Često u komunikaciji tema o višoj realnosti Istini ili Aposlutu se brkaju pojmovi i razine  pukim ponavljanjem citata poput  „ništa ne postoji“,  „ja ne postojim“, sve je san“, „sve je jedno“ itd, bez dubljeg osviještenja o čemu ti pojmovi govore.

Tu gdje postojimo, i ono što stvarno jesmo je uvijek sve u svemu,tu se ujedinjuje princip da je Relativ sam Apsolut. Taj smisao treba dobro razlučiti.

Znamo da je čitav vidljivi svijet je jednako bezgraničan, on je vanjski plašt odnosno odijelo Boga (Bog u ovom kontekstu kad ga spominjemo je  shvaćen kao izraz Čiste svijesti. On je vanjski izraz iste stvari, i tada je sve  jedno, savršeno jedno.

Smisao „ja ne postojim“ ćemo se ovdje malo proširiti u više vidova dokazivanja, da je Braman  osnov svih pretpostavki, dokaza i pojmova. Budući da je Sebstvo temelj postupka dokazivanja, odnosno provjeravanja, ono je bjelodano dokazano i prije tog postupka, i pošto je to njegovo svojstvo, nemoguće je osporiti ga. U osporavanju Bramana ti osporavaš svoje sebstveno postojanje, što je logički besmisleno. Svaka posljedica ima neki uzrok. Stoga i ovaj pojavni svet mora imati uzrok. On je posljedica Bramana, prvobitnog neprouzrokovanog uzroka (Parama Karanam). Ovo je kozmološki način dokazivanja.

Dalje, mi ne možemo  misliti ni o čemu konačnom i ograničenom a da istovremeno nemamo u vidu i nešto što je izvan toga. Um je tako uobličen da ne može misliti o ograničenom objektu bez razmišljanja o beskonačnosti. Ni o posljedici ne može misliti bez razmišljanja o njenom uzroku. Ne možeš razmišljati o loše, dvojnosti, razdoru, raznolikosti, smrtnosti, itd., bez razmišljanja o vrlini, jedinstvu, skladu, jednoti, besmrtnosti, itd. Mogućnost relativnog podrazumijeva realnost Apsoluta. Ovo je psihološki metod dokazivanja postojanja Bramana.

Beskonačnost pripada samoj srži Njegove Prirode. Sat-Ćit-Ananda je sama Njegova suština baš kao što toplota i svjetlost čine suštinu vatre.

Znaći ti, ja, mi, oni postojimo kao postojanje i kao nepostojanje, sve se događa svemu i ničemu. Evo primjera, zatvorite oči i zamislite na trenutak da ste mrtvi. Vidjet ćemo da je nemoguće. Činjenica je da svi nikada ne mogu zamisliti da neće postojati (poslije smrti). Ono što se događa i čemu mnogi pojedinci svjedoće, je da možeš zamislit da tvoje mrtvo tijelo leži na tlu i da si ti očevidac tog tijela. To jasno dokazuje da si ti uvijek svjedočeći subjekt . U svakome je prisutno urođeno osjećanje ”ja postojim”, ”Aham Asmi”
Svijet oko nas je Iluzija, ali ta Iluzija je sam Brahman, sama Stvarnost. I sva Učenja se u tome slažu, ali što to stvarno znači? Bol u ruci je stvaran. Pitanje je stvarno. Sve ono što mudra učenja kažu je istina s jedne strane a sa druge?

Ono o čemu je stvarno riječ.?  Ono što većini izmiče, je to da sva ta Sveta učenja, Znanja, Mudrosti, Yoga,Tantra, Vede ne govore o svijetu oko nas. Ona ne govore o materiji oko nas. Ako ne spoznajemo ono što ona stvarno govore bit ćemo uvjereni da se misli da je materija Iluzija. No, Istina ima nekoliko lica, i pokazuje svoje lica shodno razini na kojoj se ispoljava.

Ne možemo Apsolutnu Istinu brkati sa razinom na kojoj se mi nalazimo, percepiramo i na kojoj obitavamo. U toj Stvarnosti o kojoj pričamo postoji hijararhija koja, bez obzira koliko to nama smetalo ( bilo u već stečenim konceptima), to se ispoljava na različitim dimenzijama na različit način. Shodno tome, Istine koje važe na suptilnijim ili višim dimenzijama ovdje ne važe. Moramo dobro razviti osjećaj srazmjere, ili realtivnosti.

