Budan je u stanju  svojim  bljeskom svjetlosti pokazati  put  kuda on vodi.  Snagu i duhovnu energiju koju posjeduje svetac, mudrac , guru ili budan  najjasnije i najneposrednije ju mogu osjetiti svi oni koji teže postati slični Njima.  Njihovo mudro razumijevanje i čistoća bez ijedne mrlje kao i ljubav za sve naše nesavršenosti i nedostatke, sve to, i još mnogo više, nešto je što nijedna riječ ne može izraziti.
Prosječan čovjek vjeruje, u svom neznanju, da njega sačinjavaju njegovo tijelo, emocije i um. Učenik koga obuči   Budan Učitelj, nadilazi ovu neistinu. Mir u kojem ostaju oni koji nisu vezani za čulnost ogleda se u jezeru koje je potpuno  bez mreškanja.Čim valovi nestanu i jezero postane mirno, mi vidimo njegovo dno. Isto je tako i sa duhom; kada je on miran, mi vidimo ono što naša sebe  priroda jeste; mi tada ne miješamo sebe sa promjenama duha, već ostajemo mi sami nepoistovjećeni.

Stvaran tragalac  može  spoznati sebe samo uništenjem svih ograničenja. Um je najveći od ovih. Um prolazi kroz dva stupnja  dok se razara,  istrebljenje obrazaca ili programa uma i  ukinuće uma. Velika je razlika  između znanja o istini i poznavanja same istine. Znanje o istini je robovanje mrtvom, posuđenom znanju; poznavanje same istine je slobodno prostranstvo neba samo-ostvarenja. Netko vam oduzima vašu sposobnost da letite; a netko drugi daje vam krila koja vas mogu odvesti Bogu, zato pogledajte oko sebe, i saznati ćete što znate i što ne znate.

Netko će pitati što nam je potrebno kao sadhana?  Sve ono što može biti vodstvo, vrata za spoznaju sebe. Tako i Vede mogu biti  neophodne; ako ste spoznali, one su nepotrebne.  Tako i Guru može  biti ključ ; do realizacije sebe. Do neke razine pomaže sve što se zaključi  iz indirektnog iskustva. No, direktna percepcija je nemoguća bilo kojim drugim sredstvima osim Sadhanom. Samo direktno razumijevanje je Mudrost. Budno znanje bez mreškanja misli predstavlja živi dokaz istine koju  je netko postigao  iz svog osobnog  područja duhovnog iskustva. No isto tako, postoje ljudi koji, kada ih nešto primora da  stanu i pogledaju unutra, odjednom ojsete kao da padaju u ambis, toliko njihova svesnost nije razvijena. U mudrosti izvan sebe-ega nema misli; tamo je direktna vizija.  Čim su velovi iluzija odstranjene imati ćemo neprekinuti tok svjesnosti. Iskopajte bunar u sebi.  I sa  stalnom budnošću napravite misli beživotnima.  Izbrišite ih iz egzistencije. Ono što čete tada znati biti će znanje. Gdje nema obmane i zamisli, gdje svjesnost nije skrivena dimom ideja, je čisto viđenje.

Sebstvo od materije i Sebstvo od Duha, nikad se neće sresti. Jedno od njih mora nestati; nema mjesta za oba, jer ne možeš uništiti svoju obmanu stvarajući drugu na njenom mjestu. Čovjek koji se odriče svoje personalnosti u ime stvarnog, prestaje biti rob svojih valova obmana tad više ne vjeruje u njihovu korisnost, isto kao što ne može  tvrditi da njegova sjenka može  postojati nezavisno od tijela. Kad god osjetite da osjećate zadovoljstvo,sreću, veselje, zatvorite svoje oči i pogledajte unutra, i vidite odakle to dolazi. Ne gubite taj  tren; to je dragocjeno  Ako niste svjesni možete nastaviti misliti da to dolazi izvana, ali to je zabluda svijet dimenzije.

Ako želimo mir, ako želimo  biti spokojni bitno je  sada kreneti u miru. Naravno  da   postoji ego koji stalno traži, sudi i on je prepreka.  Ako se, na primjer, javi val ljutnje, mi mislimo da je Sebstvo  ljuto i kažemo: “Ja sam ljut.” Ako je to val ljubavi, mi vidimo sebe kao odraz tog valova i kažemo da volimo. Ako je to val nemoći i Duša se ogleda u njemu, mi mislimo da smo nemoćni. Tek kada osjećaj ega, osjećaj od “ja”, nestane, vidi se stvarnost.
Samo gubljenjem samoga sebe možemo dohvatiti svoje  sebstvo. Kao što novi život isklije iz zrna tek kada se zrno razlomi i prestane postojati, tako i klica besmrtnosti iznikne tek kada se sjeme, “Ja”, omotač duše raspukne i prestane postojati.  Da dohvatite svoje ja morate prestati postojati takvi uslovljeni, programski i konceptualni. Svjesnost, slobodna od zamisli, je vrata do znanja. Znanje nije dostignuće, ono je otkriće. Mi ga ne moramo postići, mi ga moramo otkriti. Ono je sveprisutno u nama. Mi ga moramo iskopati kao što kopamo bunar. Izvori svježe vode leže duboko zakopani ispod zemlje, ispod stijenja i kamenja. Čim su oni odstranjeni izvor ce prsnuti u vis.  Kao što kap kiše postaje ocean kada se izgubi u oceanu.

