Bez obzira je li čovjek mudar ili neznalica, tako dugo dok tijelo traje njegove se funkcije odvijaju u skladu s njegovom prirodom. Utjelovljena osoba također odgovarajuće funkcionira u svijetu, vezano ili nevezano. Razlika između tog dvojeg leži u mentalnim sklonostima.

Sklonosti su suptilni otrovi svijesti  kao i sve  automatske navike koje truju um. To su duboki i snažni utisci koji oslabljuju snagu volje da se nastavi duhovni rast koji vodi oslobođenju od okova privida. U svakom ljudskom biću razum i osjećanja surađuju s radošću (u čistoj svijesti), sve dok um ne zavede zmijska energija životinjskih sklonosti.

Ono što se stalno ističe je svojstvo uma koji racionalno ne može razumjeti tj. prodrijeti u konačnu misteriju prirode atme (duše, jastva, sepstva), ili prirode samog uma. Sposobnost duhovnog uvida dostupna je samo čistom, meditativnom umu, u kojem su svi modaliteti, uključujući intuiciju i analitički diskurs, dovedeni u stanje savršenog jedinstva i sklada. No, svakom je dana sposobnost ili sjeme da umirenim umom ispita pomnjivo – što nije “ja”, što nije “moje”.

Ukoliko se bojite određene osobe, ne možete je voljeti. I tu osobu ne možete ni vidjeti jer vam vaša čuvstva zaklanjaju pogled. Međutim, isti je slučaj kada vas netko privlači. Kada se pojavi prava ljubav, nitko vam se više neće sviđati, niti čak ne sviđati u uobičajenom smislu riječi. Vidite ih jasno i reagirate ispravno. Ali na našoj ljudskoj razini ono što vam se sviđa ili ne sviđa, vaše sklonosti, ono što vas privlači, itd. i dalje će vam nailaziti kao prepreke na putu. Zato morate biti svjesni svojih predrasuda, onoga što vam se sviđa, ne sviđa, ili vas privlači. Sve to je prisutno u vama – tako ste uvjetovani.
Nezadovoljstvo je oblik patnje (neznanje) izraženo promjenljivim osjećajima i relativno ga se lako prepoznaje. Svaki puta kada se osjećamo frustrirani iznevjereni, izdati stvarima koje se ne odvijaju po “našim” očekivanjima, nalazimo se usred patnje i dozvoljavamo jednoj nesvjesnosti navici da ovlada nama. Odgovor se nalazi u  vlastitom srcu. Biti svjestan  napetosti koje izranjaju iz nutrine znaći da razumijemo koji su uzroci svih  podijeljenosti,  poput  činjenice da jedan dio nas želi učiniti jednu stvar dok drugi želi nešto drugo.  Ne možemo u isto vrijeme podržavati neznanje, privide i duhovno se uzdizati. Svi smo iskusili ovaj sukob između prirodnih uvjetovanih potreba i ideala koje često smatramo neostvarivima u životu, zbog vlastite slabosti i vezanosti. Ako težimo postići izvjesne duhovne ideale koje je moguće ostvariti jedino u odsustvu iluzije onda slijedimo u skladu misli riječi i djela. Svi imamo prirođenu težnju za “nečim višim”, ili boljim – za ispunjenijim životom, sa više stvarnog zadovoljstva, mimo sitnih vlastitih briga.

Snaga samskâra, prirođenih sklonosti kao i djelovanje odražava se i doživljava ne samo u ovom životu već isto tako i u budućim rođenjima. Prirođena sklonost predstavlja odbacivanje zla i njegovanje dobra u mislima, riječima i djelima.
Ako je sve relativno (to jest, nije cjelovito, potpuno, nije istina), tada su relativni i naši postupci, naše sklonosti, naši međusobni odnosi, i mogu se okončati kada god se to nama prohtije, kada god nam više ne budu po volji.
Dvojnost uzrokuje strah.Ono sto se vidi uvijek je pod utjecajem ukusa, maste, osjećaja, poriva i sklonosti onoga koji gleda. Kad se donese svjetiljka, “zmija” nestaje i uže se vidi onakvo kakvo uistinu jest. Kad se svijet proučava u svjetlu znanja o Apsolutu (brahmajnà-na), nestaje prividne slike koja privlači i odbija, slike dvojnosti.


