Pitanje slobode volje

Jedno od gorućih pitanja tisućama godina jest imaju li ljudska bića u cijelosti ili djelomice slobodnu volju. Ljudski napori za čitanjem budućnosti su vjerojatno jednako tako davni.
Da li je općeniti tijek vašega ili mojega života predodređen? Imamo li snage birati većinu ili sve objektivne i subjektivne događaje koji nas mogu snaći?
Premda očito posjedujemo inteligenciju i sposobnost usmjeriti našu vlastitu budućnost, ponekad se događaji čine predodređeni ili u najmanju ruku izvan naše vlastite kontrole. Vremenom osjećamo kako nevidljiva ruka oblikuje naše živote kao dio većeg plana. Naposljetku, kakva bi bila korist življenja kada bismo znali da su stranice našeg života već ispisane.

Postoji li mogućnost predodređenosti naših života u nekim područjima dok u drugima uživamo visoku razinu slobode volje?
Ukratko, jesmo li mi božje lutke ili slobodni igrači na pozornici života?
Kakvo je značenje snova? Što li zvijezde, sunce, mjesec i planeti imaju za reći? Što ovaj ili onaj znak proriče? Jesu li bogovi (ili Bog) sretni ili nezadovoljni ljudskim bićima? Mogu li ljudska bića utjecati na bogove?
Danas se sve više i više počinjemo pitati: «Kakva je božja uloga u našim životima?»

Mnogi mislioci smatraju kako svaki čovjek posjeduje jedinstvenu sudbinu, a događaji njegovog ili njezinog života prate predodređeni tijek. Ostali podržavaju stajalište kako svatko gradi svoju vlastitu budućnost i bira svoj vlastiti put. Različita objašnjenja ovog pitanja govore mnogo o njegovom ili njezinom shvaćanju ljudskog bića i Boga. Naša vjerovanja utječu na način našega života i određuju ono što mi vjerujemo da je božja uloga u našim životima. Ukoliko se prepustimo sudbini možemo uživati veliki mir, ali ćemo možda manje postići u težnji za našim vizijama. Kada razmišljamo o događajima prepoznajemo kako naša prošla djelovanja utječu na sadašnje prilike i kako će utjecati na naša buduća očekivanja. Malen broj ljudi spreman je napustiti ideju po kojoj mogu “ići naprijed” u životu putem teškog rada.

Ustvari, pitanju se može pristupiti na nekoliko različitih načina. Sudbina može upravljati našim akcijama ponekad, ali ne i uvijek. Određeni važni događaji mogu biti predodređeni dok se čini kako svakidašnje aktivnosti ostavljaju određenu slobodu inicijative. Čak i ako vjerujemo da posjedujemo slobodnu volju, moramo priznati kako određena ograničenja omeđuju naše mogućnosti i da određeni pojedinci posjeduju više slobode djelovanja od drugih. Poput kormila na velikome brodu, promjene u našim djelovanjima obično tek sporo mijenjaju smjer naših života.
Sudbina je rezultat prošlih djela, ona se tiče tijela. Većina ljudi vjeruje kako slobodno određuje vlastiti tijek aktivnosti. Međutim svi moraju priznati da određena ograničenja iznuđuju njihovo ponašanje. Nitko ne posjeduje snagu ostvariti svaku želju. Mnogi odabiri ovise o pravima i kvalifikacijama stečenim u prošlosti. Onaj tko radi marljivo i djeluje odgovorno zaslužuje iskusiti određenu širinu u rasuđivanju. Primjerice, zarađujući novac radnik stječe slobodu potrošiti tu gotovinu onako kako misli da je najbolje. Nasuprot tome, ukoliko netko djeluje neodgovorno i zaglavi u zatvoru male su mogućnosti samoodređenja.

