Skip to main content

Kad  je nešto u svijetu aktualno s vremena na vrijeme obično se mnogi identificiraju sa tim nekim informacijama  vanjskim  svijet manifestacijama, zaboravljajući da je i to događanje Njegova Božja volja (svijest kreacija). Sve što je iz  svijeta, sva događanja bilo uslijed nemoralnosti i pohlepe je također je svijest, odraz igre prirode u vidu stalne promjene,  karme i posljedice. Sve što je rekao neki svijet poznata osoba, ekonomista, novinar,  ili bilo tko o svijet situaciji na jednom nivou je točno, no da li ste se pitali kako to gledati na drugom, trećem ili na višem svjesnijem nivou. Na drugom nivou to se mijenja, može se gledati i sa višim razumijevanjem bez ikakvog suda. Na trećem bez identifikacije. A na najvišem ako tko zna  zna, zašto je nešto takvo ili onakvo???

Da bi čovjek zavapio “Bože” , u patnji, jadu, i u bilo kojem obliku životnog pada (a i rasta). Bog uređuje bas sve kako se i treba dogoditi za taj vapaj. Ako netko slijedi, razumije i donekle zna univerzalne Istine  onda  se također treba malo više osvrnuti ka tim višim aspektima u duhu Jedno- Sve- Sebstvu razumijevanju i uvidu koje treba postati.. Bog se ne bi trebao kod   duhovno orijentiranih osoba  stalno odvajati i  govoriti da je izvan nas, da će On napraviti ovo ili ono. Ono osnovno i glavno što i sami ponavljamo, da smo mi Bog, znaci  da se konačno usvoji to citiranje kao životno načelo, koje svjesno živimo. No, ako netko nema uši, nema oči da čuje onda i to treba prihvatiti (razumjeti) i vidjeti da tako treba biti, jer je to sada nečiji stupanj u spoznaji sebe Boga i svijeta ili ne spoznaji sebe. Svijet je uvijek kombinacija i svijetla i tame. Obično se brze promjene primjećuju, ali spore ne!!!. Nema čuđenja, jer svaki rast  donosi pad i obratno. Tko se to ćudi???? Tu igru imamo uvijek u svijetu materije  i duha, nekad je igra vidljiva nekad nije pa tako i ova iluzija (maya ) oko svih aktualnih svijet tema..
Poznato je da  jedna  od  zanimljivih stvari vezanih uz ljudska djela, je  to, da nezamislivo postane zamislivo.Sve što se događa danas je samo nastavak  iste stare priče čovjećanstva, u novom sadržaju. To je sve vanjsko, i to nije ništa novo.
Kome ce Bog priteci i spasiti ga je dobra tema za satsang?. Gdje je taj Bog?’ sami sebi pomažete i odmažete svojim umom, i nivoom  svoje svijesti. Svjesna osoba ne sudi, ne uplićemo se u svijet sadržaje već  živi konkretno ono što priča i slijedi  sebe ono što on je.To konkretna primjena viših vrijednosti spašava,  u svemu spašava. Ne vanjski Bog, umom zamišljeni Bog.

Pa i naša zabludjela djeca (ili mi djeca, svejedno) tko ih ima, ili tko tako vidi da je neko zabludio upravo to trebaju biti, zabludjela i omamljena jer i to je  korak u evoluciji  razvoja i puta taj vapaj “Bože”. I to je Božja ( ili Sebe volja).
Ne procjenjujte, ne sudite, ne zaboravite da je svaki gubitak, dobitak. Ne zaboravite da u svijetu većina ne zna što čini, i to neznanje je isto Bog. Svjetovi, sistemi se razvijaju i raspadaju. Mi stvarni, mi-Sebstvo ne. Neznanje je govoriti samo o nekom gubitku, padu, krahu, loše kao i  usponu, uzletu to su samo previranja, odrazi svijeta, materije i maye, koje stvaraju održavaju i rastvaraju i sisteme i sve stvoreno.. To su stalne suprotnosti, promjene, mijene i modifikacije energije svijesti.. To nismo mi, to nije naša prava priroda Satya koju trebamo ostvariti u sada. .Važnije je Postići dublje razumijevanje Istine, Sebstva, Svjesnosti Sebe, ono što mi stvarno jesmo.
Koja je razlika između pada i uzdizanja, u bilo čemu? nikakva sve je iluzija , ali izgleda da se te vrijednosti ne čuju.


