Premda je maya ili iluzija neopisiva i nije ju moguće definirati, ipak se njeno postojanje izvodi iz njenih posljedica, kao što su projekcija ili manifestacija očuvanje i rastapanje (laya), univerzuma. Maya ovo radi pomoću dvije sile pod nazivom sila skrivanja i sila projekcije. Ova prva prekriva/zamućuje znanje promatrača; ona skriva istinsku prirodu one jedne istine zvane Brahman.

Ipak  znajući povijesno stanje ljudske svijesti do danas možemo reći da su ljudi  programi koji žive. Zbog toga i mnogi mudraci priznaju stvarnost relativnog svijeta u stanju neznanja te naglašavaju činjenicu da  takva stanju poput i dobro i zlo treba tretirati kao stvarno. Stoga treba poštivati etičke zakone. Oni tvore temelj discipline svetih spisa. Slijedeći dobro u onom univerzalnom svjesnijem smislu i kloneći se zla možemo konačno nadvladati iluziju o parovima suprotnosti. Slično tome, služenje društvu, obožavanje, molitva i obavljanje različitih dužnosti u svijetu nisu u konfliktu s čovjekovom težnjom da se oslobodi maye te postigne Slobodu.

Mane ili takozvane greške, nedostaci koje vidite u drugima samo su projekcija vaših sopstvenih. Tako dugo dok je čovjek podložan čarima maye, sve prosudbe te dobro i zlo su za njega stvarni.  Premda je Maya sâma beznačajna i nesupstancijalna, ipak ona nedokučivom snagom skriva Postojanje-Znanje-Blaženstvo Apsolut, poput dijela oblaka koji nije ništa drugo nego vodena para i nije veći od ljudskog dlana, a skriva sjajni sunčev disk koji je milijun puta veći od same Zemlje.

Dok ne vidite realnost, nikada nećete moći naći izlaz koja su prolaz iz zatvora u kome jeste. Izlaz postoji; ako ostavite svoje želje moći ćete ga naći. Problem je u tome što svi nastavljaju sa svojim vezivanjem i ispunjavanjem želja, nastavljaju vjerovati i projiciraju ih stalno. To se onda ponavlja jer maštanja se ne mogu ispuniti u realnosti. Vezanost daje određenu boju željama i objektu pažnje, i to je ono što se naziva projekcija. Najbolji i dobar primjer imate kod identifikacije sa likovima iz nekog filma, postajete dio filma. Drugi primjeri su kod raznih reagiranja u bilo kojem smislu, često su i duhovni savjeti izraz reakcija, nekog svog unutarnjeg aspekta. Recimo da reagirate ljutnjom kada se od vas traži da nešto obavite, jer smatrate da je osoba bezobzirna kad ne vidi da ste već preopterećeni. Vidite da li možda sebe tjerate da radite stvari koje ne želite, ili ste nesvjesni toga, na isti se bezobziran način odnosite prema sebi. Kada na neki način prema sebi zatvorite srce, vjerojatno ćete reagirati kada vam se učini da to i drugi čine.

Svijest nije dualna, um je dualan. Mnoge tehnike i duhovna učenja vam ne daju rješenje. Ono pravo rješenje je da napravite distancu između sebe i uma. Jednostavno se malo udaljite i promatrajte. Samo, dakle mirno promatrajte sebe u svim situacijama. Bilo da je u pitanju nešto dobro, lijepo, ugodno, nešto u čemu biste voljeli uživati, ili da je ružno – držite se na što većem odstojanju, gledajte na to kao što gledate film. Ljudi se, međutim, identificiraju i sa filmovima bilo sa sadržajem na ekranu ili u svojim živim iskustvima. Zaboravljaju da je sve to samo platno i ništa više, samo projekcija bilo filma, bilo ljudskog reagiranja. Svi ljudi tako  postaju dio nekog filma. Teško je naučiti da se ne zavisi od razuma, a upravo se tada doživljava iznenadno intuitivno prosvjetljenje. Ili kod nekog stanja straha ta projekcija nam samo neprimjetno raspiruje osjećaj unutrašnje opasnosti. Možete biti u prošlosti zato što je to opet sanjanje – sjećanja, pamćenje stvari kojih nema više ili možete biti u budućnosti, koja je projekcija, koja je opet kreiranje nečega iz prošlosti. Budućnost nije ništa do opet projekcija prošlosti.

Zašto svi stavljaju, unose u realnost nešto iz svog uma? Ispada da se boje realnosti, susret sa stvarnom zbiljom. Postoji veliki strah od realnosti, možda zato što nije ispunjenje vaših želja, prema tome bolje je ne vidjeti je; nastavljati gledati ono što se želi. Tako se gube mnogi životi – zaluđujući se, a ne zaluđujete nikoga drugog  već sebe, jer vašim interpretacijama i projekcijama realnost se ne može promijeniti. I tu se događaju sve ljudske patnje, nemiri i boli. Dok ne vidite realnost, nikada nećete moći naći vrata koja su izlaz iz zatvora u kome se nalazite. Vrata postoje; ali problem je ili neznanje što nastavljate ispunjavati želje, nastavljate projicirati.

