Na muktirta panádhomadupavá sashataerapi; Brahmaeváhamiti jiņátvá mukto bhavati dehabrt.
(Oslobođenje se ne postiže pokorom, žrtvenim obredima i stotinama postova; živa bića postižu oslobođenje kada spoznaju: “Ja sam Brahma.”)
Riječ mukti izvedena je iz korijena glagola muc i nastavka ktin. Mukti znači “sredstvo uklanjanja”, odnosno “temeljno sredstvo za uklanjanje okova”. Neizostavno se pojavljuje pitanje: tko se treba osloboditi ropstva? Čovjek čije su ruke i noge vezane te se uopće ne može kretati, čiji je glas utišan, čiji su osjećaji zatomljeni, koji ne izražava svoje životne potrebe, čije je tijelo iza rešetaka, čiji je um zarobljen dogmama, čija je duša lišena blaženog toka nektara, čiji se put napretka izgubio u ponoru svjetovnosti – taj je čovjek uistinu u okovima. Odlučno nastojanje da se oslobodi okova naziva se sádhana, a cilj koji ga potiče jest oslobođenje.

Kaže se da postoje tri vrste okova: ádhibhaotika (fizički), ádhidaevika (psihički) i ádhyátmika (duhovni).
–Svi svjetovni okovi: tjelesni, ekonomski, politički, društveni i obrazovni, a isto tako i oni vezani uz poljoprivredu, industriju, trgovinu i promet, jesu fizički okovi. Odnosno, okovi koji se tiču ovog svijeta sazdanog od pet osnovnih čimbenika jesu fizički okovi u širem smislu. –Psihički poremećaji, mentalni sukobi, sumnja i zbunjenost, osjećaj više i niže vrijednosti te razni drugi osjećaji i stanja jesu psihički okovi. Okovi reakcija na djela koja se uopćeno zovu prárabdha (neizražene reakcije) također su uključeni u skupinu psihičkih okova. –

-Svi okovi koji se odnose na svijest pojedinca i Najvišu Svijest i na duboke osjećaje boli zbog nedostizanja najviše duhovne razine jesu duhovni okovi.
Fizičke okove možemo nadalje podijeliti u tri glavne vrste: bhávagata bandhan (okovi dogme), kálagata bandhan (okovi vremena) i ádháragata bandhan (okovi prostora).

Ljude najviše ugrožavaju okovi dogme. Kada im se neka ideja nametne kao dogma i počne ih drobiti svom svojom težinom, nađu se u teškim mukama. Jasno im je da ih je dogma učinila nepokretnima, prouzročila zaostajanje umjesto napretka i dovela ih u stanje mirovanja. Spoznaju da ono što su smatrali dharmom zapravo nije ništa drugo doli šarolika povorka različitih praznovjerja. Da ne bi podizali glave protiv dogme i srušili kuću od karata izgrađenu na pijesku, neprekidno im šapuću u uho: “Ne smiješ učiniti ovo, ne smiješ učiniti ono. Učiniš li jedno, bit ćeš osuđen na pakao, učiniš li drugo, otpast će ti jezik.” Shvaćaju da im usađivanjem straha u um ušutkuju glas razuma, svodeći ih tako na beskorisne komade kravlje balege. No usprkos tome, zato što im manjka poduzetnosti i poleta, svojevoljno se prepuštaju matici što ih nosi i prolijevanje suza prihvaćaju kao svoj usud.

S promjenama u vremenu mijenjaju se i vremenski okovi; kada nastupe promjene u prostoru, isto se događa sa okovima prostora. Kada su im osjećaji duboko povrijeđeni, ljudi nastoje ukloniti okove napuštajući državu ili društvo, a ne vide li drugog izlaza, odlučuju napustiti svijet dižući ruku na sebe. Prihvaćanjem plemenite ideologije u osobnom životu mogu se svladati sve psihičke patnje. Čovjek treba odbaciti sve one činitelje koji uzrokuju mentalnu patnje u životu zajednice i istovremeno promicati ideje zajedništva.

A duhovni okovi znače: “Iako je Parama Puruśa samo moj, isključivo moj vlastiti, zašto nisam u stanju stopiti svoj život s kozmičkim životom, dubinom svojeg srca dodirnuti dubinu Njegova, pomiješati vlastitu slatkoću s Njegovom slatkoćom?” Ta mentalna muka zbog nemogućnosti spoznaje Parama Puruśe jest duhovni okovi. Ljudi ulažu napor da se riješe tih triju okova. Ono što vodi privremenom uspjehu u tim nastojanjima zove se artha. Ono što vodi privremenom uspjehu, ali u širem rasponu, naziva se madhyártha.

A ono što vodi trajnom uspjehu jest paramártha. Iz knjige Namah Shiváya Shántáya “Pozdrav Shivi, utjelovljenju Mira”. Shivopadesha 3 str. 163-172

Komentiraj

4 − 1 =