Isto tako tehnike pa i ponavljanje Božjeg imena su samo alati, koji nas drmaju , umiruju um, a um je  isto svijet.. Za buđenje je potrebna transformacija uma da bi se budili, a buditi se može još 100 inkarnacija. Treba objasniti da, kakav um takvo ponavljanje, sljedba, put. Od čega da te spasi  ponavljanje Božjeg imena, ako Boga nemaš u svijesti osviješteno  tko ili što je Bog,  tko si ti??  Jasno je da se treba spasiti od lažnog sebe, Najveća tehnika i sadana  je sadana ljubavi.

Za transformaciju uma treba više hrabrosti, volje i povjerenja, odvezati se od svijet  identifikacija.. Na bilo kojem mjestu i kod velikog broja vjernika, ma koliko ponavljali molitve, mantre ako nema promjene u svijesti, ako Bog ne postane uporište, sve je i dalje mehanika u kojoj budućnost biva sastavljena od istih stvari kao i sadašnjost- nastavak spavanja .  Pod duhovnošću i sljedbeništvom ima svega, igara, gluma, nesvjesnosti,  mašte, odigravanja i miješanja svih nivoa tumačenja i stavova.
Samo sa svjesnim razumijevanjem  prihvaćamo da je sve s razlogom  kako je, da smo mi Bog, da je sve Bog i ono i ovo..
Svaki pojam, stav koji nam u nekom razdoblju učenja treba pomoći da stupimo u dodir sa stvarnošću na kraju postane zapreka jer prije ili kasnije zaboravimo da riječi same po sebi nisu stvari koje vode spoznaji sebe. Reci  nekom; „Jedino Bog je oslonac“! Ili, „On je jedino utočiste, jedini stvaran“ su samo riječi, pojam i istina na dvojnoj razini iluzija (maya) razini.
Ti si Bog ti si utočiste. Preobrazimo sebe. Svjetionik možeš biti prvo sam  sebi.

Neprekidna promjena je suština opažajnog univerzuma. Misao se pojavi u glavi i pola sekunde kasnije nestane. Potom se pojavljuje sljedeća, i ona isto tako nestaje. Zvuk pogađa vaše uši i potom tišina. Otvorite oči i svijet prodire u njih,  zatvorite on je nestao. Ljudi se pojavljuju u vašem životu i potom iz njega nestaju. Prijatelji odlaze, rodbina umire. Svačija sreća ide gore pa dolje. Ponekad  dobivaš, ali često gubiš. To je stalna promjena. Nikada dva trenutka nisu ista.
U međuvremenu, tamo dolje ispod svega što znamo mora da postoji neki drugi način življenja, neki bolji način da se gleda na svijet, neki način da se život dotakne potpunije.

Svijest namjera bilo kroz učitelja ili samospoznajom je da razbije ekran laži i iluzija kroz koji mi normalno promatramo svijet, i tako otkrije lice krajnje stvarnosti.

Posjetimo se ove Isus izreke:
“Ja sam Svjetlo nad svjetlima.
Ja sam Sve.
Sve je proizišlo iz mene i Sve se u mene vratilo.
Rascijepite drvo i unu­tra sam.
Podignite kamen, i tamo ćete me naći.”

Čim si ti svijetlo sve bivanje postaje svijetlo, i tada širiš Istinu odraz čiste svijesti.  Naša djela sad, danas, ovoga trenutka dok čitate ovaj tekst , neku knjigu, utječu na sve i svakoga u svemu stvorenome.

 

Join the discussion 14 komentara

  • soullu napisao:

    Osvijestio sam bit postojanja svijeta, i mislim da dobro razumijem tu razinu. U svom osobnom razvoju kroz iskustvo, provjeru i svjesnom analizom do koje dolazim još dublje, osjećam i vjerujem da postoji još jedna dimenzija, koja mi životno izmiče, poput neke fine izolacije. Ne znam to opisati, pa se i pitam da li je nešto pogrešno kod mene..

  • girija napisao:

    Može se reći da postoji i druga stvarnost, dubine i osjetljivosti na raspolaganju u životu no, ti to jednostavno nekako možeš da ne primjećuješ. To je zbog osjećaja odvojenosti. Možeš se osjećati izoliranim iskustvom tog nivoa, nekom vrstom osjetilnog slaganja sa svijetom. U stvari, tada ne dotičeš život. Zbog toga i bljesak uvida koji brzo prođe te nejasna svjesnost izblijedi, i ponovno si u istoj svojoj poznatoj stvarnosti. To je jedan oblik emocionalnog kruga koji se okreće, zadržavan na istom nivou (gravitacija) dok ujedno težiš za visinama.
    Nema pogreške, ti jednostavno tako to doživljavaš.

