Ljudsko biće ne smije biti entitet čija teška prošlost tvori filter pojmova kroz koji se tumači svako iskustvo. Takva osoba živi u mislima prošlih iskustava,  jer takav razum se nikada ne odvaja od prošlosti, a i budućnost tvori razum koji djeluje, živi, misli ovisan o i u prošlosti. Različita učenja o suosjećanju i ljubavi daju nam izvanredne lekcije kako da raspetljamo čvorove koji su se zapetljali u srcu tokom niza godina, bilo kroz osobna iskustva boli i neznanja bilo kroz vezivanju za vanjske događaje.

Prošlost je čovjekova svijest. Može li ta svijest, sa svim vjerovanjem, svim dogmama, svom nadom, svim strahom, svom čežnjom i svom obmanom koje sadrži ikada prestati postojati?
U vezi toga važna je lekcija koja nas uči da sve oko sebe ne uzimamo suviše osobno, a tu je potrebno da ohrabrujemo i sebe i druge ljude da promatraju pažljivo svoj osobni  život,  misli, postupke i vide kakve im rezultate i osjećaje ostavljaju u srcu. Korisne  su i  sugestije u vezi sa postupcima koji mogu doprinijeti otklanjanju patnji, kao i uspostavi mira razumijevajući te principe ljudskih kvaliteta.
Opće pravilo je da ako živite moralno  u smislu poštovanja i uvažavanja različitosti veća je vjerojatnoća da će u vašem srcu biti mir. Kako ćete tumačiti i primjenjivati te savjete, iskustva i te činjenice zavisi samo od vas. Iako većina tvrdi da će moralnost i vrlina voditi miru uma i srca, to se ne događa. Nisu tu toliko neka pravila “ne radi  ovo ili ono”, već više razmatranje zakona iskustva akcija i reakcija, koja vode do boljeg uviđanja da ako činimo dobre stvari imamo više šanse da nam se dobro i vrati, nego kad činimo loše stvari. Kozmički to je veoma precizan zakon, ali na osobnom  planu i planu gomile to nije uvijek tako uvijek ostvarivo. Evolucija je ipak relativna: vidimo jednu stvar, sada, i mjerimo je kao promijenjenu i odvojenu (od prvobitne stvari) kasnije. Treba se okrenuti jedinstvu a ne razdvajanju, sjedinjavanju a ne izolaciji.Naravno da imam/imamo sjećanja, poput slika u albumu, ali ta fotografija nisam ja, to treba razumjeti, a ne podupirati  prošlu patnju ili sebično svojatanje samo svog iskustva.

Što god da  se učini a ukoliko je obojeno pohlepom ili odbojnošću ili vezano za neki “ego trip”, to će vas lupiti po glavi, prije ili kasnije u nekom vidu posljedicae Postoje i mnogi psihološki alati  kojima se služimo u suočavanju sa različitim promjenama koje pogađaju nas ljudska bića. . Na osnovu čula ili osobnom poimanju stvari, javlja se kontakt i vezivanje  sa okolnim svijetom; taj kontakt stvara osjećaje; oni vode do želje, želja do vezivanja, a vezivanje završava patnjom, nemirom i onda otrovima svijesti poput zavisti, ljubomore ambicije i najviše poticanju „ja“, i „moje“ isticanje. Svi otrovi ljudske svijesti su nedostatak ljubavi.

Sve ovisi od vrste namjere a od toga zavisi i nečija sudbina. Štetni postupci su oni koji su motivirani sebičnošću, obmanutošću i mržnjom.  Nekima će karma ili sudbina  svoj plod ostvariti reakcijom u ovom životu, a neka u narednim životima. Problem se javlja oko kvaliteta namjere, je li ona dobra ili loša u apsolutnom ili relativnom smislu. Na primjer da li je krađa 10 eura da bih nahranio dijete koje gladuje isto što i krađa 10 eura da bih otplatio neki svoj dug, osobnu potrebu ili možda kockarski dug? Postupak je isti, namjera različita, ali da li je rezultat isti? Na svakom od nas je da odluči što je u ovom slučaju prava stvar.

Loše djelo ili grijeh jeste kršenje božjeg principa ispravnosti i odvajanje od dobrih plodova zbog tog kršenja. I ponovo se javlja pitanje apsolutnih vrijednosti – je li božja ispravnost apsolutna ili relativna? Sudbina je, međutim, uvijek namjeran postupak, dok je grijeh samo štetan postupak. Dobro i loše nisu neki apsoluti, već svako od nas ima svoje kriterije o tome gdje ćemo povući crtu. U  biti svako želi biti sretan, da se oslobodi bola, potištenosti itd. Premda ne postoji jednostavan odgovor kako osigurati  sreću, no činiti dobro i izbjegavati loše je sasvim dovoljno za početak. Ovdje se pod dobrim podrazumijevaju one vrijednosti koje su za svakog dobro a ne samo za neku grupu. Svjedočimo često da netko može učiniti nešto loše i da ga to ne muči. Naravno da postoji vrsta “energije”, vibracije, tamne strane,  ali  treba znati da ona nije otjelovljena ni u jednoj konkretnoj stvari ili stvorenju. Neka svako pokuša vidjeti svoju tamnu stranu, ili ne baš lijepe djeliće sebe ili drugih. Oni se ne mogu uništiti već samo transformirati.  Treba analizom i jasnim uvidima što radimo i koje su posljedice kao što su  pogrešni stavovi ili opažaji, naročito u odnosu na sebe, poput prianjanja (držanje, vezivanje itd.) za bilo koji stav o sebi vodit će ka boli i patnji. Sagledati sebe  svim aspektima je protivteža je sebičnosti.

