Sa širenjem  svijesti, osoba dolazi do spoznaje, da sve što živi u vremenu i prostoru je živo zato što u sebi nosi polaritet i ritam. Počinju se uviđati tajne stvaranja. U onom trenutku kada stvaralački princip napusti apsolutno i razdvoji se na dva dijela, stvara se negativan i pozitivan pol, tj. polaritet. Između njih nastaje pulsirajuća veza, rađa se ritam, i život.

Svi dijelovi kreacije međusobno su povezani i djeluju jedni na druge. Uravnoteženi ritam svemira zasniva se na uzajamnosti, čovjek kao ljudsko biće mora se boriti protiv dvije grupe sila – protiv zbrke u svom unutrašnjem biću izazvane mješavinom  elemenata (guna), i protiv vanjskih  sila prirode. Sve dok se bori sa svojom smrtnošću, na njega djeluje bezbroj zemaljskih i nebeskih promjena.

U životu sve je ritam. Možete biti sretni, ali ubrzo često slijedi tuga. Noć i dan, ljeto i zima; gore i dole život je ritam između dvije suprotnosti. Kada pokušavate  biti svjesni, isti ritam će biti prisutan; ponekad ste svjesni, a ponekad niste. U svemu bi čovjek trebao biti svjestan da ne stvara nepotreban problem. Inače čitav se život nastavlja odvijati u pogrešnom pravcu. Uvijek  je važno pokušati  razumjeti, a ne  stvarati otpor a tada i problem. Sve pulsira u ritmu, a to obuhvata sve. Tu je i ljubav, tu je mržnja; svjesnost i tu je nesvjesnost. Zato ne stvarajte nikakav problem  Svakog dana možete upasti u nesvjesno u noći, jer nesvjesno je tu. Ali onda čitavo vaše biće postaje svjesno; nema mjesta u vama, nema tamnog ugla gdje možete otići i spavati – a bez spavanja nema sna.

Ujutro se probudite, pogledate okolo, tražite po plahtama, ispod kreveta, a on san, (sadržaj) nije tu. Ne možete vjerovati – prije jednog momenta san je bio tu, tako živopisan, tako realan, a iznenada ga se uopće ne može naći, i ne postoji način da se nađe. Svi ste mogli imati takvo iskustvo prelaska iz sna u budan san.

Što je sadržaj u snu?
Uzmimo da ste sanjali svog Gurua. On je samo pojava; nije bio realnost, bio je samo san. Čovjek se probudi i san iščezne. Ništa se ne događa snu. Guru je bio san koji se dogodio meni. No, ništa se ne može dogoditi Guru-u. Što se može dogoditi snu? Ili on postoji ako spavate, ili ne postoji kada ste budni.  San se može dogoditi realnosti; realnost ne može da se dogodi snu.  Znaći mudrac se dogodio meni kao san.  Zato dok ste svjesni opustite  se ne naporno i uživajte u svjesnosti, a za vrijeme dok ste nesvjesni uživajte u nesvjesnosti ništa nije nepravilno, jer nesvjesnost je slična odmoru. Inače svjesnost će postati napetost.

Dobro je ponoviti kako mnogi  postaju žrtve metafora. One su pjesnički način kazivanja određenih stvari, kroz prijenosno značenje.  Ipak većina uvijek prianja uz riječi!  Dobro, to je prirodno. Kada čujete riječi koje su metafizičke, kao nirvana, samadhi,  čuju se riječi i onda se pitanja javljaju u  umu. Ali ako razumijete, ova pitanja će onda postati nevažna. Samo treba razumjeti glavni princip. Glavna stvar je da vas želja vodi u vrijeme, u ovaj svijet. A prostor i vrijeme su u svijesti a ne u onom što vi Jeste. Sadašnjost nije dio vremena, sadašnjost je dio egzistencije u kojoj vibrira ritam svemira.. Vi biste željeli da budete ovo i ono, željeli biste da postignete ovo i ono; budućnost se stvara. Vrijeme se stvara pomoću želje, a tada i personalnost buja. Vaša želja postaje sjeme, a kroz želju se krećete naprijed, od jednog sna do drugog.

Kada osobnost nestane – a sva imena pripadaju osobnosti – onda se po prvi put univerzalno javlja u vama. Ritam Svijeta od nama-rupa, imena i obličja, nestaje, i odjednom je tu bezoblično. To će se dogodi također  i vama. Prije nego što se jednom to dogodi, možete pitati, ali je i to također teško, jer prije nego što se to dogodi, tako ste čvrsto uspavani – tko će pitati? Prije nego što se to dogodi nema nikoga da pita, o broju 26 a i kada se to dogodi nema nikoga da pita o broju 27.