  • soullu napisao:

    Izgleda da je život neprekidna borba, neki silan napor protiv nerješivih poteškoća. U svemu tome smatram da je vrlo je važno paziti i kontrolirati misaone i um funkcije da nam svjesnost ne bi oslabila.

  • girija napisao:

    Svjesnost nije odsutna od svega. Ona uvijek manifestira Sebe na različite načine i u različitim objektima i stvarima. Kretanje misaonih struja vrlo je suptilno i ljudi ih ne mogu razumjeti bez pažljivog i dubokog proučavanja funkcije mišljenja. Kod većine ljudi misaone funkcije su postale automatski procesi.Okretanjem uma na unutra, i proučavanjem i promatranjem suptilnog uma, može se doći do istine o njemu.

  • Boris napisao:

    vec dugo vremena se borim sam sa sobom i shvacanjem svega procitanoga. kroz pocetke ulazenja u ove sfere zivota, duhovnosti, cega god, bilo je uspona i padova, no sada osjecam kako se nalazim pred nerjesivim problemom razumijevanja svega…

    • girija napisao:

      Preispitaj svoje motive, svrhu života, i čemu težiš. Preispitaj tu borbu, tko se bori s čime, i samim shvaćanjem? Što su usponi, padovi gdje su? Kome se događaju? što je stvarni izvor svega toga. Sve je to dobar početak i buđenje svjesnosti. Kreni od sebe, jer sve je u tebi ne vani. Razumijevanje ne smije biti um navika, mehaničnost, neka sljedba, već usvojenih ideja, koncepata ( uvjetovan um) itd. To je sve neznanje. Dakle, iako razna učenja, religije možda govore o istom ono se ne razumije uvijek odnosno ne realizira ga svako jednako niti potpuno. Zato je važnim precizno razumjevanje http://www.girija.info/?p=5156

  • Boris napisao:

    osobno me jako pogadja kada se kaze da je svijet iluzija jer mi je to srusilo sve temelje, ako sam ih uopce imao 🙂

    • girija napisao:

      Zapitaj se koje temelje??. Da su stvarni ne bi se srušili, zar ne?? Samo se iluzija ruši, mijenja, modificira jer nema stvarno postojanje. Kad kreneš ka samoispitivanju što je stvarno, a što iluzija, polako ćeš dobivati jasniji uvid i znanje o postojanju svih stvari.

  • Boris napisao:

    posebno su teska objasnjenja indijskih mistika o tome, ove nase jos mogu da shvatim, energija i tako dalje. medjutim, iskreno pitanje. zasto jutarnji dorucak sa djevojkom nebi bio jednak cin duhovnosti kao i meditacija ili nesto drugo sto se smatra duhovnoscu… hvala 🙂 <3

  • girija napisao:

    Svaki čin, bilo koje djelovanje se može smatrati duhovnošću.
    Obično se značenje riječi duhovnost paušalno shvaća.
    U najdubljem smislu to je svijest. Biti duhovan znaći biti svjestan.
    Ono što je bitno je razumijevanje svega što radiš, misliš, činiš. Tako kod raznih vezanosti i identifikacija sa vanjskim, sa čulima, navikama, promjenjivostima, a znaš da su ustvari zapreke, zbog kojih nema promjene znaci da se znanje, nije usvojilo niti primijenilo. Energija i svijest su jedno te isto. U ovom postu imaš više o toj temi. http://www.girija.info/?p=5471

  • Boris napisao:

    nemoj me krivo shvatiti, ali imam osjecaj da je lakse onim ljudima oko mene koji imaju da tako kazem neke ciljeve, u biti koji su kao netko i nesto i to ih drzi sigurnim, kako je rekao jedan moj prijatelj, odgadjaju smrt :), nego ja koji sam poceo da se pitam, tj trazim odgovore na svoje postojanje, bog, zivot itd. svima nama je lako prihvatiti koncept reinkarnacije i slicnih stvari jer smo onda sigurni koliko toliko da cemo se vratiti i srediti sto nismo sredili, iako nemamo pojma sto je to sto ce se vratiti. uostalom u stalnom sam sukobu sa samim sobom oko toga sto radim ovdje i koja je moja uloga u svijetu… i moj dijalog sa samim sobom oko toga kako to da je svijet oko mene iluzija kada ja dozivljavam sve posljedice djelovanja u tom svijetu. i desava mi se da iskljucujem ljude oko sebe jer me uhvati teski strah od svega, i ljude dozivljavam kao masine, predmete i tako se onda ponasam prema njima, i iako bih to htio promijeniti, tesko mi je othrvati se takvom stanju, pogotovo prema majci, ocu, bratu i djevojci… ono sto mene odusevljava kod ljudi je njihova razlicitost i ljepota u odnosima, ali mozda moja vezanost za sve to stvara moju patnju, ocito nedostatak ljubavi prema sebi ili cemu vec… sta mislis? puko shvacanje rijeci? hvala ti…

