Kod svjesnog razvoja (sebe) nailazimo na  temeljno drukčije principe. Taj sustav se ne slaže sa standardnim psihološkim pretpostavkama da ljudsko biće ima svijest. Iako znamo da većina spiritualnih  učenja, pravaca pa i klasična  psihologija pretpostavljaju da osoba koja je budna i hoda uokolo ima svijest. No, znamo  isto tako da mudraci kažu da je svaka osoba u takozvanom budnom stanju, zapravo u stanju budnog sna, u kojem je prisutno vrlo malo svijesti. Ono što je potrebno za  osvještavanje   zahtijeva veliki unutarnji sukob sa  osobnim stavovima  koje čine obrasci svih navika i oblika spavanja u svakodnevnom mehaničkom životu. Zbog toga jer je na spavajućoj budnosti i na osjetilima osnovana percepcija vidljivog vanjskog svijeta, te ju smatra jedinom stvarnošću. A to gledište je u neskladu sa objektivnom Istinom.

Druga važna stvar je ukorijenjena predrasuda, ili fundamentalno neznanje koja je takozvana poznata općenita ljudska pretpostavka  da sve ono što se događa, pozitivno negativno, dobro, loše, je ovisno o Božjoj volji, nečemu izvan sebe samoga. Rijetko tko u tekućoj svijesti  je svjestan da sva događanja u svijetu koja vide i doživljavaju nisu rezultat Božje volje, koja je Jedna, i bez svojstava. Ta jedna značajka je Savršeno Dobro. Razumjeti da sve  što stvara  patnju, nemir, nasilje jest ustvari volja pojedinca koja se manifestira iz nesvjesnog uma, orijentiranog egom. Izvlačiti zaključke o Bogu prema onome što se događa na Zemlji znači krenuti s potpuno krivog stanovišta. Ljudi stalno kreću s te pogrešne razine…
Materijalni svijet ne može odrediti razvoj u duhovnoj ili suptilnoj  sferi. Niti duhovna dobit može biti shvaćena  ili mjerena zemaljskom materijalnošću. Ono što je moguće, a što se tumači iskrivljeno, jest da podizanje razine Bića privuče različite utjecaje i okolnosti, jer vaše Biće djeluje na vaš život. Kod razlučivanja je evidentno da mnogi još ne razumiju preneseno značenje nekog pojma (metafore), kao načina dubljeg ili šireg prijenosa nekog ukazivanog suptilnog smisla koje doslovne riječi ne mogu direktno prenijeti, Taj smisao  govori  onkraj izgovorenih riječi, prelazi preko ili iznad, značenja onoga što se odnosi na uvid svega što je izvan isključivo vidljive fizičke stvarnosti.
Svima je  znano da kod većine ljudi  ipak psihološko stanje ovisi o okolnostima i utjecajima materijalnoga svijeta. Obzirom da je svjesni razvoj suštinski uvijek iznad vas, dostupan i u svakom trenutku, životne okolnosti ne predstavljaju ograničenje za vaš mogući viši razvoj Svijesti. Ovo je duhovna a i relativno praktički dokaziva Istina. Jasno objektivno razlučivanje pokazat će vam da  zdravlje i bogatstvo nemaju nikakve veze s osobnom duhovnom prirodom ili razinom Svijesti. Najuspješniji i najaktivniji ljudi na svijetu teško da su odgovarajuće duboko duhovni ili razvijeni u Svijesti ili Biću. Niti se najautentičnije  duhovni ili osviješteni ljudi nužno nalaze među bogatom elitom pa i yoga  trendovima.

Tako imamo miješanje razina  razumijevanja i pogrešne interpretacije  duhovnih principa o stvarnosti i svjesnosti o prirodi Bića. Smatrati da svjetovno savršen život ovisi o postignuću duhovne savršenosti je iluzija. Poznato je da su životi svetaca često ispunjeni i patnjom i siromaštvom, ali i bogatstvom stečeno rođenjem. A često su bile prisutne i teške bolesti, kao i rano odlaženje iz prisutne inkarnacije. . Razvijeno Biće, koje je izraz Svijesti, može prihvatiti život takav kakav jest, nastaviti se izražavati, stvarati i živjeti kao na van svaka osoba. Jer ono ključno je da se u životu ne može dogoditi ništa što bi moglo spriječiti razvoj Svijesti.

