Kažete da ste ljudsko biće. Ali imate pravo na taj naziv samo onda ako su vam misli, riječi i djela u skladu. Iako se ovaj savjet, smisao često ponavlja, nevjerojatno da se još više zanemaruje ili ustvari uopće ne razumije. Činjenica je ta da ako je bilo koje razumijevanje stvarno to se onda i primjenjuje, živi, a ne samo klima glavom da, da. Kada ljudsko djelovanje nije u skladu sa sviješću, već  je zamagljeno ili poniženo, iscrpljeno ili zavedeno, tada je ispravnost i univerzalni sklad u opadanju. Svijet (jagat) nije lažan, on nije zamka, on je sjaj Čiste Svijesti, njegov odraz (nazivaju to i Bog). Svijest se zrcali i svijet se dogodio! On je Njegova vlastita bît koja se manifestira kao mnoštvo, kao pritajena ili moćna energija-materija.

Sve u univerzumu titra u skladu. Zanemarujući tu istinu, grade se i prikazuju razne strukture utemeljene na drugim osnovama. U svojoj potrazi za znanjem, a zbog ovoga temeljnog propusta, ljudsko društvo pati od straha i mržnje i to stvara kolektivni nesklad.
Zapravo, sve na svijetu je pitanje uravnoteženosti ili neuravnoteženosti, sklada ili poremećaja. Vibracije sklada privlače i ohrabruju skladne događaje; vibracije neuravnoteženosti stvaraju, tako reći, neuravnoteženost u okolnostima (bolesti, nesreće itd.). Ovo može biti kolektivno ili individualno, ali princip je isti, a takav je i izlaz: ostvariti u sebi red i sklad, mir i uravnoteženost predajući se bezrezervno tim višim vrijednostima.
Učitelji stalno ponavljaju: Naučite govoriti ono što osjećate, djelujte u skladu s onim što govorite. Ne dopustite da to dvoje bude u suprotnosti. Inače nadvladani unutarnjim neprijateljima, kako možete uspjeti u svladavanju vanjskih? Opterećeni lijenošću i dosadom, kako možete postići mudrost? Potaknuti strašću, kako možete njegovati stabilan duh? Samo ravnoteža i smirenost mogu darovati sebi mir i sklad.

Sve ovisi o načinu na koji gledaš. Neznanje je poput groznice zbog koje vidiš ono čega nema. Plemeniti su oni čije su misli, riječi i djela u savršenom skladu. Nezadovoljstvo vam pokazuje da se stvari odvijaju u neskladu. Sredstvo za uništenje nesklada (neznanja)  je neprekidna primjena razlikovanja ili svjesno razlučivanje. Koji je instrument razlučivanja? Intelekt.

Stoga ulogu intelekta treba ispravno razumjeti. Ponekad intelekt (buddhi) dopušta da ga prekrije ego (ahamkara). U tom kontekstu čovjek se mora prisjetiti da su osjetila suptilnija od tijela, um je još suptilniji od osjetila, a intelekt je znatno suptilniji i od uma. Kad se u svijetlu te činjenice kaže da je ego sposoban prekriti intelekt to znači da je suptilniji od njega. I stoga, budući da je ego tako izrazito suptilan i da sve prožima, on prodire u sve čovjekove djelatnosti. Stoga čovjek nije ga sposoban transcendirati. Naravno, najsuptilnija od svega je svijest.
Intelekt se stoga ne smije pobrkati s darovitošću koja se odnosi na posjedovanje svjetovnih sposobnosti, inteligencije, spretnosti i drugih stvari, bez sebe-spoznaje. Tako se intelekt koji se sastoji od nepokolebljive vjere, istine i kozmičkog poretka, velikog načela i joge može smatrati odjekom, odrazom i reakcijom.

Neki ljudi smatraju da je istina ono što njima koristi. To je na izvjestan način bilo ispravno. Moramo opet u obzir uzeti razliku između ega i Sebstva. Istina uvijek koristi Sebstvu, ali ne obavezno i egu. Jedna od najvećih životnih istina glasi da se ego jednog dana mora rastočiti, najkasnije prilikom smrti ili bogo-ostvarenju. Shvatljivo je da ego ovo znanje i ovu istinu ne želi prihvatiti. Stoga imamo današnje obitelji u neskladnoj zajednici koji su toliko posesivni na svoju imovinu, partnere, djecu da ih smatraju proširenjem svog osobnog dijela sebe s kojim se poistovjećuju.

