Isusov Stih (ili sutra)

“Ako te upitaju: Što je dokaz tvoga oca u tebi?, reci im:
To je kretanje i mirovanje.”

Ovim stihom Nazarećanin izražava da ljudska bića žive u dualističkom svemiru mnogostrukih dimenzija, i da realizacija Sebstva ne zahtijeva odbacivanje jednog svijeta (ili jednog pola kontinuuma) zbog drugog, niti nijekanje jednodimenzionalnog aspekta egzistencije zbog drugog.

Štoviše, on sutrom ilustrira da je realizacija Sebstva, stanje potpunog sudjelovanja. U takvom stanju učenik/ca ne samo da doživljava svoju izvornu božanstvenost (mirovanje), on/a doživljava kretanje potpuno sudjelujući u multidimenzionalnom svijetu višeg Uma (duha, intelekta i duše) i nižeg uma, svijetu čakri kao i svijetu maje. Također je zanimljivo primijetiti da u ovoj sutri Isus tvrdi da se dokaz unutarnjeg Boga (oca) može pronaći ne samo kroz ljubav, istinu ili cak slobodu, sto su sve apstraktni pojmovi koji se lako mogu pogrešno shvatiti. Vise poput inženjera (ili učitelja raja yoge) on objašnjava da je dokaz jedinstva s ocem moguće preciznije vidjeti u njegovom tehničkom aspektu “kretanju i mirovanju”.
Njegova izjava podsjeća na važnu Patanjalijevu izjavu da je yoga (jedinstvo s božanskim) “… smirivanje valova uma.” Upravo na Nazarečaninovo poznavanje raja yoge, yoge moći, ukazuje njegova iznimna sposobnost da iscjeljuje bolesne i uklanja karmu (oprašta grijehe).

Prvim dijelom sutre: “… dokaz tvoga oca u tebi je mirovanje i kretanje,”

Isus jasno ukazuje da je prosvjetljenje ili jedinstvo s ocem, apriorna činjenica, bez obzira da li je jiva (utjelovljena duša) toga svjesna ili ne. Sutra također ukazuje na to da nitko ne može biti izgubljen ili odvojen od oca, bez obzira kako vibrira, ili kako daleko se razvio ili se odmakao od svjesne svijesti univerzalnog uma (mirovanja) u sebi.
Kršćanska doktrina tvrdi da kretanje (ili barem određeni oblici kretanja ili vibriranja), onih koji su grešni po samoj svojoj prirodi (vibracije koje su guste i jako polarizirane), odvaja osobu od oca – te da ta odvojenost može postati stalna (jednom kad je jiva osuđen i prognan u pakao). Međutim, ova sutra jasno pokazuje da je izvor svakog kretanja Bog,  otac, te da su i kretanje i mirovanje dokazi jedinstva s njim. Stoga je proturječno tvrditi da kretanje isključuje mirovanje, ili da mirovanje isključuje kretanje.

Naprotiv, sutra ukazuje da je upravo suprotno istina, da nikakav oblik kretanja ili vibracije ne moze utjecati na uvjete mirovanja. I još da i mirovanje i kretanje mogu i moraju koegzistirati unutar svakog ljudskog bića, jer je svaka osoba svemir u mikrokozmosu.

Naravno da izgleda (barem površno) da je kretanje (u obliku kvalificirane energije) ono koje razdvaja jivu od oca (Sebstva), a da je smirenost (mirovanje) dokaz jedinstva s univerzalnom sviješću. Međutim, tantra ući da su Shiva (svijest i mirovanje) i Shakti (dinamična energija i kretanje) u vječnom zagrljaju i stoga jedno, što još jednom ukazuje da kretanje ne može nikoga odvojiti od mirovanja-vječnog jedinstva s ocem.

 

Svijest je po samoj svojoj prirodi smirena. Ne može se mijenjati niti razvijati.

