Simbolično značenje duhovnih termina

Na duhovnom polju ima puno izraza s osobitim značenjem.

Morali biste razumjeti drevne, u skladu s dharmom izvođene obrede (dharmakarma) razmatrajući njihovo simboličko značenje. Njih se mora do kraja razumjeti kako bi se točno moglo shvatiti učenje šastri. Na primjer, u davna su vremena ljudi običavali prinositi žrtve (yajna) i žrtvovali su svete životinje (pašu).

Međutim, životinja je samo simbol. Nije jadna životinja ono što treba sasjeći na komade. Životinja živi požrtvovnim životom čak i kada ne završi na čovjekovom žrtveniku! Životinja koju treba rasporiti i ponuditi predstavlja nešto drugo:

U duhovnom rječniku životinja označava svjesnost o tijelu, svjesnost o egu — to je ono što treba žrtvovati. Gospoda nazivaju Pašupati ili Govinda. Pašupati znači gospodar svih pojedinačnih duša (jiva), pašu se odnosi na pojedinačnu dušu (jiva); Govinda znači čuvar krava ili pojedinačnih duša (jiva). Čuvanje krava je simbolična Kršnina igra (lila) koja ističe da je njegova misija zaštita ljudi.

Šastre imaju duboko unutrašnje značenje. Cilj je ispravnosti (dharma) da pomogne pojedincu (jiva) da se odrekne vezanosti za vanjsku prirodu i zabludu koju ona stvara, te da ga otvori spoznaji vlastite istinske stvarnosti ili, bolje rečeno, da ga uvjeri kako je ono što smatra stvarnim nestvarno, tako da može otkriti svoj pravi identitet.

Ta značenja moraju naučiti mladi i stari. Uzmimo na primjer Šivin hram. Ispred Šivinog lika nalazi se lik bika Nandija. Rečeno vam je da je sveti bik Šivino vozilo (vahana) i zato se on tu nalazi. Ali bik (pašu) zapravo simbolizira pojedinca (jiva) dok je linga simbol Šive. Izreka kaže: “Nitko se ne bi smio ispriječiti između bika i linge, to jest pojedinca (jiva) i Šive.” To je zato što se oni moraju stopiti u jedno. Preporuča se Šivu pogledati kroz Nandijeva dva roga.
Kad ljude pitate za značenje tog postupka, oni odgovaraju: “Pa, taj je način svetiji od bilo kojeg drugog načina promatranja linge “
No istinsko je značenje sljedeće: “Morate vidjeti Šivu u pojedincu (jiva).”
Pašu i Pašupati su jedno: Nandi i Išvara postaju Nandišvara. To su samo dva načina promatranja istog entiteta. Dok je u vezanosti, to je Nandi. Išvara je kad se vezani oslobodi i postigne Nandišvaru. Tada ga se štuje i on zaslužuje sve počasti. Kada se životinjsko u čovjeku (pašu) ponudi Gospodaru svih stvorenja (Pašupati) odbacivši svoj odvojeni identitet, to je tada istinska žrtva (yajna). No to je značenje danas zaboravljeno.

Danas su takve simbolične radnje toliko promijenjene da ih se ne može prepoznati. Ono što se danas provodi u raskoraku je s principima koji su vladali u prošlosti. Čak i najsitnija pojedinost svjetovnog života mora biti nadahnuta višim idealom duhovnoga ispunjenja.
Tada će i neuki ljudi korak po korak kročiti k cilju. Kada ne razmišljate o svakom postupku i njegovoj svrsi te ga nastavljate činiti, on postaje smiješna okamenjena verzija istine. Jednom je Prahlada rekao: “Budući da je teško uništiti ego, čovjeku je lakše umjesto toga žrtvovati jadnu životinju. Žrtvovanje životinja spada u područje svojstva tromosti (tamoguna), to je put vezanosti. Sveto (satvički) je žrtvovati životinju čovjekova ega — to je božanski put oslobođenja.”

Tako su najviši ciljevi (paramartha) iz davnih vremena danas izopačeni u besmislene ciljeve (pamarartha). Sve su drevne discipline nekada prepune značenja danas zarasle i zapuštene do te mjere da ih se više ne može prepoznati. Grane su se svinule u različitim pravcima te više nije moguće iščupati drvo i zasaditi mladicu. Dakle, preostaje nam da izraslo drvo podrezujemo i usmjeravamo da raste uspravno. Neprestano treba imati na umu najviši cilj, a ne onaj koji se srozao do najnižega.