Ako u mislima, riječima i djelima postoji nesklad, kakav je ishod? Uzaludno djelovanje. Jednom kada se čista svijest počne izražavati kroz naše programirane umove, ona postaje ograničena i nastoji privući ono što je u skladu s našim sjećanjima i programiranjem. Naša uvjerenja i emocije potiču neograničeno polje čiste svijesti u oblikovanju u ono što zovemo stvarnost s ljudima, djelima i događajima – koji su svi odrazi i odgovori na sadržaj u nama.
Čovječanstvo u ovo naše doba, a i oduvijek je je pod utjecajima loših navika, koje se stalno hrane neskladom dok se dobre navike zanemaruju. Tu je važno dobro društvo i okruženje (naročito društvo u kojem se krećete) je bitno jer je moćnije od snage volje. Većina ljudskih bića se kreće prema materiji i djeluju na druge. Modifikacije uma takvih osoba je uvijek usmjereno vani. Na kraju, svako se suočava sam sa sobom; i to je razlog zašto treba tražiti društvo svetaca i prijatelja koji okreću svoj um prema Samorealizaciji i daleko izvan utjecaja loših navika. U svemiru ništa nije samo po sebi dobro niti loše, skladno ili neskladno. Naše dualističko razmišljanje polarizira svijet oko nas na podjele, a mi se osjećamo dobro ili loše, ovisno o tome kakav stav imamo prema onome o čemu najviše mislimo. Mir i harmonija dolazi iz pročišćene nutrine, jasnog razlučivanja i najvažnije odvezivanjem od objekata i utjecaja okoline. Nadići relativne i dualističke prosudbe odlika je čistog srca. Što je potisnuto nastavit će na nas utjecati, a da toga nismo ni svjesni. Upravljat će našim koracima i djelima.

Sposobnost duhovnog uvida dostupna je samo čistom, meditativnom umu, u kojem su svi modaliteti, uključujući intuiciju i analitički diskurs, dovedeni u stanje savršenog jedinstva i sklada. Kad se duhovno probudimo, prepoznajemo da svaki vanjski nesklad odgovara našem mentalnom neskladu. Ako posrnemo ili padnemo, često spoznajemo da posrćemo ili padamo u stanju našeg duha, a samo nezadovoljstvo vam pokazuje da se stvari odvijaju u neskladu.
Blaženstvo podrazumijeva apsolutnu tišinu, a tišina je moguća samo kada postoji harmonija – kada su svi neskladni fragmenti postali jedno, kada ne postoji mnoštvo, već jedno. Kada ste vi sami u kući i niko drugi nije tu, bit ćete blaženi. Upravo sada svako drugi je u vašoj kući, vi niste tamo. A samo domaćin može biti blažen. Ako pokušate istražiti neke odgovore na vlastita iskustva u mogućnosti ste otkriti uzroke vašeg nesklada. Čak i kad ne možemo jasno shvatiti razloge možemo zaključiti kako neodgovarajuće i sebično ponašanje ima za posljedicu nesklad

Strast bez koje život nije moguće začeti treba transformirati u mir bez kojeg život ne smije završiti. Kad se strast pretvori u ljubav prema beskonačnom, navire mir nesputan bilo kakvim ograničenjima. To je punoća života koji je harmonija bez nesklada, sloboda bez vezanosti, stvarnost bez iluzija, zadovoljstvo bez napora, ljubav bez žudnje. Bez bilo kojeg svjesne volje ne može se imati uvida u neka metodološki dragocjena stanja iz kojih se neposredno rađaju viša stanja uvida i spoznaje. Treba naučiti živjeti u miru s našom okolinom, drugim ljudima, biljkama, životinjama, prirodom i okolišem. Ako smo nasilni prema drugima, drugi će postati nasilni prema nama. Ako smo nasilni prema zakonima prirode, priroda će također biti nasilna prema nama. Tako je nenasilje nužno u stvaranju sklada u nama i izvan nas.

Kad je u pitanju mir i sklad u svijetu, morate pronaći mir i sklad u svojem srcu i umu. Sve dok su ljudi takvi kakvi jesu i svijet mora biti takav kakav jest. Svijet je pun kontradikcija, zbog toga svi traže sklad i mir. No, oni se ne mogu naći u svijetu jer je svijet dijete kaosa. Da bi našli red, trebaš ga potražiti u sebi. Svijet nastaje jedino kada se rađaš u tijelu. Da nema tijela, ne bi bilo ni svijeta. Bitno je doseći stanje u kome se autentično biva (autentično ovdje znači u skladu sa najdubljim tendencijama i poticajima, u skladu sa suštinskim modusom sklada sebe). Kardinalna se promjena ne može nametnuti vanjskom silom, već mora doći iznutra. Mir je suprotan gnjevu, mržnji, zavisti, ljubomori i vezanosti. Ovi osjećaji uvijek uzrokuju samo nesklad, nejedinstvo i nasilje. Oni koji se gnušaju rata moraju ga izbaciti iz svog sistema razmišljanja. Može li se doći do mira u svijetu ako ne bude mirnih ljudi?