Za ostvarenje istine bitno je izdignuti se iznad i dobra i zla, ljubavi i mržnje, iznad i samsare i mokshe, svijeta i emancipacije. To  je stanje onkraj i vezanosti i nevezanosti.  Svjesnost bez želja, je stanje gdje ne postoji niti ljubav niti mržnja, niti dobro niti zlo, ali gdje je samo cista chaitanya, cista svjesnost, postojanost u vlastitom ja. Ostvarenje istine događa se samo u tom stanju. Vi ste duša ali ako ju tražite u sebi nećete naći ništa nego želju. Naši cijeli životi su želja – želja da postanemo nešto, da postignemo nešto. Svatko želi postati netko, postići nešto. Nemir utrke i dokazivanja se nastavlja svaki trenutak naših života. Nitko ne želi ostati tamo gdje je. Svatko želi biti tamo gdje nije. Želja je nejasno nezadovoljstvo s onim sto, jesmo i sa onim što imamo i slijepa žudnja za onim što nismo i za onim što nemamo. Nema kraja toj ludoj trci jer čim nešto dobijemo to postaje beskorisno i tada želja počinje novi poriv, a što joj se više približavamo to se više udaljava od nas. To se događa jer horizont jednostavno ne postoji. To je samo pojava, privid. On nije stvaran. Da je stvaran bio bi sve bliži kako mu se približavate; ako je maya onda nestaje kako mu se približavate.

Svijet iluzije, maya, nije suprotno od istine nego njezin veo, njezin pokrivač. Želja nije suprotno od duše, od atman, nego njezin veo, njezin pokrivač. To je magla, dim koji skriva naše biće, koji skriva naše postojanje. Mi progonimo ono što nismo i kao posljedicu ne vidimo ono što jesmo. Sebićan ego je nemir ili  zavjesa koja je pala preko duše i zbog toga je  nemoguće otkriti  istinu iza zavjese.  Bilo kakva uznemirenost vam ne dozvoljava da vidite. Oči ispunjene suzama ne mogu vidjeti. I bilo da su ispunjene suzama sreće ili suzama žalosti nije važno. Oči koje su ispunjene bilo čime ne mogu vidjeti istinu. Da bi vidjele istinu potrebne su oči koje su potpuno prazne. Svako oko koje je kao ogledalo, u kojem nema ničega, može vidjeti onoga koji je sve.

Svi različiti valovi koji se podižu na umnoj tvari (ćiti) zaklanjaju Sebe, Dušu. Mi, kroz te vale, vidimo samo slab odraz Duše. Prava priroda Duše ne može  se opaziti sve dok postoji i jedan jedini val na nemirnom jezeru uma; tu pravu prirodu nikada nećemo opaziti dok svi valovi ne iščeznu.Kako mudrac kaže; Besmrtnost se može imati po cijenu smrti . Odbacite svaki nemir i pogledajte tko prebiva u vama.

Treba  pribjeći višem stupnju svijesti gdje su prevladane sve nesavršenosti “ogledala”. To je domen istinskog  Sebstva.  Sve različite ideje potiču od utisaka, samskara, koji prekrivaju Sebstvo. Izgubite svoj identitet. Samo izgubite sebe. Jednostavno prestanite biti svoje ja. Tek kada ego, “ja”, prestane postojati vidi se onaj koji je stvarno vi. Vrhunac savršenstva dogada se u beskrajnim dubinama praznine i glazba egzistencije dolazi iz tišine ne-egzistencije – i tada znamo da je sama nirvana ostvarenje Brahme.

Život u svojoj suštini je vječan i neuništiv; ali, što je taj život?  Vječan život nije nitko drugi do neprekinuta svijest Doseći to stanje znači doseći besmrtnost duha, besmrtnost Stvarnosti.

Jednom je Mudrac pitao ljude kakvi su bili prije nego su rođeni. Ako sretnete tog mudraca što ćete mu reci? Znate li kakvi ste bili prije nego ste rođeni? Znate li kakvi ćete biti poslije smrti? Ako naučite stati i gledati, tada možete saznati. Možete znati onoga koji je bio prije nego je rođen, onoga koji ce biti i poslije smrti i onoga koji je unutra sada u ovom trenutku. To je samo stvar malog okretanja i gledanja. Stanite i pogledajte.

Stanite i pogledajte “Ja”. Sebe. 

 

Komentiraj

nineteen + 17 =