U naše vrijeme stres je jedna od čestih nedaća i druženje sa dobrim ljudima, kao i samoispitivanje u okvirima univerzalne ispravnosti  je vrlo korisna u takvom slučaju. Preodgoj  ili učenje o tome tko i što je dobro poput trajnih ljudskih principa koji su u bazi drevne mudrosti i u svim religijama poput jednakosti, suosjećanja i ispravnosti misli i djela u ponašanju vode  slobodi od patnje. Na taj način se nadilazi  sve što povređuje, omalovažava, i obezvređuje ljudskost.  Ono što nas kao jedinke sprečava da ostvarimo tu mogućnost varira od jedne do druge osobe i ne postoji crno-bijeli odgovor na mnoga pitanja koja život postavlja pred nas.

Ponekad je zanimljivo primijetiti i svjedočiti  koliko ljudi mogu postati nasilni na, recimo, skupovima ili demonstracijama kojima se propagira mir i dobročinstvo . U mnogim masa okupljanjima ima vrlo agresivnih ljudi. Neki pokušaji da se ukloni socijalna nepravda i patnja okončali su se još većim nepravdama i patnjama.  Veliki problem je neuvažavanje da patnju i bol ne doživljavaju u izražavanju svi jednako bilo kroz  svoju  osobnosti na van ili  mirnom unutarnjom patnjom. Pogrešno je zahtijevati da svi jednako suosjećaju nečije iskustvo.

Kad se patnja jednom iskusi i preživi, u svijesti subjekta preostaje trajno aktualna mogućnost njenog ponavljanja u istoj ili u sličnoj formi. Sa druge strane, problem svakog čulnog užitka je njegovo ograničeno trajanje. Prekid ili izostanak uživanja također je razlog za patnju. Afekti zahtijevaju nova uživanja ili izazivaju strah od ponovljene patnje. Iako sa suprotnih pozicija, ove tendencije u istoj mjeri deformiraju psihičku aktivnost, i subjektu zagorčavaju život. Gruba građa svakog od ovih kompleksa ometa psihičke procese i signale duhovne komunikacije, u oba smjera.
Proces napredovanja, međutim, nije ni gladak ni jednosmjeran. Da bi se stekli uslovi za nadilaženje  nekog duhovnog sloja, on prethodno mora biti shvaćen i proučen, prije svega kroz osobno iskustvo. To podrazumijeva upuštanje u odgovarajuće ciklične procese, kao i izvjesna razočarenja neispunjenim očekivanjima.  U cilju uspješnog funkcioniranja u danom sloju egzistencije, odgovarajuće iskustvo se ugrađuje u psihičku strukturu osobnosti, u vidu afekata koji nužno kvare komunikaciju sa višim slojevima egzistencije, i tako otežavaju napredovanje. Pored patnje preživljene u toku bolnog iskustva i mukotrpne izgradnje zaštitne afektivne strukture, njome formirana smetnja nameće subjektu novu, iako malo ublaženu, patnju. Buduća patnja se može izbjeći Kao što dozreli plodovi, zavisno od vrste zasada i ciklusa njegove reprodukcije, potiču iz različitih perioda ovoga ili prethodnih života, tako će njihovo sjemenje proklijati i donesti plodove u toku ove ili neke buduće inkarnacije. Princip kauzalnosti izričito je usmjeren u pravcu vremenske ose. Za razliku od tog principa, po kojem sadašnji trenutak dijeli vrijeme na prošlost i budućnost, iz pozicije određenog sloja strukture i tokova njegove evolucije značajna je i podjela na drevnu i nedavnu prošlost, nešto izvijeniju blisku, i sasvim neizvjesnu  daleku budućnost.

Prosvijetljeno, ljudsko postojano društvo jeste ideal na kojem i mi kao pojedinci možemo raditi, ali čini se kao da su nepravda i patnja integralni dio svijeta u kojem živimo. Često je važno  kako ti osobno odlučuješ nešto činiti  znajući  dobro o posljedicama takvog postupka i da li imaš  patnju  u svom  srcu iz očekivanja da i drugi postupaju onako ti misliš da treba. Ono što sa priličnom pouzdanošću možemo predvidjeti je da ukoliko smo sada dobri, tada će mi i ubuduće biti dobro.

Biti svjesna i ljudski odgovorna  osoba znači da ima Svijest koja je prisutna u sada bivanju ili postojanju. A samo Prisustvo može  poništi nesvjesnu prošlost u vama. Budite svjesni toga da ono o čemu razmišljate u velikoj mjeri stvara emocije koje osjećate. Uočite vezu između svojih misli i emocija. Jasno je da sve što u ovom životu napravimo ima svoj odjek. Nešto slično kao kod eha. Sve što činimo uteče na ono što će se dogoditi kasnije. Svi  sadašnji postupci utječu na to kako će se stvari mijenjati.

Biti prisutan u sadašnjosti ne znači ne razmišljati o prošlosti i budućnosti već biti potpuno prisutan u svemu što se događa, i  razmišljanje se uvijek događa u sadašnjosti. Ne možemo živjeti nigdje drugdje osim u sadašnjosti. Ali zapravo, prošlost i budućnost ne postoje drugačije osim kao ideje.

Onaj tko je potpuno svjestan sve vidi kao to što jeste uključujući i ideju o bivanju ovdje i sada. Takv i zna odgovor na pitanje “tko pati”?

 

Komentiraj

two × 1 =