Da bi se oslobodili zabrinutosti oko stvarnosti koju ne možete promijeniti, morate je prihvatiti. Jedino će vas tada ta neugodna stvarnost ostaviti na miru. Što znači prihvatiti? I zašto se na taj način možemo osloboditi neugodnih problema? Zato što vas prihvaćanjem oni prestaju brinuti i uznemiravati. Sve dok  se poistovjećujete, dok vas “diraju”, vi ih ne “otpuštate” nego prenosite na ogledalo. Ogledalo će uvijek odražavati sliku vaših misli. Čim prihvatite, problemi će otići iz slike i u skladu s tim nestati iz stvarnosti u kojoj se nalazite. Svi oblici nesklada uma su sile koje zamagljuju jasno viđenje jedinstva sveprisutne kreacije. To se manifestira kao nesvijest, spavanje u čovjeku i prirodi. Također, širi smisao koji je suprotno božanskoj darmi ili ispravnosti što uzrokuje da čovjek gubi svijest o svom esencijalnom jedinstvu sa postojanjem i što ometa postizanje bogorealizacije.

Problemi u vašem životu nastali su zato što ste morali balansirati u točki neskladne ravnoteže. Uzmimo na primjer, kad ste se priklonili i podržali uobičajene. nametnute stereotipe ponašanja: živi ispravno, poštuj naše zakone i sl. A ujedno vam je duša stremila i navodila vas na kršenje zakona, sistema. Kad su duša i razum u neskladu pred ogledalom svijeta pojavljuje se iskrivljena slika koja se materijalizira u nezgrapan odraz u stvarnosti. Ako čovjek želi živjeti u skladu sa svojim okruženjem, mora naučiti da ne škodi zakonima prirode. Da bismo promicali nenasilje, moramo raditi za mir, za to je potrebna čistoća uma jer isto učenje kod svakog se reflektira na različite načine. Danas je čovjek stekao naviku djelovati i govoriti u skladu sa svojim hirovima. On nema nikakvog nadzora savjesti, moralnog osjećaja ili ponašanja. Za onoga tko je tako izopačen, tko je odlučio podleći svojoj sudbini, nema potrebe za savjetom!
Bitno je živjeti u skladu sa svojim temeljnim načelima. To znači da ih trebate jasno formulirati i postupati u u tom pravcu, a ne odvajati se od njih. Sklad vodi Istini i univerzalnim vrijednostima. Istina znači – pretvoriti riječi u djelo i istinski prikazati riječima ono što ste učinili. S druge strane, kozmički red ima šire značenje. Označuje čistoću, sklad i jednost misli, riječi i djela. Može se čak reći da se Istina odnosi više na izvanjski svijet, dok se kozmički red odnosi više na unutarnji svijet uma i njegove promjene. Kaže se da Istina nadilazi vrijeme – prošlost, sadašnjost i budućnost. U istini, neistina se odbacuje.

Duhovna biča su uvijek u skladu i jednoti sa Istinom koja ne razlikuje, ne sudi i ne djeli. Oni prihvaćaju egzistenciju kakva jeste. Treba obratiti pažnju kad počnemo govoriti o unutarnjem, riječi se razumiju, ali ne i značenje tih riječi. Značenje dolazi putem iskustva i to treba naglasiti. Koji su dokazi, pokazatelji da smo u komunikaciji sa unutarnjim skladom? Pokazatelji su sve ono što ima značenje uvijek univerzalne vrijednosti. Stvaran sklad duše nije intuicija, nije um, nije poznati logički obrazac nekog stanja.
Sreća je sklad između unutarnjeg i vanjskog. Kad s potpunom sigurnošću spoznate da vam ništa osim vlastitih zamišljaja ne može zadavati probleme, počet čete odbacivati svoje želje, strahove, koncepte i ideje te  živjeti jedino u skladu sa skladom

Šta god da se dogodilo, loše ili dobro, ne procjenjujte to. Znajte to kakvo jeste. Zato gledajte direktno, ne mijenjajte.

Jedan je mudrac rekao: Vjeruješ li da si tijelo i um i djeluješ li u skladu s time, tada si kriv za najveću moguću okrutnost – okrutnost prema svom stvarnom bitku. U usporedbi s njom, sve druge okrutnosti nemaju nikakvu važnost.

Komentiraj

four − 2 =