Nanovo i najčešći razgovori ili rasprave tiču se teme zašto ne napredujemo, ili zašto ne razumijemo upute, učenja, savjete za koje vjerujemo da su oni pravi. Kad počnemo težiti za duhovnim putem, shvatit ćemo da su sve zapreke na našem putu samo u nama. Mnogi pitaju kako živjeti (umrijeti) i kako se Probuditi iz ovog San-Života/smrti?

Dakle, mi razumijemo mudrace onoliko koliko se Oni otkriva nama ili do one granice do koje poznajemo sebe! Knjige, učitelji, sadhane mogu poslužiti samo kao vodiči, ali na nama je da sami prijeđemo put! Imamo primjer, kad netko pokaže cvijet u vazi na stolu i kaže: “Ovo što vidite također je Bog, nema ništa u univerzumu što nije Bog.” (ili čista svijest, naziv uzmite koji vam odgovara). To netko izjavi tako prirodno jer vidi istinu.

Ali većini, to znanje o istini je samo na razini intelekta. Netko može na to reći.”To možemo doživjeti samo onda ako imamo Božji blagoslov.” Istina koja se zaboravlja je ta da Božanska milost je uvijek i svuda prisutna. No nedostaje samo tragaočev trud!” Govoreći o krajnjem iskustvu jednosti s Kreatorom i kreacijom, možemo reći da Prepoznavanje i iskustvo ovoga temeljnog jedinstva zahtijeva ozbiljnu i neprestanu težnju. Ovo iskustvo neće vam biti darovano. Čovjek ga mora postići odlučnim nastojanjem. To se iskustvo može ostvariti samo ako čovjek nastavi svojim trudom. Ako odluči ukorijeniti se u božansku Svijest, ništa to ne može spriječiti. Zato je vrlo važno aspirantovo nastojanje na duhovnom putu (radi na sebi, samospoznaji, budnosti, osvještavanje Ja svijesti).

Kad malo promislimo vidjet ćemo da su glavne zapreke u težnji za vrhovnim ciljem poznate, poput onih koja nastaje iz osjećaja da je čovjek preslab i bespomoćan da traži Boga. A to je obićno poistovjećivanje sa ego-tijelesnom sviješću. Svi se slažemo da tako dugo dok  malodušnost traje, čovjek ne može postići sebespoznaju. Druga je zapreka koju stvara vlastita umišljenost. Kad čovjek osjeća da zna sve i nije voljan učiti od drugih, on postaje nepodoban za poduzimanje duhovnog istraživanja. S trećom zaprekom suočavaju se oni koji su uhvaćeni u zamku iskvarenog i nelogičnog razmišljanja i krivih argumenata. Oni daju neprirodne interpretacije izjava mudraca i bave se beznačajnim kontroverzama. Četvrta zapreka je temeljna karakteristika neznanja. To je tendencija da se prianja uz materijalistički pogled na univerzum, odbijajući vidjeti njegovo duhovno porijeklo.

Uzrok toga neznanja je zabluda -maya koja prisiljava čovjeka da vidi nestvarno kao stvarno, a stvarno kao nestvarno. Ta zapreka prisiljava čovjeka da vidi kozmos kao fizički fenomen. Unatoč mnogim neslaganjima između različitih duhovnih tradicija, svi se općenito slažu da je fenomenalni svemir (svemir kvaliteta), koji postoji kako u fizičkoj tako i u suptilnijim dimenzijama, položen na univerzalno polje nekvalificirane energije i svijesti, koja ga prožima i služi mu kao temelj.Kvalificirani svemir se na sanksrtu naziva Maya.

Maya se može definirati kao princip pojavnosti – ili iluzije, i koristi se za razlikovanje onoga što izgleda stvarno od onoga što je autentično stvarno Kaže se da se Maya, nema početka, uništava ju Jnana (znanje); zakriva istinu i/ili svijest; ne može se definirati, jer se samo pojavljuje kao stvarna; to je priroda fenomenalne egzistencije i locirana je u Jiva-i ili u Brahmanu (koji se samo ćine da su različiti).Svijet Maye sadrži sve konstitutivne elemente neophodne za izgradnju fenomenalne egzistencije, tj. Ograničenu svijest, kvalitativnu energiju i suptilnu kao i fizičku tvar; koji se svi razvijaju i onda uvijaju unutar širećeg (barem na trenutak) i skupljajućeg polja vremena-prostora Kako ta zabluda vodi do iluzije mnogostrukosti u jedinstvu, ilustrirajmo ponovimo primjer, koji se najviše i koristi.”Na površini golemog oceana vide se bezbrojni valovi. Mora postojati neka moć koja stvara te valove. To snaga vjetra na vodi oceana proizvodi valove. Bez snage vjetra ne može biti valova.

Sve zablude se mogu usporediti s vjetrom. Voda oceana može se usporediti s bezobličnim Božjim principom – sat-cit-ananda. Individualna sebstva su valovi na oceanu. Ta sebstva koja stvara zabluda tek su odrazi jednoga Boga. Likovi će ostati tako dugo dok postoji zrcalo zablude koje stvara iluziju svijesti o tijelu. Pojam odvojene individualnosti ustrajat će poput lika u zrcalu tako dugo dok postoji svijest o tijelu. Kad se odmakne zrcalo zablude, lik će nestati, ostat će samo atman.” Um” oslobođenoga ne napreže se u meditaciji niti u aktivnosti (ne-meditaciji). Neznalica stalno vježba koncentraciju i kontrolu uma, zbog odsustva stvarne hrabre i iskrene predaje, te mentalno projicira i ponavlja „sve je Bog“. Međutim, on postaje meditativan i aktivan bez ikakvih motiva. Neznalica ne postiže probuđenje jer želi da To postigne, bez iskustva slobode-sebe: Oni plitke pameti ne shvaćaju da je Atman/Brahman čist i Jedan bez drugoga, ali (zbog iluzije) Ga ne (s)poznaju i nisu sretni. Neznalica ne postiže Mir niti djelovanjem niti nedjelovanjem.

Beskonačno blaženstvo nije moguće postići nikakvim konačnim djelom kojim vlada zakon uzroka i posljedica. Budući da Mudracu ništa ne može skrenuti pozornost, te budući da On ne meditira, On niti čezne za Oslobođenjem niti je u ropstvu. Znajući da je univerzum fikcija, On prebiva kao sâm Brahman.

Mudrac postaje mudrac spoznajom Istine tj. Sebe Ovaj pojavni svijet koji se, iako nezbiljski, čini zbiljskim, zavodi čak i ljude mudrosti. Doista je sve ovo u tebi i samo ti znaš istinski oblik ove opsjene, stvorene zamišljajima duha Zato provodite u djelo ono što poučavate i propovijedate. Provoditi u djelo savjete koji dajete drugima.

Komentiraj

1 + sixteen =