Istine koje učimo treba prihvatiti i ostvariti  kroz praksu – čineći ih dijelom svog vlastitog i osobnog iskustva, jer na taj način ostvarujemo duboko preobražavajući učinak što ga Istina,  vrši na našu svijest.
Ako u trenutku smrti težite ugoditi jeziku, to je dokaz da je jezik bio gospodar vašeg života. No, ako se žena u trenutku smrti sjeti pomaziti dijete, Samskara (sklonosti i djelovanja) ljubavi djeteta prevladavaju u njoj. Pravi rezultat života je ono što vam dolazi u sjećanje prilikom posljednjih trenutaka vašeg života. Smrt je neizbježna za sve. Usmjerite svoj život prema Samskari za koju osjećate da je najbolja za posljednji trenutak. Čvrsto usmjerite svoju pažnju prema tome danju i noću. Uključite se u putovanje života s dobrim željama za sve, tražeći društvo dobrih i pobožnih ljudi.

Držite svoj um uvijek usmjeren na Boga, (Svjesni sebe). Sve sklonosti su smetnje na putu znanja, uz svjesno probuđenje (božja milost) i uz otklanjanje /vasana/ tendencije i impresije iz prošlih života mi usvajamo razumijevanje duhovnih vrijednosti. Važno je shvatiti da ljubav koju pokazujemo prema vanjskim objektima i formama, nije stvarna ljubav. Stvarna ljubav uvijek boravi  u Sebstvu /atmi/. Objekti ili osjećanja ili misli i doživljaji, kao i iskustva  u meditaciji samo su mentalni pojmovi. Pridržavajući se zapovijedi mudrih, čovjek treba strpljivo čekati savršenu zrelost koja dolazi u svoje pravo vrijeme. Spriječiti negativne sklonosti proučavajući mudro znanje koje s vremenom poput nektara i sam postaje. Postojano živeći prirodu istine, znajući da “je sve samo odraz”.   Probudi se iz drijemeža neznanja. Probudi se i teži prestanku starenja i smrti.

Kao što je mudračeva prošla karma uzrok njegovih sadašnjih aktivnosti, zar impresije (vasane tj.latentne sklonosti) koje su uzrokovane njegovim sadašnjim aktivnostima neće prianjati za njega u budućnosti?.Samo onaj tko je slobodan od svih pritajenih težnji (vasana) je Mudrac. Pošto je tako, kako mogu na njega utjecati težnje karme, kad je on potpuno nevezan za aktivnosti.

Isto kao što se slike pojavljuju na platnu sve dok film baca sjenke kroz leću, pojavni svijet se nastavlja pojavljivati za pojedinca u budnom stanju i u stanju snova sve dok postoje pritajene mentalne impresije (tj. skrivene sklonosti). Kao što leća uvećava sićušna zrnca na filmu na ogromnu veličinu i u vidu brojnih slika koje se prikazuju u jednom trenutku, tako um uveličava težnje slične izdancima u vidu misli koje su kao drvo i u jednom trenutku prikazuje bezbrojne svjetove. Opet, kao što je samo svjetlost svjetiljke vidljiva kada nema filma, tako samo Jastvo sja, bez trostrukih činitelja, kad su u stanjima dubokog sna, nesvijesti i samadhija odsutni mentalni koncepti u obliku težnji (sklonosti, tendencija). Isto kao što svjetiljka osvjetljava leća itd., ostajući nedirnuta, Sebstvo osvjetljava ego (ćidabhasa) itd.,dok samo ostaje netaknuto.
Sve zamisli nastaju kada duh, potican sklonostima, teži nesšto postići. Rezultat djelovanja se tada pripisuje njemu. Kada isto djelovanje donese iskustvo ostvarenja, nastaje zamisao “ja uživam u ovom”.

Mudar čovjek, čak i dok djeluje u ovomu svijetu, nije vezan za plodove djelovanja. On dopusta da se djelovanja dešavaju u njegovu životu, no ne vezuje se za njih, bez obzira na rezultat. On rezultat ne smatra drugačijim od svojega sebstva. Ali takav stav nema onaj tko je utonuo u promjenjiva mentalna stanja.

Komentiraj