Učitelj je kristalno jasno tumačio kršćansku Bibliju. Od svog gurua koji nije pripadao nijednoj kršćanskoj zajednici, naučio sam što je suština Biblije. Shvatio sam istinitost Kristovih riječi: “Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći.” Veliki učitelji Indije objavljuju svoje živote sa istim onim božanskim idealima koji je utjelovio Krist, i oni su njegova prava braća: “Jer tko vrši volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.”

Krist je govorio:
“Ako vi ostanete na mojoj riječi zaista ćete biti učenici moji, i saznat ćete istinu, i istina će vas izbaviti.”

Kristoliki jogiji Indije, gospodari nad sobom, dio su besmrtnog bratstva: oni koji su spoznali istinu o jednom Ocu. “Ne razumijem priču o Adamu i Evi”, izjavio sam žučno jednog dana na početku svoje borbe s tom alegorijom.” “Zašto Bog nije kaznio samo njih, nego i sve nevine nerođene generacije?”

Više od mog neznanja učitelja je zabavljala moja žestina. “Postanak je simboličan i ne može se razumjeti ako ga tumačimo doslovno”, objasnio mi je. “Njegovo “drvo života” nalazi se u “vrtu” ljudskog tijela. Kičma je kao prevrnuto drvo, sa čovjekovom kosom kao korenjem i sa motoričkim i senzornim živcima kao granama. Drvo živčanog sistema rađa mnogobrojnim slatkim plodovima ili čulima vida, zvuka, mirisa, ukusa i dodira. čovjeku je dozvoljeno da u njima uživa. Ono što mu je zabranjeno jeste seksualno iskustvo, “jabuka” na sred tjelesnog vrta.

“Zmija simbolizira sklupčanu energiju u dnu kičmenog stuba, koja stimulira seksualne živce.
“Adam” je razum, a “Eva” je osjećaj.

Kad seksualni nagon ovlada osjećajima (sviješću Eve), predaje se i razum (Adam). Bog je stvorio ljudsku vrstu materijalizirajući muško i žensko tijelo snagom svoje volje. Novoj vrsti dao je sposobnost da na “bezgrešan” ili božanski način stvaraju djecu. Kako su se do tada sve individualne duše ograničavale na životinje koje zavise od nagona i nemaju razvijen razum.

Bog je stvorio prva ljudska tijela simbolično nazvana Adamom i Evom. U njih je, radi evolucije, prenio duše ili božansku suštinu dvaju životinja. U Adamu, ili muškarcu, prevladao je razum, u Evi, ili ženi, osjećanja. Tako je izražena polarnost koja je osnova svih pojavnih svjetova. U svakom ljudskom biću razum i osjećanja surađuju s radošću (u raju), sve dok um ne zavede zmijska energija životinjskih sklonosti.

Tako, ljudsko tijelo nije evolucijom postalo od životinjskog, nego ga je Bog stvorio posebnim stvaralačkim činom.Životinjski oblici bili su suviše grubi da bi u potpunosti izrazili božanstvo. Jedino je ljudsko biće obdareno mentalnim kapacitetom i osjetljivim okultnim centrima u kičmi. Bog je rekao tom prvom paru da uživa u svim čulnim radostima izuzev u radostima seksualnosti. One su bile zabranjene da bi se izbjegla upotreba spolnih organa, te da se čovječanstvo ne bi vratilo na niži, životinjski način razmnožavanja. Ipak, par se nije obazirao na upozorenje da ne budi životinjske uspomene prisutne u podsvijesti.
Preuzevši životinjski način razmnožavanja, Adam i Eva su izgubili nebesku radost koja im je bila prirođena. Izgubili su svijest o besmrtnosti onako kako je Bog rekao: Priklonili su se fizičkom zakonu po kojem poslije tjelesnog rađanja mora uslijedi tjelesna smrt.

Razlikovanje “dobra i zla” koje je “zmija” obećala Evi, odnosi se na dualizam maye. Kada je zloupotrebljavajući čula i razum, ili svijest Eve i Adama, čovjek pao u obmanu, time se odrekao prava ući u nebeski vrt božanske samodovoljnosti. Osobna odgovornost svakog ljudskog bića je da vrati svoju dualnu prirodu u jedinstveni sklad ili Raj.”
Kada je Šri Juktešvar završio svoj govor, bacio sam pogled s novim poštovanjem na stranice Postanja. “Dragi učitelju”, rekao sam, “sada prema Adamu i Evi, po prvi put u životu osjećam istinsku obavezu!” Moj guru stajao je ispred mene nepokretan. Počeo sam da se spuštam ka njegovim svetim stopalima, zahvalan za doživljaj kozmičke svijesti za kojim sam toliko dugo strastveno žudio. Zadržao me je u uspravnom stavu i progovorio mirno i skromno: “Ne smiješ se opiti ekstazom.

U svijetu te čeka još mnogo posla. Hajde da počistimo pod na balkonu, a potom ćemo prošetati duž Gange.” Donio sam metlu. Znao sam da me učitelj uvodi u tajnu uravnoteženog života. Duša se mora protegnuti do beskraj kozmičkih ponora, dok tijelo obavlja svakodnevne dužnosti. Za vrijeme kasnije šetnje još uvijek sam bio neizrecivo ushićen. Naša dva tijela video sam kao dvije astralne slike koje idu putem pored rijeke, čija je suština čisto svjetlo.

“Božji duh je taj koji aktivno podržava svaki oblik i svaku silu u svemiru. Međutim, On sam je transcendentan i odvojen u blaženoj nestvorenoj praznini s one strane svjetova vibrirajućih pojava”, objasnio je učitelj. “Sveci koji ostvare svoju božanstvenost, poznaju sličnu dvostruku egzistenciju čak dok su još u tijelu. Svjesno obavljajući zemaljske poslove, ostaju uronjeni u unutrašnje blaženstvo. Gospod je sve ljude stvorio od beskrajne radosti svog bića. Premda su bolno sputane tijelom, Bog zna da će duše načinjene na njegovu sliku, na kraju prevladati identifikaciju s čulima i ponovo se sjediniti s njim.”

Iz kozmičke vizije izvukao sam mnoge trajne poruke. Danima sam smirivao svoje misli, i oslobodio se promjenljivog uvjerenja da je moje tijelo gomila mesa i kostiju koja se kreće po čvrstom tlu materije. Video sam da su dah i nemiran um kao oluje koje na oceanu svjetla podižu valove materijalnih oblika – zemlju, nebo, ljude, životinje, ptice, drveće. Nemoguće je da se beskonačno vidi kao jedno jedino svjetlo, ukoliko se te oluje ne smire. Svaki put kada bih uspeo potpuno umiriti svoj dah i svoje misli, ugledao bih kako se mnoštvo valova kreacije stapa u jedno blistavo more, baš kao što valovi oceana kada se oluje smire spokojno nestaju u njegovom jedinstvu.

Božansko iskustvo kozmičke svesti učitelj daje tek kada je učenik svoj duh toliko ojačao meditacijom da ga prostrani vidici ne mogu zgromiti. To iskustvo se ne može steći pukom intelektualnom spremnošću ili otvorenošću. Samo stanje proširene svesti koje se postiže vježbanjem joge i predane bhakti može da pripremi duh kako bi podnio oslobodilački šok sveprisutnosti. Iskrenom pokloniku to se neizbježno događa.

Paramahansa Yogananda (iz “Autobiografija jednog jogina”)

Komentiraj

1 × four =