Njena inherentna osobina je ne-kretanje ili mirovanje. U Hindu kozmologiji ovo je mirovanje predstavljeno Shivom, univerzalnom sviješću. Multi-dimenzionalni svemir pojavljuje se iz univerzalne svijesti, i jednom kad to učini, počinje se razvijati, mijenjati i kretati. Razvijanje (i kasnije uviranje svemira) predstavljeno je sa Shakti, Shivinom družbenicom, koja je dinamična (uvijek u pokretu), ali ostaje vječno ujedinjena s njim. Ona ostaje dio njega bez obzira kako se kreče, vibrira ili se razvija kroz fenomenalnu dimenziju. Čak i ako ispljune negativnost ili se uvuče u osobni prostor jive, ona ostaje u jedinstvu sa Shivom.

Stoga, u kontekstu ove sutre, prisutnost zla u osobi (u obliku guste kvalificirane energije) ne isključuje jedinstvo sa Sebstvom. Gusta kvalificirana energija (tamasicna i ragasticna energija) dio je fenomenalnog svemira kretanja i stoga dio onoga u čemu učenik/ca sudjeluje dok on/a ostaju “mirni” (u jedinstvu s ocem). Pokušavati prevladati zlo (umjesto prihvaćanja i transcendiranja) bilo bi isto sto i krenuti u rat sa samim sobom, sto bi svaki učitelj, uključujući i Nazarećanina, označio kao kontraproduktivno ..

S onu stranu realizacije Sebstva definirajući unutarnjeg Boga kao mirovanje i kretanje, Nazarecanin preuzima opće prihvaćenu istinu utjelovljenu u Patanjalijevoj izjavi “yoga je smirivanje valova uma” i pojašnjava ju tvrdeći da smirivanje valova uma, ili radije pronalaženje mjesta mira iznutra (mira koji premašuje svako razumijevanje), jest samo polovica iskustva prosvjetljenja. Mirovanje se, u ovom kontekstu, odnosi na mjesto-iskra u centru svakog jive, koje transcendira dualnost. U yogi se to mjesto-iskra alternativno naziva Sebstvo i/ili Atman. Sebstvo je vječna singularnost iz koje je nastalo sve sto pojedinac jest sada i što će postati. To je izvor ljudskog života kao i izvorište blaženstva, radosti, ljubavi i užitka koje ga pokreće.

Mandukya Upanishada naziva Sebstvo “Santam Sivam, Adwaitam” (Mand. UP. VII). Sebstvo je smireno, blagoslovljeno i ne-dualno. Sebstvo je mirno, beskonačno i potpuno. Ono je inteligentno i blaženo. Sebstvo je ne-osobni apsolut. U Vedanti je (Sebstvo) Atman opisan kao Satchitananda… vječno postojanje, univerzalna svijest i blaženstvo (koje je blistava radost s onu stranu uzročnosti).
U Bhagavad-Giti, Krishna objasnjava da (Sebstvo) Atman moze biti spoznato samo kada je onaj koji spoznaje, polje spoznavanja i ono sto je spoznato, doživljeno kao jedno.

Spoznaja Sebstva moze se povezati s jedinstvom s ocem, zato sto je spoznaja usporediva s direktnim iskustvom. Iako je Isus morao znati da je u Kali Yugi nemoguće potpuno prevladati Ja i ego. U najboljem slučaju učenik može postati nevezan, odustati od vezivanja za svijet fenomena. Međutim, Ja i ego i inercija prošle karme još uvijek prevladavaju u svijetu maje (koji je sastavljen od kvalificirane energije i postoji u svakoj dimenziji). Budući da učitelj ne može odustati niti funkcionirati isključivo izvan svijeta maje, on/a je prisiljena baviti se kretanjem (kako u unutarnjem, tako i u vanjskom okolišu) nekontroliranog pokreta kvalificirane energije.

Kvalificirana energija, kao što to svaki učitelj zna, je temelj fizičkog svemira i ljudskog uma. A Ja i ego (koji je također sastavljen od kvalificirane energije) filtrira i fokusira namjeru, volju i želje uma. Priznajući da jedinstvo s ocem nije samo mirovanje, nego sinergetsko jedinstvo kretanja i mirovanja, Nazarecanin izjednačava položaj Shakti (koja predstavlja kretanje) sa položajem Shive, oca (koji predstavlja svijest i mirovanje).

To je  priznata istina koju su spoznale Vedanta, yoga i tantra, da su Shiva i Shakti jedno.

Komentiraj

15 − 6 =