Svaka radnja, djelovanje i napor koji je uvjetovan i sebičan  je antiteza transcendenciji. Stvarna duhovna transformacija ovisi o čistoći  motiva. Svjesnim naporom možete izgraditi dušu koja postoji u Vječnosti.  Duhovna stvarnost je takva da sve ono što ne dolazi iz čiste  svijesti ne završava nigdje, jer je proisteklo iz sna. San ne može proizvesti nešto vječno. Prema tome,  ne može se postići buđenje ukoliko niste svjesni, ne posjedujete  višu ili širu svijest. Bilo koji duhovni razvoj može rezultirati ostvarenjem duše. Međutim, kroz  sebe svijest događa se primanje, širenje  unutrašnjeg prostora prijemčivosti a ne samo razvoj.
Kod pažljivog samopromatranja može se  primijetiti   da se širenje svijesti na razini svjetovnog života odvija horizontalno. Ono počinje od toga da se postaje svjestan sebe prvo fizički, a kasnije se širi kroz koncepte, psihičke svijesti o sebi. Iako taj oblik uvida pruža vrijedno znanje, to je samo alat, služi za kreiranje određene vrste svjesnosti, i u tome je od pomoći, ali to nije kraj. Zbog svega toga rad na sebi  stvara pročišćeni prostor u kojemu se  može ostvariti ono što se u tradicionalnom kršćanstvu naziva Duh Sveti. Taj prostor je Viša Svijest. Svjesni razvoj, ostvaruje bivanje na potpuno drukčijoj razini, ima psihološku orijentaciju različitu od Sna, te može primiti utjecaje odozgo. Ako unutar vas nema prostora koji je dovoljno očišćen od sebičnog interesa, onda niste dostupni višim utjecajima i Duh ne može prodrijeti (krstiti vas), jer nema prostora prijemčivosti u koji bi mogao ući. Da se još razumije ono bito, niste vi ti koji uranjaju u Čistu svijest (Duh Sveti) i izlazi ispunjeni njime. Čista Svijest uranja u vas, i to samo u mjeri u kojoj je vaš unutarnji prostor prijemčiv. Tako se  u svjesnim razvoju stvara taj prostor. Iskustvo je univerzalno, stoga su proces i transformacijsko iskustvo isti za sve ljude u svim vremenima.

Samotranscendentna razina  može pružiti djelomičnu istinu iz koje su također moguće  pogrešne percepcije. Tek višim razumijevanjem sebe se spoznaje  da su viša razina Svijesti i duhovni rast jedno te isto. Duhovno razumijevanje s više razine Svijesti mijenja vaše životne preokupacije i interese, a vaša nevezanost za životne okolnosti ostavlja vas zadovoljnim onim što jest. Tako svi mogu izaći iz navika mehaničkog  života i  poistovjećivanju s njim kad  nestaje bivanje u potpunom snu i otpada zarobljenost  automatskim reakcijama,. Svijet se podiže iz tog hipnotičkog stanja do spoznaje sadašnjeg  svjesnog života.
Budno  razvijena duša posjeduje strpljenje i mir. Ono je zadovoljno čekanjem ili djelovanjem bez zahtjeva, jer  živi u Biću bogato smislom. Je li vanjski život težak ili lagan ostaje nevažno, jer se vaše srce i um kreću ispravnim putem. To daje smisao svakome danu, i mogućnost da se u svakom trenutku bude svjestan.

Kod svih duhovnih pravaca nailazimo na  isticanje istog principa,  da kroz „samopromatranje“ učimo vidjeti kako mi sami  funkcioniramo. To je temeljna praksa iz koje raste svaki svjesni razvoj,  “spoznaja samog sebe”.  

Radikalna, trajna transformacija je moguća.

Komentiraj

1 × 4 =