U tom smislu sve je relativno u skladu sa određenim zakonima koji vladaju određenom vibratornom ravni. No, svaka vibratorna ravan u sebi sadrži onu višu ali viša ne sadrži onu nižu. Istina na višoj ne sadrži tzv. “nižu” istinu. Ali u “nižoj” istini sadržana je viša. I upravo to omogućava da se čovjek kreće sa razine na razinu, da napreduje na Stazi Unutrašnje Evolucije. No, sve dok čovjek ne počne ozbiljno i zrelo sagledavati sebe i razinu na kojoj se nalazi on ne može napredovati u smislu ka jivanmukti nivou pa i dalje, zbog  zamišljanj . Većina sebe zamišlja i to je San ili Iluzija na ovoj razini. Tu imamo ono, svi pričaju o samospoznaji sebe, ali svi imaju svoju verziju sebe. Sve dok se događa poistovjećivanje sa Istinama ovog nivoa viši nivo Istine mu je nedostupan, bez obzira koliko on sebe uvjeravao ili imitirao Istine višeg nivoa.

Sve ono od čega se sastoji svijet današnjeg dana – plod je pomisli jučerašnjih. Jer, sve su stvari važne, relativno govoreći, ali one nisu bitne u apsolutnom smislu. Dok u kozmičkoj svijesti (Božjoj) si potpuno svjestan, sjedinjen sa svime što postoji, a opet prisutan tu gdje jesi. Ovo je važno dobro razumjeti. Tu su vrijeme, prostor i njihovi međuodnosi različiti od onoga kakvima se nama čine. U tom stanju svijesti nije važno radi li se o sekundama, satima ili godinama jer su vrijeme i prostor transcendirani. Ta bezgranična vječnost je prava priroda uma, svjesnog jastva (Sebstva) koje se nalazi u svima nama. Ali opet i ovo se može reći . Ono što nam se čini “postoji” a izgleda kao ljudsko biće ustvari je niz Sila, Principa i Zakona koji se izražavaju u skladu sa određenim vremenom i prostorom. To manifestiranje nazivamo našom voljom, našom moći da nešto činimo, našim mislima i emocijama, čulima. Da nema tog poriva, da nema te hipnotiziranosti, poistovjećivanja ono s čim bi se suočili bilo bi poprilično poražavajuće i razarajuće. Tu imamo onda,  mehanizam zaštite (neki naš stav, uvjetovanost, zamučenost) koji djeluje na taj način da nas još sprečava da vidimo Istina-Brahma stanje.

I iako naizgled izgleda da je taj mehanizam-sklop nešto kao nepotrebno, da je loše što imamo taj mehanizam ili odbojnik ( to je isto što i lažna osobnost), njegova priroda je sasvim opravdana u slučaju čovjeka u ovom trenutku. Taj mehanizam- zamisli na tom nivou služi ne da nas uništi već da nas zaštiti.  Ta zaštita je potrebna sve dok ne budemo sposobni da se suočimo sa onim što možemo više spoznati, u i o sebi (naravno da mnogi neće biti sposobni ni do pola ovih uvida doći jer su  im umovi poput programa, mašina). Obično svi reagiraju na neko sitno bljesak uviđanje, no nema svjesnog stava . Ako se ima reakcija na tako mali uvid što li se može dogoditi kada bi uvidjeli mnogo veću istinu u vezi njih samih? No iluzija je tu jer mašina-osoba ne može ništa mijenjati (tu je samo posuđeni san na dijelu).

Ali da bi se s tim suočili potrebno je kristalizirati Svijest na specifičan način. Tada iskustvo sjedinjenja nosi jasnu poruku, da svjesni um koji omogućuje da smo budni u ovom trenutku je  isti je onaj um kao kod svih Božanskog bića i svih drugih bića.

Ukupni zbroj umova u svemiru iznosi jedan. Postoji samo jedan svjesni um,  mi ili sve je To. Relativno i Apsolutno su potpuno istovjetni. Izađi iz svijeta apsolutnog ili relativnog. Apsolut  ili Relativ ne može biti nestvaran, jer onaj koji bi ga poricao čak i poričući ga potvrđuje njegovu zbilju.

Zbog toga rijetki velikani duha (Jivanmukte) pokazuje svojim životom i djelom, stvarnost Brahmana i iluzornost imena i oblika relativnog svijeta. Znaći iako posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stupnju, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, On nad   tim stanjima svijesti  ima punu kontrolu, sve znanje kao i jednu slobodnu i nezavisnu volju’. Očito je da duboko znanje o Atmanu (Bramanu, Apsolutu iza,) nije svatko sposoban pojmiti.

Zato sveci i ostvareni uzvisuju mudrost koja nam pruža to razumijevanje relativ svijeta i apsolut duha, i time osposobljava da se postigne Vrhunska Sloboda i Blaženstvo. Oni poučavaju Znanje o Brahmanu, entitetu čijem širenju nema granica. To je Apsolut Supstrat i Temelj vidljivog svijeta. Sveprožimajuća Svjesnost, duh iza svijeta.

 

Komentiraj

5 × 3 =