Snaga Razlučivanja

Istinski religiozna osoba (budna) posjeduje osobine intelektualnog razumijevanja i sposobnost uvida. Ono sto se osporava kod religija su naglašavanje dogma i oblika koji zamračuju čovjekovu viziju Istine. Veliki dio čovjekovog rezoniranja jest racionalizacija njegovih želja.
Ljudi razumiju stvari onako kako to oni žele.
Dokazujući samo ono što žele dokazati. Stoga postizanje Istine zahtjeva potpunu povezanost za sve stvari, uključujući i vlastita razmišljanja i inteligenciju.

Kada me poistovjećujete s fizičkim tijelom, odvajate se od mene
Ispred sebe vidite Sai Babu. Poistovjećujete ga sa tijelom. No ja nisam tijelo. Ja i vi smo jedno. Kad jednom jasno shvatite tu istinu, neće postojati nikakve razlike
. Kad udarite nekoga po obrazu, to je isto kao da ste udarili sebe. Ako činite zlo drugima, to je kao da činite zlo sebi. Morat ćete se suočiti s posljedicama
Morate se zapitati koliko ste shvatili načelo ljubavi koje je jednako prisutno u svima; razlike se pojavljuju radi naših percepcija i dojmova. Od samog početka, čovjeka zanese njegovo poistovjećivanje s tijelom i prema tome, on vidi razlike u ljudskim bićima. Samo jedinstvo ustvari prožima tu prividnu raznolikost.
Kakve god razlike postojale, one su samo tvorevine našeg uma. Onaj tko želi odbaciti te razlike i shvatiti načelo jedinstva u raznolikosti, mora spoznati svoju pravu prirodu.
Samo kada okrenete svoju percepciju od te činjenice jedinstva, iskusiti ćete raznolikost.

Pogrešno je zamišljati jedinstvo kao raznolikost. To pogrešno tumačenje proizlazi iz māye (privida). Istina je da je samo jedinstvo posvuda a ne raznolikost. Ono što ste doživljavali kao raznolikost samo je vaš privid. Zaboravite raznolikost i kontemplirajte na božansko, to jest, jedinstvo. Božanstvu možete pripisati bilo koje ime ili oblik no Bog je samo jedan.
Sve što vidite na ovom svijetu, sve je reakcija, odraz i odjek. Sve što vidite izvana odraz je vašeg unutarnjeg bića. Smatrate da je jedinstvo jednako raznolikosti i u tome griješite. Nažalost, ljudi danas nisu sposobni shvatiti svoju istinsku prirodu.

Ātman je samo jedan.   Shvatite to načelo jedinstva. Vi vidite razlike u pojedincima; no s mog stajališta, svi su jedno. “Ja” i “ti” su jedno. Imajte čvrstu vjeru u to jedinstvo. Samo ćete tada nadići dvojnost. Nemojte biti razočarani ako ne možete postići božansku viziju. Kada razumijete načelo jedinstva i čvrsto ga se držite, i sami postajete Sai Baba. Vi ste božanski. No vi to ne možete shvatiti jer ste opijeni “dubokim vinom” svjetovnih želja. Svi su utjelovljenja božanstva. Ja se ne razlikujem od vas i vi se ne razlikujete od mene. Mi smo jedno. Shvatite i iskusite to jedinstvo.
Najvažniji instrumenti duhovnog znanja su Viveka ili razlučivanje (razlikovanje) između stvarnog i nestvarnog, i Vairagya ili nevezanost (odricanje), koje postižemo instrumentom-intelekta koji je najbliže atmi, ego to ne može.
Bez intuitivnog i nepokolebljivog uvjerenja uma da je Apsolut stvarna Supstanca a da su ostale stvari nestvarne (iluzorne), nije moguća druga disciplina odricanje.

Razlučivanje je prva i osnovna disciplina.