Mudrac bi rekao; Pusti tijelo da se ponaša onako kako mu odgovara. Zašto brineš o  tome? Zašto obraćaš pažnju na to? Slobodna volja i sudbina traju koliko i tijelo, ali ih mudrost (jnana) oboje prevazilazi. Sebstvo je s one strane znanja i ne znanja. Što god da se događa, događa se kao rezultat čovjekovih prošlih djela, božanske volje i drugih činilaca.Postoje samo dva puta da se sudbina pokori, ili da se bude nezavisan od nje. Jedan je ispitati kome je namijenjena ova sudbina i tada otkriti da je jedino ego vezan sud-binom. a ne Sebstvo, i da ego ne postoji. Drugi način je da se potpunim predavanjem Gospodinu  ubije ego, spoznajući svoju bespomoćnost i sve vrijeme imajući svijest, “Ne ja nego Ti” Gospodine..potpuno odbacujući osjećaj  “ja” i “moje” i prepuštajući se Njegovoj volji, da čini s tobom? Sto želi. Da bi se pokorila sudbina neophodno je potpuno brisanje ega, bilo da  se to postigne samoispitivanjem, bilo putem (bhaktimarge) predanosti. Sve je predodređeno. Ali ono važno  je to da je čovjek slobodan da se ne poistovjeti sa tijelom i da ne bude dotaknut užicima i bolima koje proizlaze iz aktivnosti tijela. Jedino oni koji ne poznaju izvor iz kojeg izranja slobodna volja i sudbina, raspravljat će i dalje o tome koja će od njih pokoriti onu drugu. Dok oni koji su spoznali svoje Sebstvo, koje je izvor kako sudbine tako i slobodne volje, ostavili su iza sebe takve rasprave i vise s njima nemaju ništa.  Uspjeh i neuspjeh  posljedica su( prarabdhe) prethodno akumulirane karme koja djeluje u ovom životu, a ne snage volje ili nečijeg nedostatka.

Konačno rješenje na ovo pitanje ovisi o našoj razini duhovne evolucije. Ne bi li odgovorili na pitanje slobode volje moramo prvo razumjeti tko smo i što smo zapravo. Naš ego ukazuje na jednu perspektivu. Druga točka gledišta izlazi na površinu kad se uskladimo s našom unutarnjom božanstvenosti.
To da niste slobodni jest pogrešno. Samo do određene granice je nečiji život određen utjecajima – kao što su nasljeđe, okolnosti, sklonosti itd. Naposljetku pojedinac je uzvišen i slobodan od utjecaja.

S božanske točke gledišta, ne postoji slobodna volja jer je sve Bog.

S egoistične točke gledišta pojedinca slobodna volja postoji. Postoji univerzalni zakon, a zatim individualni i društveni. Pojedinac djeluje u društvu prema svojoj slobodnoj volji, ali se sve ravna prema univerzalnom zakonu. Postoje misli. Misli su sjemenke. Prokliju i postaju djela. Djela se zatim čine kao izraz slobodne volje odgovarajućeg pojedinca.  Svakome su dane vještine i talenti poput inteligencije, razuma, energije i oni se moraju staviti u upotrebu. Vaša se sudbina temelji na vašem karakteru a ne na knjiškom znanju, to znanje je moč samo za igre uma…

Svaki trenutak sadrži cjelinu prošlosti i stvara cjelinu budućnosti.
Sudbina se odnosi samo na ime i oblik. Pošto vi niste ni tijelo ni um, sudbina nema kontrolu nad vama, vašim Sebstvom. Vi ste potpuno slobodni!!
U stvarnosti, Istini, ništa se ne dešava. Na ekranu uma sudbina, samsara, uvek projicira svoje slike, sjećanja ranijih, bivših projekcija i tako iluzija neprestano obnavlja sebe. Slike dolaze i odlaze – svijetlost je zadržana sa neznanjem. I sudbina je samo jedna ideja, jer sva objašnjenja su namijenjena da zadovolje um. Ona ne moraju biti istinita. Realnost je nedefinirana, neodrediva i neopisiva

Komentiraj

18 − 2 =