Onaj tko pokori vlastiti egoizam, pokorio je sebične želje, uništio životinjske osjećaje i porive i odrekao se prirođene sklonosti da tijelo smatra sebstvom. On je jamačno na putu ispravnosti i zna da je cilj ispravnoga djelovanja uranjanje vala u more, stapanje sebstva s vrhovnim Sebstvom. Do vezanosti dolazi zato što vi sami sebe vežete, te skrećete s puta ispravnosti. Uvijek je tako, ne može vas vezati nitko drugi do vi sami. Da vaša vjera u Božju sveprisutnost ima dublje korijene, bili biste svjesni daje On vaše sebstvo i da se nikada ne možete vezati! Da bi se ta vjera razvijala, morate jasno razumjeti božansku ispravnost (atma-dharma). Stvarnost atmana je temelj, to je mudrost (jnana) koja je neosporiva (niščita-jnana). Onaj koji je lišen takvoga temelja, postaje plijenom sumnje, očaja i privida. Ispravnost (dharma) je djevojka koja neće poći za takvoga.

“Sloboda” je ime koje ste nadjenuli određenoj vrsti vezanosti, istinska se sloboda zadobija samo kad nestane privid, kad se ne poistovjećujemo s tijelom i osjetilima i ne robujemo materijalnom svijetu. Vrlo su rijetki ljudi koji su se oslobodili takvih okova. Vezanost je rezultat svega što učinimo kad doživljavamo tijelo kao sebstvo, jer je čovjek tada samo igračka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je “sloboda” najviši stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u životne aktivnosti, može postati oslobođen (mukta-puruša).

Stoga najprije nastojte postati slobodni. To jest, kao osnovu za uspješan život njegujte vjeru u atmana koji je bit vaše osobnosti i naučite provoditi u život disciplinu koja je pri­jeko potrebna da uspostavite vezu s tom biti u sebi. Kad steknete takve sposobnosti, možete se u potpunosti upusti­ti u svjetovne aktivnosti, slijedeći ispravnost (dharma) koja ih propisuje. Tada ćete postati moralna osoba (dharma-puruša).

“Na oltaru mudrosti (jnana) žrtvuj svoje neznanje (a-jnana) i ego (ahamkara) i ustoliči ispravnost” — poruka je Veda. Ispravan je svaki nesebični čin koji priprema tlo za stapanje duše s vrhovnom dušom, i koji nam pomaže da proširimo svoj pogled i vidimo da je vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman) sveprisutan. Svaki takav čin mali je potok što se ulijeva u rijeku svetosti koja žuri k moru spoznaje vječnog Apsoluta (brahma-jnana). Sve što činite jest obred štovanja vrhovne duše (paramatman) koja ispunjava svaki kutak svijeta. Sve što se radi s osjećajem posvećenja i predanosti sastavni je dio ispravnoga djelovanja i vodi k spoznaji. Način života Indijaca (bharatiya) usmjeren je posvećivanju svakoga trenutka, svake riječi, misli i djela kao koraka k ostvarenju.

O ISPRAVNOSTI  DHARMAVAHINI



Ostali članci u kategoriji: “Studijski kružoci”

[showposts category=”133″ num=”99″]

Join the discussion 2 komentara

  • Nick kaže:

    ne razumijem, zasto stalno ta prica o oslobadjanju od vezanosti za ovo za ono… u cemu je problem ako covjek zivi svoj zivot uzivajuci u raznim djelovanjima i stvaranjima koja postize tijelom, da postuje svoje tijelo kao hram, da uziva u svemu sto svijet pruza i da sve to dijeli sa drugima… u cemu je fora tog negiranja, i tih stalnih izraza, ovo je lazno, ovo je iluzija, ovo je nestvarno itd…? nestvarno? itekako je stvarno

  • girija kaže:

    Stvari su onakve kakve vidiš, i na kojem nivou tvoja svijest egzistira. Nema problema u ničemu, osim ako ga sam ne stvaraš, ili vidiš onako kako sam nešto sudiš. U određenim temama, i kontekstima o evoluciji duše u većini sadržaja smisao nekog teksta je o nadilaženju materijalnosti uma, čula i tijela. Znači u tim okvirima se govori o razini atme, duha i vječne stvarnosti iza pojavnosti. U tim sadržajima neke teme se materijalni, čulni i umni aspekti ljudskog bića u duhovnom smislu smatraju lažnim jer su netrajni, propadajući, dok je istina ono što je uvijek Jedno, sveprisutno i do toga se dolazi nadilaženjem, ili oslobođenjem od vezanosti za materijalno. Jasno je da se vrlo mali broj ljudi time bavi (radi na sebi u duhu samospoznaje “tko sam ja”), pa je tvoj stav uživanja u čulima i tijelima apsolutno za tebe stvarno, i ne zamaraj se temama o zbilji koja te ne zanima, i onda nigdje nećeš vidjeti problem.

Komentiraj

4 × five =