Trenutak Svjesnosti

Kada prvi put postaneš svjestan nečega, onda prije toga postoji trenutna brzo prolazna čista svjesnost upravo prije nego prosudiš stvar, prije nego li je identificiraš.To je nivo Trenutak Svjesnosti ili Pažnje.

Uobičajeno je ovaj nivo vrlo kratak. To je trenutni djelić sekunda isto kao kada usmjeriš svoje oči na stvar, upravo kada usmjeriš svoj um na stvar, upravo prije nego li je objektiviraš, da je mentalno zahvatiš i izdvojiš od ostatka postojećeg. To se zbiva upravo prije nego li počneš o tome razmišljati – prije nego li tvoj um kaže: “O, to je mačka”. Taj prolazni, blago usmjereni trenutak čiste svjesnosti je Pažnja (pozornost, zadubljenost).
U tom kratkom bljesku uma – ti upravo doživljavaš stvar kao ne-stvar. Ti doživljavaš blagi prolazni trenutak čiste svjesnosti koji je povezan sa ostatkom stvarnosti, koji nije odvojen od nje. Pažnja je isto kao kada vidiš sa svojim perifernim zapažanjem što je suprotnost čvrstoj usmjerenosti normalnog ili centralnog zapažanja. Ipak, ovaj trenutak blage, neusmjerene svjesnosti sadrži vrlo duboku vrstu spoznaje koja se gubi čim usmjeriš svoj um i objektiviraš objekt u stvar. U procesu obične percepcije, korak Pažnje je tako prolazan da je nezamjetljiv.

Mi smo razvili naviku da rasipamo pažnju na sve ostale korake, usmjerujući se na percepciju, prepoznavanju percepcije, označavanje toga, i najviše od svega, uključujemo se u dugi niz simboličkih (asocijacija) misli o tome. Taj originalni trenutak Pažnje je brzo prošao. To je svrha čistog  uvida, meditacije da nas uvježba da produžimo trenutak svjesnosti. Kada se ova Pažnja produži korištenjem ispravne tehnike, onda pronalaziš da je to iskustvo duboko, i da mijenja tvoj cijeli pogled na univerzum. Ovo stanje percepcije se treba naučiti, međutim, to zahtijeva redovito prakticiranje. Jednom kada naučiš tehniku, pronaći ćeš da Pažnja ima mnoge interesantne aspekte.

Čista svjesnost je nešto više od ugodne razonode. To je put prema  gore i izvan močvare u kojoj smo svi mi uhvaćeni, močvara naših vlastitih želja i odvratnosti. Vrlo je lako primijeniti svjesnost prema najgrubljim aspektima svoje egzistencije. Jednom kada si vidio kako
strah i nelagoda nestaju u vrućem, intenzivnom svjetlu svjesnosti, ti želiš ponoviti proces. To su neugodna mentalna stanja. Ona povrjeđuju. Želiš se osloboditi tih stvari jer te smetaju. Daleko je teže primijeniti isti proces na mentalna stanja koja posebno voliš, kao „ja i moje“, ili roditeljska zaštita ili istinita ljubav. Ali to je potrebno.
Pozitivno prianjanje vas drži u blatu isto kao i negativna prianjanja. Vi se možete uzdići iznad blata dovoljno dugo da dišete malo lakše ako prakticirate  vježbe svjesnosti, meditaciju sa ustrajnošću.  To je put blaženstvu, nirvani, to su potvrdili svi koji su prokrčili svoj put do tog  visokog cilja, za to je vrijedan svaki učinjeni napor.

Pažnja je ogledalo-misao. Ona odražava samo ono što se trenutno zbiva i na točno određeni način kako se zbiva. Nema pristranosti.

Pažnja je ne-procjenjujuće promatranje. To je sposobnost uma da promatra bez kriticizma. Sa ovom sposobnošću, stvari se vide bez osuđivanja ili procjenjivanja. Ni sa čime se nije iznenađeno. Jednostavno se uravnoteženo zanima za stvari točno onakve kakve one i jesu u svom prirodnom stanju. Ne odlučuje se i ne osuđuje. Jednostavno se promatra.