Kada god se san razbije, duga iščezava, želja umire, vi patite. Ali odmah započinjete stvarati drugu želju, drugu dugu svojih želja, ali niko ne može hodati duginim mostom. Ona izgleda kao most, ali nije most. Zapravo duga ne postoji; samo izgleda da postoji.

Mnogi često projiciraju vlastito gledište na nečije riječi. To možemo vidjeti i kod znanosti kada gleda na drevne vrijednosti analizama, to je jednaka projekcija, odraz sustava vjerovanja, to jest baš ono što pripisujemo njima. Kao što Sunce usprkos ovom skrivanju zadržava netaknutim svoj sjaj, tako i Sebstvo ili Brahman, usprkos skrivanju maye, zadržava u potpunosti Svoju prirodu Čiste Svjesnosti.

Često ponavljamo  mudru priču „Guska je izašla”. Ona se odnosi na um i vaše Sebstvo. Guru je rekao učeniku da razmišlja o sljedećem koanu: Mladunče guske je stavljeno u flašu i tu dobivalo hranu i vodu. Guska je rasla sve više i više, dok na kraju nije ispunila cijelu flašu. Sada je prevelika; ne može izaći kroz grlić flaše, previše je mali. Koan se sastoji od toga da morate izvuči gusku iz flaše, a da je ne razbijete, niti da ubijete gusku. To sad predstavlja umo-lom. Sta možete učiniti? Guska je prevelika; ne možete je izvući osim ako ne razbijete flašu, ali to nije dozvoljeno. Možete je izvaditi i ako je ubijete; to znači da vam nije bitno da li će izaći živa ili mrtva. Ni to nije dozvoljeno. Iz dana u dan je učenik meditirao, nije nalazio način, mislio je da će pomoći ovo ili ono – ali pravi način zapravo nije ni postojao. Umoran, potpuno iscrpljen, doživio je iznenadno otkrivenje… Odjednom je shvatio da učitelja ne zanimaju guska i flaša; one sigurno predstavljaju nešto drugo. Flaša je um, a ti si guska. To je moguće ako si svjedok. Čak i ako se ne nalaziš u umu, možeš se toliko identificirati sa njim da imaš osjećaj kao da jesi! Učenik odlazi kod učitelja da mu kaže da je guska napolju. A učitelj odgovara: „Razumio si. Neka od sada stalno bude napolju. Nikada nije ni bila unutra.” Ako se nastavite boriti sa guskom i flašom, nema šanse da riješite problem. U pitanju je shvaćanje da one predstavljaju nešto drugo, inače vam učitelj ne bi zadao takav zadatak. Cijela ova stvar se radi o umu i svijesti. Svijest je guska koja se ne nalazi u flaši uma, ali vi vjerujete da je tako, i svakog pitate kako da je oslobodite. A onda naravno postoje razni tumači, false učitelji koji će vam pomoći i pokazati neke tehnike uz pomoć kojih ćete je izvući. Zovem ih false jer ni i takvi ništa ne shvaćaju: guska je već vani, nije ni bila unutra, tako da pitanje izlaska se ni ne može postaviti.

Um je samo grupa misli koje se smjenjuju pred vama na platnu mozga. Vi ste promatrač. Međutim, čim se počinjete identificirati (poistovjećivati) sa lijepim stvarima; one služe kao mito. Kada se zakačite za lijepe stvari, zaljepit čete se i za one ružne, jer um ne postoji bez dualnosti. Svijest ne može da postoji uz dualnost, a um ne može postojati bez dualnosti.

Misli su velika preokupacija. Ljudi koji previše razmišljaju stalno su u nekom privatnom svijetu. Oni imaju svoj svijet misli i snova, projekcija i želja. Oni stalno negdje žure, ali nikada ne vide stvarnost i ne primjećuju okolo i ispred sebe. Ali u većini situacija koje im ne odgovaraju ili nisu po njihovoj želji pripisuju drugima. Um je vrlo moćan, proizvodi stalno lažne alibije i opravdanja i tako vas stalno puni poluistinama. Također ne dozvoljava da vidite vlastitu samoobmanu. Na ekranu uma, sudbina, samsara, uvijek projicira svoje slike, sjećanja ranijih, bivših projekcija i tako iluzija neprestano obnavlja i nadopunjava sebe. Na taj način ste stalno u stanju budnog spavanja. Mnogi takozvani duhovni sljedbenici ili korisnici sličnih metoda u kojima se um/projekcija smatra za stvarno, ne razumiju da su to samo mentalni sadržaji, slike koje dolaze i odlaze i zato ne mogu razumjeti bezobličnog Apsoluta. Takva čovjeka zabluda um projiciranja može držati zarobljenog životima, ne samo godinama, kao što se i događa jer zablude i svoje ideje projicira na sve oko sebe. Ako se netko ili nešto ne slaže sa tim stavovima i idejama ili sa tom osobom, on te ljude ili tu situaciju proglašava Egom te se upušta u nadmetanje sa Egom koji je projicirao na čovjeka ili situaciju u kojoj se to događa. To je svijet samostvorenih projekcija, začaran krug bez izlaza, gdje on čak smatra da je on sam oslobođen jer sve zna.
Tako imamo i tumačenja raja neke spavajuće osobe, stvorene zamišljanjem i uvijek je to idealna replika njegovog života. Što su više ograničene njegove mentalne i duhovne aspiracije, više će biti ograničena i njegova ideja o raju. Ideja i značenje raja, ukorijenjena u svim vremenima u dubinama ljudske psihe, su manifestirani kao projekcija želje za zadovoljstvom i savršenom srećom koja se ne može dostići u zemaljskim uvjetima i u okviru ograničenja tijela.