  • girija napisao:

    Ne razmišljam u duhu dobro-loše, krivo-pravo ne brini, sve je na nekoj razini s razlogom tako ili onako. Kod tebe je vrlo pozitivno što se propitkuješ, tražiš pitanja i odgovore o samoj svrsi postojanja, života i svega oko sebe i to je početak osvješćivanja prirode istine o svemu a najvažnije o sebi samome. Sve što si rekao su vanjske stvari, izvan tebe, kakvi su drugi kao i davanje vrijednosti um-svijet promjenama, idejama konceptima, zamislima i svemu što si primio od društva, obitelji, odgoja. Nema tu ničega lošeg, niti negacije jer i sam strah, nesigurnost kao i patnja ti može biti dobar alat da to, sve osvijestiš, da jasno shvatiš suštinu tih osjećaja. No, pored psihičkih reakcija koje poznajemo kao strah, pitaj se postoji li strah sam po sebi, ili strah od nečega? Sve dok postoji strah, ničega drugog ne može biti.
    Kreni malo dublje u sebe, upoznaj sebe, svoje misaone i osjećajne manifestacije koje doživljavaš, imaš na način da pokušaš razumjeti bit i same činjenice što je što. Svaka vezanost stvara patnju bilo za ljepotu ili ružnoću, osvijesti zašto imaš vezanost i kome se to događa. Jesi ti ta vezanost??
    Većina ljudi trpi, proživljava neke patnje, i onda mu netko da neko objašnjenje, i to mu biva utjeha.. Vjerovanje donosi utjehu – od toga čovjek živi, što znači da živi životom iz druge ruke. Istina je da većina ljudi bježi od vlastitih problema i to uzrokuje patnju, pa se tješe opet idejom da će biti bolje u nekome budućem životu. I to je bivanje u iluziji koja zasljepljuje jasnu činjenicu da si sada utjelovljen; ti sada živiš, postojiš a to je daleko važnije od reinkarnacije .
    Mudrac će ti reći da u ništa ne vjeruje. Znači da je takav duh slobodan od svih zamki vjerovanja.
    Po svemu što si rekao čini mi se da ti nemaš jasan motiv niti cilj što želiš od sebe i svog života? Pitanja i odgovori ne pomažu ukoliko razumijevanje ne dolazi iz iskustva života. Na primjer, što je to sigurnost? Da li je išta sigurno u životu? Da li sigurno postoji u životu ili je to samo jedna ideja, utješna ideja koju je čovjek izmislio. Nemoj vjerovati u koncepte. Iskušaj. Uzmi vjerovanje u nešto kao mogućnost ali nikada kao sigurnost. Možda bi za tebe bilo dobro da kreneš sa nekom tehnikom smirivanje uma, ili se priključi nekoj grupi koja ozbiljno radi bilo meditacije ili neki oblik samospoznaje kako bi učvrstio više razumijevanje o pojmovima što je um, svijet, duh, ego, život, smrt, svijest, što je to relativno, apsolutno, što su misli, što je iluzija, a što Jedno Postojanje itd, da ojačaš unutarnji duh i snagu kako bi tvoje razumijevanje svih tih pojmova bilo jasnije. I tako se okrenuo u samospoznaji samog Sebe. Jer sve je u tebi ti stvaraš svoju stvarnost.
    Tek kada osjećaj ega, osjećaj od “ja”, nestane, vidi se stvarnost. Samo gubljenjem samoga sebe možemo dohvatiti svoje ja. Da spoznamo ono što nije tijelo, da spoznamo dušu je spoznati život u njegovoj stvarnosti, jer se duša nikada ne rađa i stoga nikada ne umire. Istina je postojala prije našeg rođenja i nastaviti će postojati nakon smrti. To je život. Život nije između rođenja i smrti obrnuto, rođenje i smrt su događaji koji se zbivaju tokom života.

  • girija napisao:

    Javi mi se na osobnu e-mail adresu, da ti preporučim neke knjige od kojih možeš početi.

  • Boris napisao:

    poslao sam na girija@girija.info… hvala

Komentiraj