesni; one ulaze, izazivaju u vama neku vrsta odgovora, zatim uskoče u vašu svijest kao vaša vlastita misao, vlastita volja, vlastiti impuls; ali, to se događa samo zato što ste nesvjesni procesa njihove infiltracije. Te sugestije su veoma brojne, mnogostruke, različite, svaka vrlo, vrlo različitog karaktera, ali se mogu svrstati u tri glavne vrste. Prva vrsta (a one se teško uočavaju običnom savješću; vidljive su samo onima koji su već mnogo razmišljali, promatrali i proučavali sopstveno biće), jesu one koje se mogu nazvati kolektivnim sugestijama.

Slabi zatvoreni umovi od nečistoće, navika, predrasuda, i svih ego poriva teško se otvaraju. Sve je to uvod, temelj za novu svijest na kojoj će takva transformacija biti moguća.  Samo djelatnost spontanog znanja treba da pokaže da ništa nije kreirano umom, voljom ili emocijama; ona dolazi iz Istine koja je iznad njih.  Za mnoge su iskustva na mentalnom planu, kao ispravno kretanje. Mnoge sadhake ne mogu  napredovati jer se nisu otvorili duhovnim vrijednostima pa im mentalna i psihička razina nije još spremna. Kod slabih umova nakon prvih spiritualnih iskustava na mentalnom planu slijedi preuranjeno spuštanje u um i dolazi do velikih konfuzija i uznemirenosti. Sasvim je jasno da odbaciti sumnje znači kontrolirati svoje misli Ali kontrola misli je isto toliko potrebna koliko i kontrola životnih želja i strasti ili kontrola pokreta tijela za Jogu i ne samo za Jogu.

 Čovjek ne može biti jak ni potpuno mentalno razvijeno biće ako nema kontrolu misli, ako nije njihov promatrač, gledatelj, gospodar – mentalni Puruša, Apsolut, Duša. Takvom svjesnom mentalnom biću više ne odgovara  biti teniska loptica nekontroliranih i neposlušnih misli, da bude brod bez kormila u oluji želja i strasti, ili rob bilo inercije, bilo impulsa tijela. Znamo da je to vrlo teško, jer čovjek, koji je prvenstveno tvorevina mentalne Prirode, identificira sebe sa kretanjima uma i ne može se odjednom odvojiti i stajati slobodan od vrtloga i virova uma. Relativno je lako uspostaviti kontrolu nad tijelom, bar nad određenim dijelom njegovih težnji; manje je lako, ali još uvijek sasvim moguće, da se nakon borbe uspostavi mentalna kontrola nad životnim  impulsima i željama; ali je još manje lako sjediti kao Tantrički Jogi na obali rijeke, iznad vrtloga svojih misli. Ipak, to se može postići; svi mentalno razvijeni ljudi, oni koji su prevazišli prosjek, morali su na ovaj ili onaj način, ili u najmanju ruku u određeno vrijeme i određene svrhe,  razdvojiti dva dijela uma: aktivni dio koji je tvornica misli i miran, zapovjednički dio, koji je istovremeno Svjedok i Volja, koji je promatrač, procjenjuje, odbacuje, eliminira, prihvata, određuje ispravke i promjene, koji je Gospodar u kući Uma, sposoban da upravlja sobom.
Jogi ide još dalje, on nije samo tu gospodar, već i kad je na određen način u umu, on kao da izlazi iz njega i stoji slobodan iznad, odnosno iza njega. Za njega ova predstava o tvornici misli nije više odgovarajuća; jer on vidi da misli da dolaze izvana, iz univerzalnog Uma ili univerzalne Prirode, ponekad oformljene i jasne, ponekad neoformljene i onda u nama poprimaju oblik. Osnovna radnja našeg uma je da odgovori prihvaćanjem ili odbacivanjem tih misaonih valova bilo iz okoline bilo iz suptilnih svjetova, iz prirode i iz osobne  prirode.. iz sve Energije.

Mogućnosti mentalnog bića nisu ograničene, ono može biti slobodno  Svjedok i gospodar u vlastitoj kući. Progresivno oslobađanje i ovladavanje svojim umom sasvim je u okviru sposobnosti svakog tko ima vjere i volje da to učini. Prvi korak je smiren um – tišina je sljedeći korak, ali umirenost mora biti prisutna; a pod smirenim umom podrazumijevamo mentalnu svijest koja vidi u sebi dolazak i kretanje misli, ali sama ne osjeća da ona razmišlja, niti se identificira sa mislima, niti ih smatra svojim.

Misli, mentalni pokreti, mogu  proći kroz um kao što se hodočasnici odnekud pojavljuju i prolaze kroz tihi predio – smiren um ih promatra ili mu nije do toga da ih promatra, ali se u oba slučaja ne aktivira niti gubi svoju smirenost.

Tišina je više od smirenosti; ona se može postići odbacivanjem svih misli iz unutrašnjeg uma tako da ostaju u neizraženom stanju ili sasvim van uma; ali ona se mnogo lakše uspostavlja spuštanjem odozgo – čovjek osjeća da se ona spušta, ulazi i okupira ili obuhvata personalnu svest koja onda teži da utopi sebe u beskrajnoj impersonalnoj tišini.