Sama projekcija svijesti duše je ono što vidimo kao “materijalizacija” i “svijet”. Da naša duhovna suština nije transcendentalna naspram prirode, ne bi bilo tog privlačnog djelanja niti svijesti. Svijest i život počivaju na toj razlici između pojavne prirode i transcendentalnog Duha. Čovjek je spajanje i premošćivanje te razlike. Autentična duhovnost nikada ne može biti sačuvana niti prenošena tradicijom niti može biti institucionalizirana kao religija. Duhovnost je uvijek osobno probuđenje kroz proces samo-ostvarenja. Svi drugi metodi čovjekovog oslobođenja (“duhovnosti” ili “religioznosti”) se obično zasnivaju djelovanjem na svjesni um, raznim učenjima, savjetima, etikama i tabuima, nagovaranjima i zastrašivanjima. Zato su svi manje-više neuspješni. Svi takvi pokušaji djelovanja na kontrolu svjesnog uma samo dijele um, i zato su svi takvi vjernici u nemiru i sukobu sa sobom i drugima, a sva njihova religioznost se svodi na licemjerje, na imitaciju i strah od autoriteta. Jedini način da se um osvijesti, pročisti i oslobodi je njegovo nadilaženje u čistoj svijesti koja je prava čovjekova priroda.

Cijeli Proces buđenja se bazira na principu otpustiti glasnika, prepoznati projekciju koju imamo kao reakciju koja nam dolazi u nekom odnosu. Primiti poruku: shvatiti i razumjeti koja je to projekcija i što u nama izaziva. Samo tada, iz perspektive čiste svijesti koja je čovjekovo Sebstvo, um spontano djeluje savršeno ispravno bez ikakvih etika i nagovaranja i vidi stvari kakve zaista jesu bez ikakvih objašnjenja. To može zato jer djeluje iz čiste svijesti koja sve omogućava. Bilo što da radimo, trebali bi se prisjećati da je ovo san, dopustiti umu da se neprestano prisjeća, dok smo budni, da je sve samo san. U tome leži razlog zašto sve ovo možemo nazvati mayom, iluzijom. To nije filozofski argument. Ne može se dokazati da je svijet stvaran. Prvi put u povijesti, i najdetaljnije do danas, Patanjali je pokazao da čovjekovo oslobođenje nije moguće ako se ne djeluje na cijelo biće, na sve dimenzije ljudskog bića, svjesnog i nesvjesnog – iz te čiste transcendentalne svijesti. Štoviše, dokazao je da je transcendencija i svjesnog i nesvjesnog uma, ne samo moguća, nego i da je prvi uvjet takvog kompletnog djelovanja i kompletnog probuđenja.
Kada je Šankara izjavio da je svijet san, to nije bilo filozofski-nije tu bila neka teorija. Šankara je to iznio u smislu pomoći, kao podršku određenoj meditaciji, koja je sastojala u tome da, ako želimo da se sjetimo da je ovo san, tada je moramo započeti dok smo budni. Jer sve dok spavamo ne možemo se prisjetiti da je to samo san, zato jer mislimo da je stvarnost. To se tako shvaća, jer cijelog dana, cijelog života, mi smo pod dojmom da je sve ono što nam se događa – stvarnost. To je fiksirani stav. Sve što je rečeno je samo projekcija (prijenos) ideje, (pitanja odgovori.)…tu um ima svoju ulogu, na ovoj razini gdje svijet i um smatramo stvarnim..

Svaka projekcija je ograničena. Ova limitiranost se tiče vremena. Čak i kod kreacije univerzuma projekcija Šakti je ograničena, kako bi inače bilo kakve forme mogle biti stvorene? Apsolutno materijalno i apsolutno duhovno, potpuno objektivno i potpuno subjektivno u svom sadržaju i svojoj biti moraju biti istovjetni.

Svijet apsolutne Stvarnosti na koji je tvoj um projicirao svijet relativne nestvarnosti ne ovisi o tebi i to zbog veoma jednostavnog razloga, a to si ti sam.

Ovaj univerzum je projekcija uma. Ropstvo i oslobođenje su nestvarni kao odraz sunca u vodi.

Komentiraj

10 + 4 =