Sve u univerzumu ima isti ritam širenja i skupljanja isto kao i naš dah i tijelo. Sve to se uzdiže i spušta. Međutim, naša glavna briga jeste nastajanje i nestajanje fenomena daha i trenutni dijelovi naših umova i tijela. Ako uzmete život kao zabavu, i slavite ga kao svetkovinu, onda će vaš ego nestati. A ako ste bezazleni, djetinjasti, ego onda nestaje. Da se bude iskren, znači da se bude istinit, autentičan. Što god da činite, činite s punim svojim srcem. Što  god da radite ne radite kao dužnost, nego kao svoju ljubav.

Ako ste neiskreni, svaka obmana će vas voditi do druge neiskrenosti. Ako zavisite od laži, morat ćete zavisiti od više laži. Ubrzo gomila laži je oko vas. Gušite se u svojim vlastitim obmanama, onda postajete tužni. Onda život izgleda kao zbrka. Onda ne možete uživati u njemu jer ste uništili svu njegovu ljepotu. Izuzev vašeg lažnog uma, ništa nije ružno u egzistenciji, sve je u ritmu ljepote. Danju ste budni, noću ste opušteni, a ta relaksacija vam pomaže danju da budete opet više budni, svježi.  Ritam energije  je prošao kroz period odmora, one su još življe opet ujutro.

Isto se događa u meditaciji: nekoliko trenutaka vi ste savršeno svjesni, na vrhu; nekoliko trenutaka ste u dolini, odmarate se – svjesnost je iščezla, vi ste u zaboravu. Inače, što je pogrešno u tome? To je jednostavno. Kroz nesvjesnost će se opet probuditi svjesnost, svježa, mlada, isto će se nastaviti dalje.
A ako možete biti  oboje, vi postajete treće, a to je princip koji treba razumjeti. Ako možete uživati oboje, to znači da vi niste – niste ni svjesnost ni nesvjesnost; vi ste onaj koji uživa oboje. Nešto ulazi izvan. U stvari, ovo je pravi svjedok. Uživate u sreći – što je pogrešno kada sreća nestane, a vi ste postali tužni? Što je pogrešno u žalosti? Uživajte u tome. A jednom kada postanete sposobni obuhvatiti sve isto  i žalost, onda niste ni jedno ni drugo.

Pokušajte  sjediti mirno i uživati u žalosti, i odjednom tuga više nije tuga; ona postaje tih, smiren trenutak, lijep u sebi, ničega nema pogrešnog u tome. Pustite da to bude, pustite ritam u ritmu. U indijskoj mitologiji, ritam koji djeluje kroz cijeli univerzum, simbolizira figura boga Šive koji igra. Igra je oblik ispostavljanja ritma, unutar svega je energija za koju možemo reći da pleše,  sve surađuje. I tada započinje vibriranje, i možeš  osjetiti kako pulsiraš sa univerzumom ‘ otkrit ćeš ritam univerzuma.

A onda dolazi najviša alkemija, točka gdje vi iznenada realizirate da niste nijedno – ni sreća niti tuga. Vi ste promatrač – promatrate vrhove, promatrate doline; vi niste nijedno. Kada se jednom dostigne ta točka, možete nastaviti sve slaviti. Shvaćate život i shvaćate smrt. Svjesni ste sreće, svjesnite nesreću. Slavite sve. Onda niste identificirani ni sa jednim polaritetom. Oba polariteta su vam zajedno postala dostupna, i možete se lako kretati od jednog do drugog. Postali ste poput tečnosti, vi tečete. Onda možete koristiti oboje, i oboje vam mogu pomoći u vašem rastu. Zbog toga je bitno ne stvarati probleme. Pokušajte razumjeti sve situaciju, pokušajte razumjeti polaritet života, ritam energija. Leti je toplo, zimi je hladno – stoga gdje je problem? Zimi uživajte u hladnoći, ljeti uživajte u toplini, noću uživajte u zvijezdama i tami, danju u suncu i svijetlosti. Učinite svoje svjedočenje neprekidnim, što god da se dogodi.

Kada tijelo izgubi granice, kada njegova materijalna suština ispari, i preostane samo tanani ritam energije, bit će to kao da više nisi. U to možeš ući samo kroz duboku ljubav.

Pokušajte to, uhvatite ritam energije svemira i spojite se s njim,  i odjednom sve će biti preobraženo i savršeno.

Komentiraj

four × five =