Snaga razlučivanja zna što je ispravno, a sto pogrešno za Iskustvo Istine
Izravno vidjeti Istinu nije samo intelektualno bavljenje apstraktnim idealima, već stvarna percepcija i realizacija Istine. Stoga ulogu intelekta treba ispravno razumjeti. Intelektualni je pojam kad nešto sudimo „ovo je dobro, a ovo je loše“. Sve je to intelektualno razlučivanje, razumijevanje. To i jest funkcija intelekta – da razlučuje, procjenjuje, raščlanjuje. Na toj razini kažemo: »Razumijem.«
Ponekad intelekt (buddhi) dopusta da ga prekrije ego (ahamkara). U tom kontekstu čovjek se mora prisjetiti da su osjetila suptilnija od tijela, um je jos suptilniji od osjetila, a intelekt je znatno suptilniji i od uma. Naravno, najsuptilniji od svega je àtman.
Sva religiozna tumačenja rezultat su intuitivnog ljudskog saznanja. Sve razlike su u koncepcijama i oblikovanju Istine. Druga polovina istine nije vidljiva ukoliko je um obavijen velom vjerovanja i dogmi koje je stvorio čovjek, skrivajući vječno unutarnje saznanje. Kružni tok uma može ukazati na mogućnost i vjerojatnost o Konačnoj Stvarnosti, ali ako nije potaknut vjerom nema izlaza iz slijepog kruga.
Prednost hinduske misli je u tome što nikad nije odvajala filozofiju od religije kao na zapadu. Oboje se upotpunjuju jer iako je cilj filozofije Istina a religije Bog u krajnjem iskustvu Bog i istina su jedno. Religija se oslanja na vjeru, filozofija na razumu. To su dvije funkcije kako naš um razmišlja. Konačno iskustvo istine može biti čin vjere, koju logikom dokazuje razum. Pojedinac možda neće biti u stanju doći do Istine samo putem razuma, jer iskustvo i potvrda Istine ne postoji ako je u suprotnosti sa razumom.
Tek onda kad nestane ja osobna svjesnost individualnosti, izranja svjesnost da sam Bog, ne u nekom ličnom ili ego smislu, jer moja individualna osobnost više nije postojala. U stvari, ništa ne može tako natjerati ego na poniznost kao shvaćanje da on u stvari nije stvaran. Sve – prostor, vrijeme, oblik – počelo se gubiti u neopisivom energetskom vrtlogu iz koga nije bilo povratka. “Ja” zauvijek iščezava u svjesnosti koja je Bog. Neizmjernost iščezavanja u Bogu postala je presnažna i energija je počela da slabi. To iskustvo je pratilo nešto što se naziva “energetskim potpisom

Svako razlučivanje mora da istraži i spozna da čovjek nije tijelo /on misli da je tijelo, on je i tijelo i ostalo/ Sve što vidite i imenujete opažaju čula koja pokreće um. Objekti su u vašem umu. Sve je ustvari tvoja ideja.
Razlučivanje je Bog koji nije zasjenjen iluizijom (mayom).
Možemo reći da razum koji funkcionira u krajnostima, stvarajući sumnju nikad ne stiže na cilj. U Vedanti je usklađena religija s filozofijom i vjera s razumom i kao takva univerzalna u primjeni.

Direktno iskustvo koje raspršuje sumnju kao i potpuno unutarnje uvjerenje i smirenost daje konačan dokaz Istine u realizaciji.



Ostali članci u kategoriji: “Studijski kružoci”

[showposts category=”133″ num=”99″]

Join the discussion 4 komentara

  • klarisaom kaže:

    Meni je sa svojim životom dosta toga svijeta, materijalizma i svega što vuče na tu razinu.. Dosta sam čitala, prošla neke tehnike, i ono što stalno primjećujem kao smetnju je „um“, kolika je ta njegova moć snažna, dominantna jer se stalno nameće, i razlučivanje ne biva kako treba..

    • girija kaže:

      Da, to je priroda uma da gospodari, njegove funkcije su da stalno vrtloži, modificira sadržaje koje percipira čulima. Iz toga je i proizašla ona izreka za neke ljude kad ne promisle „um-drum“ tako se priroda uma uvijek pokušava nametnuti. A sve što se nameće je u sferi dualnosti, prosudbe, sudova, ideja , sve u svemu „zamišljanjima“. U tom smislu i um je samo instrument svijesti. Savjetujem da da sa vremenom kroz svjesnost Sebe (nekom metodom, samoispitivanjem) to dublje shvatiš i razumiješ, tako da si nedotaknuta tim vrtlozima.

  • klarisaom kaže:

    Iznenadim se kad se ulovim da me um ipak uvukao nekom prosudbom, nekim mislima koje čak i ne podržavam i onda nisam svijesna kad sam u vrtlogu.

    • girija kaže:

      Um je taj koji sudi. Ti nisi svoj um. A ako si positovječena sa nekom misili, sudom ili slično onda si u vrtlogu. To nazvamo i nesvjesnost, što večina ljudi i jesu. Um priroda je da stalno odabire, sudi, važe i modificira u krajnostima. A sve su to nizovi misli bez kraja. Tvoje je da možeš odabrati što želiš biti svijesna ili nesvijesna iz toga proizlaze i akcije i posljedice koje te uzdižu ili poistovječuju sa odlukama. Važno je biti svijestan sebe tada sve što radiš ima širu dimenziju gledanja na stvari iz koje sve tada biva odgovarajuće za neku situaciju.

Komentiraj