Riječi “mir, spokoj, umirenost, tišina” imaju svaka svoju nijansu u značenju i nije ih lako definirati.
Mir – (santi).
Spokoj – (sthirata).
Umirenost – (ačanjčalata).
Tišina – (niškala niravata).
Umirenost je stanje u kome nema nemira ni ometanja.
Spokoj je umireno nepokretno stanje na koje ne može utjecati nikakvo ometanje – ono sadrži još manje negativnosti od utišanosti.

Mir je još pozitivnije stanje; ono u sebi nosi osjećaj ustaljenog i harmoničnog mira i oslobođenosti. Tišina je stanje u kome nema pokreta ni uma ni životnosti, ili, drugačije rečeno, veliki mir u koji vanjski pokreti ne mogu  prodrti da ga izmjene. Postojati u miru koji je iza svega i u “nečem istinskom” u vama je razlog zbog kojeg treba  naučiti živjeti da živite i osjećate da ste taj mir vi sami. Ostalo se preporuća promatrati kao nešto što nije vaše pravo vlastito, već samo bujica promjenljivih i povratnih kretanja na površini, koja će sigurno nestati kad bude izronilo istinsko Sebstvo. Mir je pravi lijek; odvraćanje pažnje teškim radom  (seva) je samo privremeno olakšanje – mada je određena količina rada neophodna za punu ravnotežu različitih dijelova bića. Osjećati mir iznad i oko svoje glave je prvi korak; morate  se povezati sa njim i on se mora spustiti u vas i ispuniti vaš um i život i tijelo i okružiti vas tako da živite u njemu – jer taj mir je određen znak Božanskog prisustva u vama i kada ga jednom budete postigli sve ostalo će početi da dolazi.
Istina u govoru i istina u mislima su vrlo važne. Što više budete mogli osjetiti da neistina nije dio vas, već da dolazi izvana, lakše će vam ju biti odbaciti. Ustrajte i ono što je još izvitopereno ispravite sami i znat ćete i stalno ćete osjećati istinu Božanskog prisustva i vaša vjera će biti opravdana direktnim iskustvom. Treba težiti za utišanošću, mirom, spokojnom vjerom i širinom koja se neprestano uvećava, za sve većim i većim znanjem, za duhovno i jakom, ali smirenom devocijom. Ne budite uznemireni svojom okolinom i njenim suprotnostima, koje su sve promjenljive vrijednosti. Ovi uzroci su često postavljeni prije svega kao jedna vrsta iskušenja.
Prvo težite i molite se Snazi (Sakti) za utišanost uma, čistoću, spokoj i mir, probuđenu svijest, snažnu devociju, snagu i duhovnu nadarenost za suočavanje sa svim unutrašnjim i vanjskim teškoćama i produžite do kraja. Ako se svijest probudi i ako postoji devocija i snažna težnja, umu će biti moguće, pod uslovom da je spoznao mir i spokoj, da napreduje u spoznaji. To je posljedica istančane svijesti i senzitivnosti fizičkog bića, posebno vitalno-fizičkog.

Za fizičko biće je dobro da bude sve više i više osviješteno, ali ono ne smije biti nadvladano običnim ljudskim reakcijama kojih je svjesno, ili koje loše utiču na njega, ili ga uznemiruju. U živce i tijelo, kao i u um, mora se uspostaviti snažna uravnoteženost, ovladavanje i izdvojenost, što će omogućiti fizičkom da ih spozna i stupi u vezu sa njima ne osjećajući nikakvu uznemirenost; ono se treba spoznati, da bude svjesno i da odbaci pritisak  okoline, a ne  da ih osjeća i  pati. .

Osnovno ljudsko ponašanja je da ne sudite nikome osim sebi, sve dok ne vidite sve kako jeste, kroz spokojan um i svijest. Isto tako, ne dopustite umu da stvara pogrešne utiske ili sudi o snazi neke čulne pojave i ne dopustite svom umu da reagira na njih. Postoji mjesto u unutrašnjem biću u kojem čovjek uvijek može ostati smiren i promatrati sa uravnoteženošću i sposobnošću rasuđivanja nemirne površne svijesti i djelovati na njih tako da se oni izmjene. Ako možete  naučiti živjeti u toj smirenost unutrašnjeg bića, onda ste pronašli svoju čvrstu osnovu, izvor koji je vi, ono što jeste. Ne dopustite sebi da budete potreseni i zabrinuti tim stvarima. Jedino što vijek treba  učiniti jeste da ostanete u svojoj težnji za Božanskim i da se sa staloženošću i smirenošću suočite sa svim problemima i preprekama.

Za one koji žele živjeti ljudskim i duhovnim životom samospoznaja mora  biti na prvom mjestu, a sve ostalo u drugom planu Budite nezavisni i gledajte na sve iz smirene unutrašnje snage i onoga koji je u sebi posvećen Božanskom. 


Ostali članci u kategoriji: “Putevi koji vode k Bogu”

[showposts category=”8″ num=”99″]

Komentiraj

20 + one =