Arjuna postavlja pitanje Šri Krišni ( u 54. stihu 2. poglavlja Bhagavd-Gite),:
“O Krišna, po kojim se obilježjima može prepoznati osoba tako utemeljena u transcendentalnoj svjesnosti?”

Šri Krišna odgovara: “O Partha, kada čovjek odbaci sve vrste želja za osjetilnim uživanjem, koje nastaju iz umne modifikacije, i pročišćena uma nalazi zadovoljstvo samo u Sebstvu, kaže se da ima čistu transcendentalnu svjesnost.
Onaj tko nije uznemiren čak ni usred trostrukih bijeda (koje nastaju od tijela i uma, drugih živih bića i materijalne prirode), tko se ne zanosi srećom i tko je oslobođen vezanosti, straha i ljutnje, naziva se madracem postojana uma.
Onaj tko ne podliježe utjecaju dobra i zla koji ga mogu snaći u materijalnom svijetu, koji ih niti hvali niti prezire, čvrsto je utemeljen u savršenu znanju.
Onaj tko može povući svoja osjetila od predmeta osjetila, kao što kornjača uvlači svoje noge u oklop, čvrsto je utemeljen u savršenoj svjesnosti. Utjelovljena se duša može suzdržavati od osjetilnog uživanja, premda i dalje osjeća privlačnost prema predmetima osjetila, ali ako okusi uzvišeniju draž odbacuje takve sklonosti i biva utemeljena u postojanoj svjesnosti. Osjetila su tako snažna i neobuzdana, o Arjuna, da silom odvlače um čak i čovjeka koji posjeduje moć razlučivanja i koji se trudi da njima ovlada.

Onaj tko suzdržava svoja osjetila, potpuno vladajući njima, i usredotočuje svoju svjesnost na mene, poznat je kao čovjek postojane inteligencije. Dok razmišlja o predmetima osjetila, osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti razvija se požuda, a iz požude nastaje ljutnja. Iz ljutnje nastaje potpuna iluzija, a iz iluzije zamračenost pamćenja.
Kada je pamćenje zamućeno, osoba gubi inteligenciju, a kada izgubi inteligenciju ponovno pada u materijalni vrtlog.
Ali osoba oslobođena sve vezanosti i odbojnosti, koja može vladati svojim osjetilima slijedeći propisana načela slobode, može steći potpunu milost Gospodina. Za onoga tko je tako zadovoljan (u čistoj svjesnosti) trostruke bijede materijalnog postojanja više ne postoje. U takvoj zadovoljnoj svjesnosti njegova inteligencija ubrzo postaje čvrsto utemeljena.

Onaj tko nije povezan sa Izvorom (u čistoj Satya svjesnosti ) ne može imati ni transcendentalnu inteligenciju ni postojan um.
Bez njih ne može naći mir, a bez mira nema sreće. Kao što snažan vjetar nosi lađu na vodi, čak i jedno od nemirnih osjetila na koje se um usredotoči može odnijeti čovjekovu inteligenciju.


O Arjuna snažnih ruku, onaj tko suzdržava svoja osjetila od uživanja u predmetima osjetila bez sumnje ima postojanu inteligenciju.

Ono što je noć za sva živa bića vrijeme je buđenja za samoovladanu osobu. Ono što je vrijeme buđenja za sva živa bića noć je za introspektivnog mudraca.

Želje dolaze kao što se rijeke ulijevaju u ocean, koji se uvijek puni vodom, ali ostaje miran. Samo onaj tko nije uznemiren neprestanim tijekom želja može dostići mir, a ne onaj tko nastoji zadovoljiti takve želje.

Samo osoba koja je odbacila sve želje za zadovoljavanjem osjetila, koja je, oslobođena želja, odbacila svaki osjećaj vlasništva i koja nema lažni ego može dostići pravi mir. To je duhovni, božanski život.

Onaj tko ga dostigne više nije zbunjen. Ako ostane utemeljen u njemu čak i u trenutku smrti, može ući u Božje Carstvo.” (Bhagavad-Gita 2:55-72)

Komentiraj

6 + eight =