Psihološki je za nas nemoguće da objektivno promatramo što se zbiva u nama ako u isto vrijeme ne prihvaćamo zbivanja naših raznih stanja uma. Ovo je posebno istinito kod neugodnih stanja uma. Da bi promatrali svoj strah, moramo prihvatiti činjenicu da se bojimo. Ne možemo proučavati svoju depresiju bez da je u potpunosti prihvatimo. Isto je istinito za iritaciju i uznemirenost, frustraciju i sva ostala neugodna emocionalna stanja. Ne možeš nešto ispitivati u potpunosti ako si zauzet odslikavanjem tog postojanja. Kakvo god iskustvo mi mogli imati, Pažnja to prihvaća. To je jednostavno drugi događaj života, jednostavno druga stvar koje treba biti svjestan. Ne ponos, ne stid, ništa personalno – ono što je tu, to je tu.
Pažnja je nepristrano promatranje. To ne zauzima nikakve strane. Ne pokušava da zaobiđe loša mentalna stanja. Ne postoji prianjanje za ugodno, ni bježanje od neugodnog. Trenutak Svjesnosti vidi sva iskustva jednako, sve misli kao jednake, sve osjećaje kao jednake. Ništa nije potisnuto. Ništa nije suzbijeno.

Trenutak Svjesnosti nema naklonosti, to je  nekonceptualna svjesnost. Druga riječ za engleski izraz Sati je“čista pažnja”. To nije razmišljanje. To nije uključeno u mišljenje ili pojmove. To se ne zadržava na idejama ili mišljenjima ili sjećanjima. To jednostavno promatra, registrira iskustva, ali ih ne uspoređuje. Ne označava ih niti kategorizira. Jednostavno sve promatra kao da se to događa po prvi puta. To nije analiza koja se temelji na odslikavanju i memoriji. To je prije, direktno i trenutno doživljavanje onoga što god se događalo bez posredništva misli.
U perceptivnom procesu to dolazi prije misli Trenutak Svjesnosti je svjesnost u sadašnjem vremenu. To se zbiva ovdje i sada.To je promatranje onoga što se zbiva upravo u sadašnjem trenutku. Uvijek ostaje u sadašnjosti, neprekidno se uzdižući na vrhu  nadolazećeg vala prolazećeg vremena. Ako se ti sjećaš nečeg iz djetinjstva, to je memorija.
Kada postaneš svjestan da se sjećaš tog događaja iz djetinjstvag , to je pažnja ili trenutak Svjesnosti. Ako onda prosuđuješ proces i kažeš sebi: “Oh, ja se sjećam” to je onda razmišljanje.

najvažnije je postići stanje Svjesnost Svjesnosti,  to znaći da ste Svjesni same Svjesnosti tada ste ste na samom Izvoru te Svjesnosti.

Pozornost ili Pažnja je ne-egoistična budnost. To se zbiva bez odnosa prema sebi. Sa pažnjom se vide svi fenomeni bez oslanjanja na koncepte kao što su to: “mene”, “moj” ili “moje”. Na primjer, pretpostavimo da postoji bol u tvojoj lijevoj ruci. Obična svjesnost bi rekla: “Ja imam bol”, tada ste usmjereni samo poistovjećivanje na reakciju. Dok bi budnost bila pažljiva na promatrača, tj. onoga koji je Pažljiv.

Korištenjem  Trenutka Svjesnosti, netko bi jednostavno primijetio senzaciju kao senzaciju. Jednostavno se ne bi dodavao taj ekstra koncept “ja”. Trenutak Svjesnosti zaustavlja dodavanje bilo čega percepciji, ili oduzimanja bilo čega od nje. Ništa se ne pojačava.

Ništa se ne naglašava. Jednostavno se promatra točno ono što je tu – bez iskrivljivanja. Pažnja je bezciljna svjesnost.
U pažnji se ne napreže za rezultate. Ne pokušava se ništa postići. Kada je netko pažljiv, tada doživljava stvarnost u  sadašnjem trenutku u bilo kojem obliku to bilo.

Nema ništa što se treba doseći. Postoji samo promatranje.


Ostali članci u kategoriji: “Savjeti”

[showposts category=”135″ num=”99″]

Komentiraj

three × five =